Saračević: Kada sam nosio zastavu na otvorenju igara u Barceloni bio sam najsretniji čovjek na svijetu

”Čekali smo u tunelu kao i sve ostale reprezentacije. Kada je oficijelni spiker najavio izlazak Bosne i Hercegovine 120.000 ljudi nas je pozdravilo gromkim aplauzom. Digao sam zastavu koliko sam god mogao u vis i tako je nosio cijeli krug oko stadiona. Vidi se i na snimku otvorenja tih igara da je režiser jedino BiH dva puta prikazao prilikom svečanog defilea. To znači da smo privukli veliku pažnju”, prisjeća se Saračević tog 25. jula 1992. i nastavlja:

”Ono što je meni ostalo u sjećanju je da je temperatura bila 35 ili 36 stepeni, a da je kroz mene prolazila jeza. Ne znam kako bi opisao taj osjećaj, bila je to jeza od ponosa, prkosa i inata zbog svih dešavanja u BiH. Došli smo na Olimpijadu i pokazali svijetu da postoji BiH, zemlja u kojoj se tada dešavao strašan rat. Mislim da mi je u tome trenutku u tom svom mom prkosu i inatu pokušao oduzeti zastavu da ne bi imao nikakve šanse. Mogao mi je samo ruku otkinuti. Bio sam najsretniji čovjek na svijetu.”

Olimpijski tim BiH te ratne 1992. godine okupio se u Splitu. Saračević je došao prvi, jer se zbog ratnih zbivanja nije mogao vratiti u Tuzlu nakon takmičenja na kojem je nastupio u Zagrebu.

”Te 1992. BiH je priznata kao samostalna država. Tako su stekli uslovi i za formiranje Olimpijskog komiteta BiH. Prvi predsjednik i osnivač bio je Stjepan Kljuić. Zahvaljujući tome formirali smo i olimpijski tim za Barcelonu. Određeni su takmičari koji će predstavljati BiH, a okupili smo se u Splitu zahvaljujući Antonu Vrdoljaku, tadašnjem predsjedniku Hrvatskog olimpijskog komiteta. U Splitu smo boravili desetak dana i obavili zajedničke pripreme, nakon čega smo otputovali za Ljubljanu. Zahvaljujući Sabahudinu Vugdaliću koji nam je osigurao smještaj u Ljubljani, gdje nam je došla olimpijska oprema, smo boravili dva dana, a potom sa slovenačkim olimpijcima avionom otputovali za Barcelonu. I ovom prilikom se želim zahvaliti Olimpijskom komitetu Slovenije koji nam je plati put do Španije”, priča Saračević.

Zanimljiva je i priča vezana za zastavu BiH na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni. Prvobitno su bh. sportisti trebali nastupiti pod zastavom Međunarodnog olimpijskog komiteta, ali na posljednjem ručku pred polazak na igre došla je informacija da će moći nastupiti pod zastavom BiH.

”Kada smo stigli u Barcelonu, dan kasnije je došla i delegacija OK BiH s trenerima. Na sastanku prije ceremonije predsjednik Kljuić je predložio da ja nosim zastavu, s čim su se svi složili. Kada smo stigli na stadion, vidjeli smo da zastava BiH nije kao ostale, nego da je na njoj nacrtan grb sa zlatnim ljiljanima. To se desilo jer su organizatori kasno dobili dopis da ćemo moći nastupati pod našom zastavom. Srećom uz sebe smo imali četiri ili pet zastava BiH koje su bile istog formata kao i ostale, pa smo ih ustupili organizatorima. Odmah su skinuli nacrtane zastave i postavili one koje smo im dali”, kaže nekada sjajni bacač kugle.

Iako je nastup na Barceloni bio veliki doživljaj za Saračevića, ali i za sve ostale bh. sportiste, sjajnog atletičara i dalje boli činjenica što nije bio dovoljno spreman da ostvari veliki rezultat na Olimpijadi.

”I dalje me boli to što su na takmičenju u bacanju kugle bili sve atletičari koje sam ranije pobjeđivao. Međutim, u tom momentu zbog velik sekiracije i brige za BiH i porodicu, te slabih priprema, jednostavno nisam mogao ostvariti vrhunski rezultat. Niko od nas nije bio na svom najvišem nivou. Ali, ipak smo uspjeli da predstavimo BiH svijetu na najvećoj sportskoj smotri. Najbolji rezultat ostvarila je Mirjana Horvat koja je bila osma u streljaštvu. Bilo je to zaista sjajno ostvarenje u takvim okolnostima”, zaključio je Saračević koji se nakon Olimpijade zajedno sa koleginicom iz reprezentacije Kadom Delić humanitarnim konvojem iz Splita vratio u svoju Tuzlu.

Saračević je tokom svoje karijere osvojio naslov šampiona Evrope na dvoranskom prvenstvu 1980. godine u Sildenfingenu. Godinu dana kasnije u Grenoblu osvojio je bronzu na Evropskom dvoranskom prvenstvu. Ima srebro sa Univerzijade u Edmontonu 1993. godine. Njegov hitac iz juna 1984. godine i Zagrebu od 21,11 metara i dalje je državni rekord BiH u bacanju kugle.

Osim Saračevića za BiH su na Olimpijadi u Barceloni nastupili: Mirsada Burić, Kada Delić, Dragan Mustapić (atletika), Mirjana Horvat (streljaštvo), Janko Gojković, Anja Magetić (plivanje), Vlado Paradžik (džudo), Aleksandar Đurić (kajak i kanu) i Mehmed Skender (dizanje tegova).

Olimpijske igre u Barceloni održale su se od 25. jula do 9. augusta 1992. godine. Na njima je nastupilo 9.356 sportista iz 169 zemalja. Najuspješniji je bio tim Zajednice nezavisnih država (ZND) sa 112 medalja, od čega 45 zlatnih, 38 srebrenih i 29 bronzanih. Tim ZND-a, koji je nastupao pod olimpijskom zastavom, činile su bivše sovjetske republike osim Estonije, Latvije i Litvanije, koje su nastupile samostalno.

- Šamarlić poginuo pred polazak za Barcelonu –

Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine u bh. timu je trebao biti i Vinko Šamarlić, džudista sarajevskog Željezničara. Imao je ispunjenu olimpijsku normu i dozvolu vlasti da može napustiti prvu liniju i pripremati se za Olimpijadu. Međutim, on je to odbio jer nije želio ostaviti svoje saborce iz Specijalne jedinice MUP-a BiH. U jednoj od borbi za odbranu Sarajeva na Hrasnom Brdu, Šamarlić je poginuo 8. juna 1992. godine, samo nekoliko dana pred njegov polazak za Barcelonu. Preminuo je u 28. godini, a oni koji su ga poznavali kažu da je bio vrhunski sportista, veliki borac i još bolji čovjek.

(AA)