Hidžaska željeznica (II): ponos Bliskog Istoka

Gradnjom pruge između Damaska i Dera. Ona se 1903. godine produžila do Ammana, a 1904. godine do Maana. Imala se namjera da se krak od Maana do Akabskog zaljeva produži do Crvenog mora, ali zbog protivljenja Engleza to na kraju nije učinjeno. Na osnovu jednog ugovora koji je bio prije potpisan sa jednim engleskim preduzećem za izgradnju Hayfske željeznice, ona je dovršena 1905. godine i Hayfa je povezana sa Derom i Yermučkom dolinom.Od njih su uzete stvari potrebne za gradnju. Na taj način je Hidžaska željeznica došla do Sredozemnog mora. Do tog vremena u blizini historijskog mjesta Akke se nalazilo malo mjesto Hayfa. Ona će izgradnjom Hidžaske željeznice i luke brzo rasti i širiti se tako da je danas jedan od značajnijih gradova i značajno pristanište.

Nakon što je željeznica stigla do Maana razdvojeni su poslovi na sektor uprave i sektor izgradnje. Osnovan je sektor uprave i 1. septembra 1905. godine je počeo prijevoz putnika i robe na željeznici. Iste godine željeznica je stigla do Mudevvere, a 1. septembra 1906. godine željeznica je stigla do Medayin-i Saliha. Nakon što je stigla do ovog mjesta izgradnju željeznice će u potpunosti preuzeti inžinjeri muslimani. To će se desiti i u tehničkom smislu, ali će i radnici biti samo muslimani. Željeznica je 1907. godine stigla do El-Ulaja i na kraju 31. augusta 1908. godine do Medine. Do tada je Hidžaska željeznica bila duga 1464 km. U potpunosti je puštena u funkciju sa zvaničnom svečanošću 1. septembra 1908. godine na 33. godišnjicu dolaska na sultanski prijesto sultana Abdulhamida II. Hidžaska željeznica je radila punim kapacitetom do I svjetskog rata. Voz je saobraćao svaki dan na relaciji Damask-Amman, a do Medine saobraćao je tri puta u toku sedmice. Ti vozovi su kretali: ponedjeljkom, srijedom i subotom u 7.30 iz Damaska, a četvrtog dana u tri sata poslije podne su stizali u Medinu. Iz Medine su se vraćali: utorkom, četvrtom i nedjeljom. Osim ovoga bili su jednom sedmično organizovani vozovi iz Damaska i Hayfe. Bili su to posebni vozovi sa ručavanjima i spavanjem. Ovaj posebni voz je stizao u Medinu za samo 48 sati. Osim ovog su za Medinu išli vozovi koji su prenosili vodu i terete. Ovi vozovi su nekada išli prema redu vožnje a nekada bez reda vožnje. Isto tako na ogranku pruge iz Hayfe do Damaska je organizovan redovan prijevoz svaki dan a koji je trajao blizu 12 sati. Prema potrebi organizovane su i druge dodatne vožnje. Vrijeme polaska vozova bilo je usklađeno prema namaskim vremenima.

Veoma važne stvari potrebne za Hidžasku željeznicu kao što su lokomotive, vagoni, šine i čelični pragovi najviše su dobavljani iz Njemačke. Osim iz Njemačke ove stvari su nabavljane i iz Belgije i Amerike. Neki putnički vagoni kao i čelični pragovi su pravljeni u Tersane-i Amiri. Stvari koje su nabavljane iz inostranstva a koje su bile potrebne za željeznicu prvih godina su dopremane morem do Bejruta. Odatle su prugom Bejrut-Damask-Muzeyrib dopremani do Damaska. Na tom putu su morali preći preko teritorije koju su držali Francuzi, tako da se prelazak morao plaćati. Nakon što je izgrađeno odjeljenje u Hayfi ovo se više nije moralo raditi nego su stvari umjesto u Bejrut stizale u luku u Hayfi. Preko ove nove pruge je počelo da se prevozi do Dere.

Prvih godina izgradnje željeznice pragovi za prugu su pravljeni od drveća koje je sječeno u šumama Makedonije i Anadolije. Kasnije se odustalo od ovoga pa se sve više prelazilo na upotrebu čeličnih pragova.

Na svom putu ove željeznice nalazilo se sedam većih mjesta ( gradova ) i to: Kadem, Dera, Maan, Tebuk, Medayin-i Salih, Medina i Hayfa. Najveće mjesto koje je osnovano je Kadem u Damasku u kome je izgrađena stanica sa 43 200 metara kvadratnih. Ova stanica je još u upotrebi i kao muzej podsjeća na jedno ogromno radilište. To je mjesto koje podsjeća da je prvi put upotrijebljena električna energija u toj oblasti. Ova stanica koja je poznata pod nazivom «Kadem-i šerif» bila je prva stanica na početku Hidžaske željeznice. Godine 1911. pruga je produžena u centar Damaska za tri km. I Damask je dobio u svom središtu jednu izuzetno modernu zgradu stanice. Ova stanična zgrada je još uvijek u upotrebi i ona je centralna zgrada sirijskog «Generalnog direktorija hidžaske željeznice».

U vrijeme izgradnje Hidžaske željeznice građeno je i mnogo mostova, stanica, tunela, ispusta, vještačkih jezera, česmi, fabrika, bolnica, livnica, škola, mesdžida, karantina, radionica za popravke itd. U nekim stanicama su osnovane pošte i telegrafski centri. Ovo je značajno i zbog toga što će u velikoj mjeri olakšati osnivanje zvaničnog Hidžaskog telegrafskog civilnog i poštanskog saobraćaja.

Osim za izgradnju željeznice izgradnja ove pruga će imati još koristi od kojih su neke:

• Izgradnja radionice za pregled i popravku vagona i lokomotiva u Damasku

• Radionica za pregled vozova i lokomotiva u Medini.

• 2666 kamenih mostova i otvora

• 7 željeznih mostova

• 9 tunela

• 96 stanica

• 7 vještačkih jezera

• Fabrike u Hayfi, Deri i Maanu

• U Hayfi skelu, hambare, livnicu,cjevovod

• U Maanu hotel i bolnicu

• U Tebuku bolnicu