Hidžaska željeznica (III): ponos Bliskog Istoka

Hidžaska željeznica se počela graditi u Damasku 1. septembra 1900. godine a završena je 1. septembra 1908. godine u Medini. Izgradnja je koštala  3 357 819 lira.  Sa dodatnim krakovima 1916. godine  bila je duga 1766 km. Tako da je koštala ukupno  4 558 000 lira. U to vrijeme ovaj iznos je odgovarao cifri od 86 602 000 njemačkih maraka.

Ova željeznica je do skidanja sa vlasti sultana Abdulhamida II bila poznata pod imenom  «Hidžaska željeznica Hamidija». Međutim od 18. janura 1909. godine je poznata samo pod imenom «Hidžaska željeznica». Ona je sa dodacima 1918. godine bila duga blizu 1900 km. Unatoč željama i naporima svih muslimana nije se ostavrila zamisao o izgradnji željeznice Medina-Mekka i  Mekka-Džidda. Nakon ustanka iz juna 1916. godine učinjeni su silni napori da  se pruga zaštiti od uništenja i da  se i dalje slobodno upotrebljava, ali se u tome  nije uspjelo. Nakon što je komandant Medine, Fahrettin-paša, na osnovu  16. tačke Mondoroskog ugovora  koji je potpisao, predao Medinu 7. januara 1919. godine, to je značilo i kraj osmanske vlasti nad Hidžaskom željeznicom. Sa ovom željeznicom je prevezeno i hiljade civila koji su poslani u Siriju kao i časne stvari koje su se nalazile u Medini.

 Broj civilnih putnika koji su 1910. godine prevezeni ovom željeznicom iznosio je 168 448. Taj broj je 1913. godine iznosio 232 563 civilnih putnika. Od 1908. do 1913. godine ukupan broj prevezenih civilnih putnika iznosio je 968 000. Godišnje je u prosjeku oko 16 000 hadžija koristilo Hidžasku željeznicu. Putovanje za hadžije od Damaska do Medine je koštalo 2 lire a trajalo je oko 72 sata. Željeznica je bila veoma važno sredstvo za prijevoz stvari sa kojima se trgovalo kao što su: povrće, voće, so, riža, bezalkoholna pića, duhan, brašno. Tu je još bio ugalj ili životinje koje su prevožene. Godine 1910. bilo je prevezeno blizu 66 000 tona stvari za trgovinu. Taj iznos je 1913. godine bio 112 000 tona. Situacija u pogledu prijevoza životinja u tom periodu je bila slijedeća: broj životinja koje su prevezene u 1910. godini bio je 2 788, a 1913. godine taj broj je iznosio čak       6 477 životinja. Godine 1910. zarađeno je 367 890 lira a 71 167 lira je čista dobit a u 1913. godini zarada je  iznosila 329 647 lira a dobit je iznosila 78 619 lira.

 Nakon što je otvorena uprava željeznice Amman, Maan, Tebuk, Dera, Hayfa i Ula su u vrlo kratkom vremenu napredovali i dobili veliki broj stanovnika. Veliku korist od Hidžaske željeznice je naročito vidio Damask i imao velike prihode od trgovine koja se odvijala. Dbijena je mogućnost da lokalni proizvodi odlaze na pijace udaljenih mjesta, povećana je gradnja i proizvodnja, napravljeno je mnogo upravnih zgrada, što je između ostalog imalo za rezultat promjenu slike mjesta koja su se nalazila uz prugu. Radi turizma organizovani su posebne privatne linije. Jedan broj beduina je prešao  na sjedilački način života, u nekim mjestima u blizini pruge su se naselili izgnanici Čerkezi.

 Uprkos  kratkom vijeku trajanja Hidžaska željeznica je imala velike rezultate u vojnom, političkom, ekonomskom i sociološkom pogledu. Svršenici Inženjerskog fakulteta ( Muhendislik-mekteb )  nisu imali prilike da stiču iskustva na željeznicama koje su građene od stranih ulaganja.  Gradnja Hidžaske željeznice je bilo mjesto gdje su po prvi put mnogi turski inžinjeri stekli svoja prava iskustva. To će se naročito vidjeti u izgradnji željeznica u vrijeme Republike kada će doći do izražaja iskustvo koje su stekli tokom izgradnje Hidžaske željeznice. 

 Danas se u Siriji nalazi Hidžaska željeznice i Generelani direktorij pod istim imenom. On radi u turističke svrhe. U Siriji se u velikoj mjeri nalaze i orginalni vagoni i lokomotive koje se renoviraju i onda se posebno u ljetnim mjesecima stavljaju u upotrebu. Orginalne tračnice i šine ostale su  kao jedno svjedočanstvo historije.

 Od Sirijske granice do granice Saudijske Arabije nastavlja da radi Jordanska Hidžaska željeznica. Ovdje se može provozati također  u orginalnim vagonima koji se pokreću  na paru. Historijski most, Džesim,  još uvijek  čuva svu svoju ljepotu.

 Dio željeznice koji je ostao u okvirima granica Saudijske Arabije je  zapušten i na većini mjesta nije ostao nikakav trag o njoj. Uprkos svemu tome željezničke postaje bivaju dobar orijentir osobama koje  zalutaju . Stanice i mostovi su većim dijelom upotrebljive iako se uopće ne održavaju. Posebno je zgrada stanice u Medayin-i Salihu i njene pomoćne zgrade sa nekim popravkama primjer Hidžaske željeznice u ovim krajevima. Stanica u Medini je prije kratkog vremena restaurirana i otvorena za posjete turista.

 Stanice u Hayfi i Jeruslaemu su veoma važne stanice u ovoj oblasti i trebale bi da nastave da žive ali zbog rata sa Izraelom kao i Libanskog građanskog rata koji je tu bio i posljedica koje su pretrpjele, Hidžaske željeznice  su dijelom uništene a dijelom oštećene. Neke stanice su ostale u ruševnom stanju a u neke su se uselili mještani iz tog područja i koriste ih kao stambeni prostor.

 Osim  materijalne koristi koju je donosila Hidžaska željeznica, ona je bila simbol  jedinstva ljudi u jednom cilju i ideal zajedničke pomoći.

 Iz  Knjige-albuma fotografija o Hidžaskoj željeznici ( str. 9-17 ) bez imena autora, Istanbul 1999. godine.

 S turskog preveo:  

Mr. Kemal Bašić