Bosna između Istoka i napada

Dodaju li se ovoj gužvi i moćne društvene mreže, jedini put kojim se ide vodi prema haosu. U takvim odnosima javnog mnijenja nema ni odgovornosti za javnu riječ. Lovi se u mutnom i pokušava se promijeniti čak i karakter rata poritv Bosne i Bošnjaka. Pogledajte šta se radi od našeg prvog predsjednika rahmetli Alije Izetbegovića. Ispratili smo ga u oktobru davne 2003. godine, prije više od desetljeća. Ali, on se i danas optužuje za sve i svašta. Više niko i ne spominje Miloševića i Tuđmana. Srbi i Hrvati mudro šute o ovim djeliteljima Bosne i o njihovim velikodržavnim zločinačkim projektima. U isto vrijeme malobrojne, ali glasne bošnjačke lude ne odmaraju jezike od čovjeka koji je svojoj naciji vratio dostojanstvo. „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“, govorio je rahmetli predsjednik Izetbegović, stojeći, nakon stoljeća poniženja, uspravno prvi put pred 200 hiljada naoružanih Bošnjaka spremnih da brane domovinu od agresora.

Šta naše lude rade danas? Falsificiraju vlastitu historiju. Govorili smo svojevremeno o sramnoj ulozi naših bajagi nezavisnih intelektualaca u agresiji na našu domovinu. Ako smo i čekali da se opamete, uzalud smo se načekali. Dakle, zašto osobe bez karaktera žele mijenjati kartakter rata protiv Bosne i Hercegovine? Ponegdje, ali sve rjeđe se može pročitati i pristojna knjiga o zločinima nad Bošnjacima i agresiji na našu domovinu. Kad smo snimili film o ageresiji i zločinima nad našim narodom? Sjećam se samo jednog-dva, i to odmah nakon rata. Radilo se o Kenovićevom filmu „Savršeni krug“, prema scenariju Abdulaha Sidrana. Istina o zločinima govori se i u „Grbavici“ Jasmile Žbanić. Bošnjaci su dobili presudu na Svjetskom sudu pravde da je u Srebrenici nad njima počinjen genocid. Zašto nemamo snimljen niti jedan film o planetarnoj tragediji Srebrenice?

Nasuprot tome imali smo stalno optuživanje Nasera Orića za zločine. Imamo i danas, čak i kad ga je sud praktično oslobodio krivice. Sjećam se izjave bivšeg urednika „BH Dana“ da je Orić morao biti daleko teže kažnjen nego što jeste – sa dvije godine zatvora. Imamo Tribunal u Hagu 22 godine i brojne presude protiv zločina koje su napravili Srbi i Hrvati nad Bošnjacima. Nema ništa sporno u dvadesetak godina rada i presuda Tribunala. Problem je došao sa dvije prošle godine sa sumnjivim djelovanjima Teodora Merona. Meron je, inače, bio savjetnik u Vladi Izraela krajem šezdesetih godina, pa se mnogi pitaju kako je moguće da jedan vladin službenik danas stoji na čelu međunarodnog suda. Gotovo čitav vojni i politički vrh Srbije osuđen je u Hagu i ležao je i leži u zatvorima širom Evrope. Apsolutno čitav politički i vojni vrh Republike Srpske osuđen je i čami po zatvorima, a dvojici ključnih ljudi zločinačkog velikosrpskog projekta Mladiću i Karadžiću se još sudi.

Pitanje je i dalje šta to mi Bošnjaci činimo za ono što je historijska činjenca?