Sažetak zaključaka i obrazloženja Sudskog vijeća sa izricanja presude Radovanu Karadžiću (AUDIO)
Radovan Karadžić je kriv za genocid u Srebrenici, progon, ustrebljenje, ubistva kao zločin, prisilna premještanja civila, širenje terora, napade na civile i uzimanje talaca. Nije kriv za genocid u sedam bh. opština.
Osuđen je na 40 godina zatvora.
Karadžić ima pravo da mu se vrijeme u pritvoru uračuna u kaznu. Ostaje u pritvoru dok se ne provede organiziranje transfera na lokaciju gdje će izdržavati kaznu.
Dijelovi izrečene presude
Na Haškom sudu u 14:00 počelo je izricanje presude Radovanu Karadžiću.
Predjedavajući Sudskog vijeća, južnokorejski sudija O-Gon Kwon predstavio je, na početku izricanja presude, optužnicu protiv Karadžića.
Sudija O-Gon Kwon je podsjetio da se Karadžiću sudilo po 11 tačaka optužnice za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Tužiioci su optužili Karadžića da je učestvovao u četiri udružena zločinačka pothvata.
Sudija Kwon je kazao da je Pretresno vijeće zasjedalo 449 dana i saslušalo više od 440 svjedoka, te primilo iskaze 152 svjedoka pismenim putem.
Ukupno je bilo 11.469 dokaznih predmeta, više od 48.000 stranica transkripata, te je cijeli predmet imao više od 330.000 stranica.
Sudija Kwon je naglasio da sažetak zaključaka i obrazloženja Vijeća koji je pročitao ne čini dio presude, nego će povjerljive kopije presude biti podijeljene stranama na kraju sjednice. Bit će objavljena javna redigirana verzija, rekao je sudija.
"U vezi sa zločinom protiv čovječnosti postojao je rasprostranjeni i sistematski napad na civilno stanovništvo za sve vrijeme relevantno za optužnicu. Počinitelji su znali da su kaznena djela počinjena", naveo je Kwon.
O genocidu u sedam opština
Vijeće zaključuje da su od kraja marta 1992. godine srpske snage preuzele kontrolu nad opštinama u dijelu BiH nad kojim su bosanski Srbi polagali pravo. Postojao je organizovani i sistematski obrazac zločina počinjenih nad bosanskim muslimanima i bosanskim Hrvatima, rekao je Kwon.
Zaključeno je da je veliki broj bosanskih muslimana i Hrvata prisilno raseljen iz svojih domova na druge lokacije diljem BIH i u druge zemlje. Optuženi je rekao da su kretanja bila dobrovoljna i da nije postojala politika protjerivanja, pročitao je sudija.
Srpske snage uništile su mnogo džamija i crkava u brojnim opštinama. Kulturni spomenici i sakralni objekti odabrani su za razaranje. Iako Vijeće zaključuje da su sakralni objekti uništeni, nema vanrazumne sumnje dokaza ko je odgovoran za ta razaranja, izrekao je sudac Kwon.
Po njemu, žrtve su ubijane masovno ili nakon napada na nesrpska naselja, žrtve su odvođene u zarobljeništvo. U drugim slučajevima, žrtve su umirale kao rezultat teškog premlaćivanja. Žrtve su birane na osnovi njihovog nacionalnog identiteta.
"Vijeće zaključuje da su pripadnici sprskih snaga te političkih i državnih snaga Srba počinili ubojstva, prisilno premještanje itd. kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja", pročitano je.
"Vijeće nije moglo identifikovati niti zaključiti da je postojala genocidna namjera kod optuženog ni kod fizičkih počinioca zločina. Vijeće nema dovoljno dokaza da je u tim opštinama počinjen genocid", rekao je sudija Kwon o držanju bosanskih muslimana i Hrvata u strašnim okolnostima.
Vijeće konstatuje da su stvaranjem paralelnih političkih i državnih struktura bosanskih Srba, protjerivanja nesrba bila pažljivo koordinisana te da su rukovodstvo i optuženi njima upravljali. Optuženi i rukovodstvo objavili su i promovisali precizna uputstva, smatra Vijeće Haškog suda.
Vijeće također konstatuje da je između oktobra 1991. i novembra 1995. godine postojao zajednički plan da se činjenjem zločina bosanski muslimani i Hrvati trajno uklone s teritorija na koju su bosanski Srbi polagali pravo. Optuženi, kao i Nikola Koljević, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Željko Ražnatović Arkan, Momčilo Mandić i Vojislav Šešelj bili su među onim osobama koje su djelovale u okviru tog plana i dijelile namjeru za zločine koji su počinjeni, rečeno je.
Optuženi je bio središnja figura u širenju propagande protiv bosanskih muslimana i Hrvata kojom su oni identifikovani kao historijski neprijatelji Srba. Igrao je na kartu takve historijske perspektive, a njegova retorika je korištena kako bi se izazvali strah i mržnja te pogoršavale međunacionalne napetosti u BiH, rečeno je na izricanju presude.
Nalazio se u samom vrhu političkih i vojnih struktura i mogao je koristiti svoju vlast u cilju provedbe udruženog zločinačkog pothvata. Bio je središnja figura u mobilizaciji i stvaranju teritorijalnih obrana bosanskih Srba i zasebnih policijskih struktura. Nakon povlačenja JNA optuženi je podržao suradnju vojnih slaga i lokalnih vlasti i u nekim slučajevima paravojnih formacija, navedeno je.
Vijeće konstatuje da je, s obzirom na prirodu zajedničkog zla, bilo predvidivo da bi srpske snage mogle počiniti kaznena djela s elementima nasilja protiv nesrba tijekom i nakon preuzimanja vlasti u opštinama i prisilnog premještanja nesrba. Dokazi pokazuju da je on bio savršeno svjestan atmosfere zastrašivanja u kojoj su nesrbi bili primorani da odu. Također, da je bio svjestan masovnog protjerivanja hiljada civila. Štaviše, znao je da vlada atmosfera nekažnjivosti za zločine protiv nersba, rečeno je.
Vijeće zaključuje da je optuženi trebao znati da je nesrpsko stanovništvo izloženo riziku nasilnih zločina srpskih snaga provodeći zajednički plan. Ta mogućnost optuženog je ostavila ravnodušnim. Na osnovu toga, Vijeće konstatuje da je optuženi mogao predvidjeti ubojstvo, istrebljenje i progon.
Optuženi snosi individualnu krivičnu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo, deportaciju i prisilno premještanje kao zločin protiv čovječnosti i ubojstvo kao kršenje zakona i običanja ratovanja, naveo je sudac Kwon.
Vijeće nije uvjereno da je počinjen genocid u sedam opština, niti je kriv za genocid u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Kršenje zakona ili običaja ratovanja - teroriziranje i nezakoniti napadi na civile Sarajeva
Čitajući presudu u dijelu o zločinima počinjenim nad stanovnicima Sarajeva, utvrđeno je da su snage bosanskih Srba sa svojih položaja namjerno pucali na civile iz snajperskih pušaka. To se radilo skoro svakodnevno i nesmanjenim intenzitetom tijekom trajanja sukoba, rečeno je u sudnici.
Granatirali su stanovništvo zgrada, bacali neselektivnu vatru po gradu, koristili velike količine teškog naoružanja i artiljeriju. Bili su stalno locirani na brdima oko Sarajeva. Na grad su tokom sukoba pale hiljade granata, uključujući i bolnice, pijacu i druga mjesta gdje se okupljalo civilno stanovništvo, rekao je sudac Kwon. Dodao je i kako su napadi bili vrlo neselektivni.
Vijeće zaključuje da je namjera jedinica Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske bila da gađaju civile. Pretresno vijeće je zato uvjereno da su pripadnici korpusa provodili kampanju snajperskog djelovanja s namjerom da terorizaraju civilno stanovništvo.
Civili su bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa, kao što to potvrđuju snajperski incidenti, ili su pak bili izloženi neselektivnoj prekomjernoj vatri kao kad je korpus bacao modifikovane aviobombe ili ispaljivao minobacačke granate na mjesta gdje su se okupljali civili, rečeno je na sudu.
Tvrdnje o samogranatiranju su "potpuno beznačajne" i ne utječu na stav Vijeća o djelovanjima Sarajevsko-romanijskog korpusa.
Optuženi je dozvoljavao da kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja traje unedogled, ali i da se ponovno intenzivira. To je činio i kad je rukovodstvo bosanskih muslimana odbijalo da prihvati mirovne sporazume pod uslovima koje je on diktirao. Cilj kampanje je bio širenje terora nad stanovništvom kao sredstvo pritiska na vodstvo bosanskih muslimana.
Imao je namjeru da širi teror nad civilnim stanovništvom.
Optuženi snosi individualnu kaznenu odgovornost za ubojstva, protupravni napad na civile i širenje terora kao kršenje zakona i običaja ratovanja te za zločin protiv čovječnosti, izrekao je sudac Kwon.
Kršenje zakona ili običaja ratovanja - uzimanje talaca
U dijelu presude koji se odnosi na kršenje zakona ili običaja ratovanja uzimanjem talaca, sudija Kwon je pročitao zaključak da je optuženi ne samo imao namjeru da se zarobe pripadnici Ujedinjenih naroda, već da se njima i prijeti kako bi se postigao cilj da NATO zaustavi napade.
Genocid u Srebrenici
Pretresno vijeće konstatuje da složena operacija ubijanja ne bi bila moguća bez zapovijedi Mladića, te je postojala namjera da s počine ubojstva, progon i istrebljenje.
Optuženi tvrdi da nikada nije razmatrano pogubljenje bosankih muslimama, te da nikada nije bio obaviješten o tim ubijanjima.
Pretresno vijeće tvrdi da su optuženi i Mladić osmislili dugoročni plan da se bosanski muslimani prisilno ukone iz Srebrenice.
Pretresno vijeće konstatuje da su pripadnici snaga VRS imali namjeru da unište bosanske muslimane iz Srebrenice.
Na osnovu sveokupnih dokaza, Pretresno vijeće zaključilo da je optuženi dijelio prošireni zajednički cilj da se bosanski muslimani iz Srebrenice pobiju.
Izricanje kazne
U odmjeravanju kazne Radovanu Karadžiću izrečena mu je osuđujuća presuda za ubistvo, ali ne i kršenje običaja ratovanja.
Radovan Karadžić je kriv za genocid u Srebrenici, progon, ustrebljenje, ubistva kao zločin, prisilna premještanja civila, širenje terora, napade na civile i uzimanje talaca. Nije kriv za genocid u sedam bh. opština.
Osuđen je na 40 godina zatvora.
Karadžić ima pravo da mu se vrijeme u pritvoru uračuna u kaznu. Ostaje u pritvoru dok se ne organizuje transfer na lokaciju gdje će izdržavati kaznu.
