Zanatlija Nihad Zukić izrađuje kofere za ahmedije

U razgovoru za web-portal Klix kaže da se ovom poslu posvetio na nagovor hafiza Edina ef. Peštalića iz tuzlanske džamije Kralja Abdullaha.

"On mi je donio jednu kutiju na popravak. Isporio sam je i skinuo šablone koji mi se nisu svidjeli zbog monotonog izgleda. Nakon toga sam napravio svoje šablone, tako da moje kutije, odnosno koferi, imaju specifičan izgled. Imaju duplo dno sa obodom, a ručku pravim od istog materijala kao i kofer", kaže nam Zukić.

Sam proces izrade kofera poprilično je zahtjevan. Prema Zukićevim riječima, za izradu jednog kofera u prosjeku su neophodna dva i po do tri sata aktivnog rada.

"U principu, vi kada gledate proces izrade on djeluje sasvim jednostavan. Međutim, kad počnete raditi uvjerite se da je to zaista složen proces koji se sastoji od krojenja, lijepljenja, sušenja, šivanja i montaže. Nikada ne pravim jedan kofer, radim serijski četiri do pet i to je na dnevnoj osnovi", priča nam Zukić u trenutku dok se nalazi u procesu lijepljenja jednog od kofera.

Uglavnom ih izrađuje od vještačkih materijala, koji su, kako nam pojašnjava, prihvatljiviji u odnosu na prirodnu kožu.

"Iako se mogu praviti i od prirodne kože, za ovakvu vrstu kofera se uglavnom preporučuju vještački materijali. Danas na tržištu imamo veliki izbor vještačkih materijala koji su veoma kvalitetni, tako da koferi mogu biti veoma dobri i dugotrajni. Ovakva vrsta materijala otporna je na vodu, što nije slučaj s prirodnom kožom. Imami po svim vremenskim uslovima moraju nositi ahmedije, tako da u slučaju da kofer dođe u dodir s vodom, prirodna koža bi je propustila, pustila bi određenu boju i došlo bi do uništavanja ahmedije. Sa vještačkim materijalom to se neće desiti", dodaje naš sagovornik.

Ahmedija je ogledalo imama

Koferi za ahmedije koji su nastali vještim rukama ovog tuzlanskog majstora danas se mogu pronaći kod imama širom Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sandžaka, Kosova, Njemačke, Švedske, Turske...

Jedan od onih koji svoju ahmediju čuva i nosi u koferu Nihada Zukića je i reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović.

"Za visoke uleme koferi se izrađuju u bijeloj i bež boji, dok ostalima pripada crna boja", ističe Zukić, jedan od rijetkih majstora koji se na području BiH bavi ovom vrstom posla.

"Ahmedija je ogledalo imama. Ako je ona čista i lijepa onda znamo da je riječ o imamu koji vodi brigu o sebi. To je sastavni dio njegove odore", nastavlja sagovornik portala Klix.ba.

Iako je riječ o neobičnom i zanimljivom poslu, ovaj majstor ističe da kod njegovih kolega ne vlada interesovanje za ovakvom vrstom posla.

"Svoje šablone sam ponudio kolegama sa kojima sam blizak, kao i obuku o procesu izrade, međutim oni nisu zainteresovani. Mi živimo u takvoj sredini gdje ako se osoba ne može brzo obogatiti neće ni raditi", ističe Zukić.

Nesuđeni stolar

Naš sagovornik zapravo je nesuđeni stolar. Naime, u vrijeme kada je završio osnovnu školu u Tuzli nije bilo obrazovnog usmjerenja za zanimanje stolara koje mu je posebno privlačilo pažnju. Shodno tome, upisao je obućarski smijer. Ovaj zanat u početku, kako ističe, nije volio, međutim ljubav se postepeno počela rađati.

Iako se nekada bavio izradom unikatnih cipela, zbog slabe platežne moći građana ovaj dio posla, nažalost, pripada prošlosti. Pored izrade kofera za ahmedije, ovaj Tuzlak danas se uglavnom bavi određenim popravkama obuće.

Kaže da ga posebno rastužuje činjenica da obućarski zanat polako, ali sigurno izumire.

"Obućarstvo je spušteno na dosta niske grane. Mladi se danas ne žele baviti ovim poslom, prije svega zbog činjenice da vam ovo zanimanje ne pruža mogućnost obogaćivanja", kaže Zukić na kraju našeg razgovora.