Koje zvanje najbolje zarađuje na današnjem tržištu?

Do prije nekoliko godina osoba s neto platom od 2.000 KM mogla je reći da ima odličnu platu. Nakon COVID-a, te raznih drugih globalnih turbulencija poput rata u Ukrajini i američkog rata protiv Irana, koji su prouzrokovali visoku inflaciju, ove cifre su se sigurno promijenile. Dobra plata zavisi od mnogih faktora, tako da prvo moramo odrediti mjerne jedinice prema kojima definišemo šta je dobra plata.

Sindikalna potrošačka korpa danas, prema zvaničnim statistikama, iznosi 3.432 KM za četveročlanu porodicu, s tim da u taj iznos nije uračunat potencijalni trošak stambenog kredita ili trošak iznajmljivanja, koji mjesečno mogu iznositi od 600 do 1.500 KM za porodicu s prosječnim primanjima.

U tabeli 1 prikazujemo šta sve čini sindikalnu potrošačku korpu, odnosno minimalne troškove četveročlane porodice.

Faktori koji su uzeti u razmatranje u ovoj analizi uveliko zavise od porodične situacije te kod velikog broja domaćinstava podrazumijevaju već otplaćen stambeni kredit ili trajno riješeno stambeno pitanje. Kada je riječ o troškovima obrazovanja, stvarni izdaci znatno variraju u zavisnosti od toga da li su roditelji uspjeli osigurati mjesto za dijete u javnom vrtiću ili produženi boravak u javnoj ustanovi, što zbog ograničenih kapaciteta često nije slučaj.

Zvanične statistike pritom ne obuhvataju sve realne troškove s kojima se porodice svakodnevno susreću. Među njima su izdaci za registraciju i održavanje automobila, kao i visoki troškovi rješavanja stambenog pitanja. Trenutna prosječna cijena stana površine 50 kvadratnih metara u Bosni i Hercegovini iznosi oko 150.000 KM, dok u skupljim urbanim sredinama dostiže i oko 200.000 KM. Kod stambenog kredita s rokom otplate od 20 godina, to znači dodatni mjesečni izdatak između 1.000 i 1.500 KM.

S obzirom na to da osnovni troškovi četveročlane porodice već premašuju 3.400 KM mjesečno, pojam „dobre plate“uveliko zavisi od broja zaposlenih članova domaćinstva. Za samca, neto plata u rasponu od 2.200 do 2.600 KM omogućava relativno udoban život i pokrivanje svih osnovnih životnih potreba, čak i u skupljim gradovima poput Sarajeva.

Kada je riječ o četveročlanoj porodici, u računicu je potrebno uključiti i dodatne, ali realne godišnje izdatke, poput približno 600 KM za porodični odmor i oko 800 KM za godišnje troškove vezane za automobil.

Uzimajući sve navedeno u obzir, za ostvarivanje osnovne finansijske sigurnosti u skupljim gradovima potrebno je mjesečno između 4.000 i 4.500 KM. Za život koji se može okarakterisati kao stabilna srednja klasa - s mogućnošću porodičnog odmora, štednje i riješenog stambenog pitanja potrebna su primanja od oko 5.000 KM mjesečno.

To u praksi znači da bi bračni par trebao raspolagati s približno 2.500 KM neto plate po osobi kako bi ostvario realan životni komfor.

Ko danas zarađuje dobru platu?

U prvom dijelu analize plata oslanjamo se na dostupne zvanične statističke podatke u Bosni i Hercegovini, uključujući saopćenja Federalnog zavoda za statistiku za 2025. i 2026. godinu, podatke iz Službenih novina Federacije BiH i Agencije za statistiku BiH. Analiza obuhvata i informacije za isti period iz Republike srpske, preuzete iz Republičkog zavoda za statistiku RS-a, Saveza sindikata RS-a te Službenog glasnika RS-a.

Prema ovim zvaničnim podacima, najviše prosječne plate zabilježene su u IT sektoru, a zatim slijede sektor finansija i osiguranja, kao i javna uprava i odbrana. Ipak, ovi podaci obuhvataju isključivo formalno zaposlene radnike i ne daju uvid u zarade freelancera i samostalnih zanatlija, čiji prihodi često značajno odstupaju od zvaničnih statističkih prosjeka.

Koliko zarađuju freelanceri?

Kako bismo dobili realniju sliku o prihodima freelancera i slobodnih zanatlija, analizirani su i alternativni izvori podataka. Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) analizirao je javno dostupne Upwork profile freelancera iz zemalja Zapadnog Balkana, fokusirajući se na satnice i procijenjenu godišnju zaradu. Kao dodatni izvor korišten je i Payoneer Global Freelancer Income Report, koji sadrži podatke i za Bosnu i Hercegovinu.

Na platformi Upwork trenutno je vidljivo više od 690 profila freelancera iz BiH, a analiza pokazuje da prosječna satnica iznosi oko 39 američkih dolara. Programeri, prema ovim podacima, zarađuju između 30 i čak 150 dolara po satu, dizajneri najčešće između 20 i 70 dolara, dok se satnice pisaca kreću u rasponu od 10 do 30 dolara. To ovisi najviše o iskustvu freelncera, jer satnice mogu iznositi i znatno više kada klijent traži zahtjevnije zadatke.

Za potpuniju sliku tabela 3 pokazuje više detalja. Pošto plate u IT sektoru, naročito u AI domenu posebno iskaču, donosimo i tabelu 4 sa sljedećim navedenim kategorijama.

Pod pretpostavkom rada s punim radnim vremenom, to u praksi znači da freelancer iz IT sektora može ostvariti mjesečnu zaradu veću i od 15.000 KM. U takvim slučajevima freelanceri imaju mogućnost da samostalno biraju način na koji će regulisati poreze i doprinose, u skladu s važećim zakonskim okvirima.

Ipak, ovakvi angažmani nose i određene rizike. Brzi razvoj umjetne inteligencije dovodi do preuzimanja sve većeg broja zadataka, zbog čega stručnjaci iz IT oblasti moraju kontinuirano pratiti tržišne promjene i usvajati nova znanja i alate kako bi ostali konkurentni. Upravo zbog tog stalnog pritiska na usavršavanje, sve je izraženije mišljenje da IT sektor više nije jednako atraktivan kao ranije. Kontinuirano praćenje novih trendova, učenje tehnologija i istovremeno izvršavanje radnih obaveza pokazuje se kao zahtjevan i dugoročno iscrpljujući izazov za mnoge profesionalce.

Slobodne zanatlije

Podaci o satnicama slobodnih zanatlija prikupljeni su iz relevantnih izvora, uključujući cjenovnike Obrtničke komore (OKI), kompanije Tip Top Upravnik, te specijalizirane portale Daibau.ba i Numiq. Analiza obuhvata cijene rada po satu, kao i dodatne troškove u slučajevima gdje su oni jasno iskazani, poput dolaska na teren ili materijalnih izdataka.

Na osnovu ovih podataka moguće je izvući okvirne prosječne satnice za pojedine zanatske djelatnosti, što omogućava realističniji uvid u potencijalne mjesečne prihode slobodnih zanatlija na tržištu Bosne i Hercegovine.

Shodno tome, dolazimo do sljedećih brojki navedenih u tabeli 5. Navedeni iznosi predstavljaju bruto prihode, iz kojih samostalni radnici individualno pokrivaju obaveze poput poreza i doprinosa, ali i dodatne troškove kao što su radna oprema, alat, gorivo i održavanje.

Analiza isplativosti i rizika

Nakon sagledavanja svih navedenih brojki, logično se nameće pitanje: šta se danas zaista isplati studirati i da li se visoko obrazovanje još uvijek može smatrati ključem finansijske sigurnosti. Odgovor na to pitanje nije jednoznačan i zavisi od više faktora, uključujući struku, tržište rada, stepen specijalizacije i spremnost na kontinuirano usavršavanje.

Grafikon ispod prikazuje presjek prosječnih primanja u odnosu na nivo obrazovanja potreban za obavljanje određenih zanimanja, pružajući uvid u odnos između formalne kvalifikacije i potencijalne zarade na tržištu rada.

Kada se uporede plate prema zvanjima i stepenu obrazovanja, vidljivo je da viši nivo formalnog obrazovanja često ne donosi proporcionalan finansijski povrat. To je posebno zabrinjavajuće u oblastima medicine i prosvjete, koje imaju dugoročan i sveobuhvatan utjecaj na društvo i kvalitet života u cjelini.

Jedan od ključnih razloga za ovakvo stanje jeste masovan odlazak zanatlija u zemlje Zapadne Evrope, što je dovelo do ozbiljnog nedostatka radne snage u Bosni i Hercegovini. Posljedica toga je znatno veća pregovaračka moć zanatlija na domaćem tržištu rada, ali i rast cijene njihovih usluga. Ipak, poražavajuća je činjenica da prosječna plata doktora medicine iznosi tek nešto više od 3.000 KM, dok pojedine zanatlije, poput bravara ili elektroinstalatera, mogu ostvariti i višestruko veće mjesečne prihode.

Slična demotivirajuća slika prisutna je i u obrazovnom sistemu. Teško je očekivati da profesor daje maksimum svog znanja i angažmana u radu s mladima, kada tržište rada jasno nagrađuje zanatske poslove višim primanjima od akademskih zvanja. Dugoročno, ovakav disbalans može imati ozbiljne posljedice po kvalitet javnih usluga i društveni razvoj.

Kada je riječ o poređenju između klasičnog zaposlenja i freelance rada, dostupni podaci pokazuju da je rad za strano tržište, naročito u IT sektoru, u finansijskom smislu znatno isplativiji od zaposlenja u domaćim kompanijama. Zarade freelancera često višestruko premašuju prosječne plate u Bosni i Hercegovini, što dodatno produbljuje jaz između lokalnog i globalnog tržišta rada, ali i otvara pitanje održivosti postojećeg ekonomskog i obrazovnog modela.

Ipak, navedene brojke ne prikazuju i tamniju stranu freelancinga i slobodnih zanata. Moleri, vodoinstalateri i automehaničari rijetko uživaju visok nivo komfora, jer često obavljaju fizički zahtjevne poslove, nerijetko u teškim ili ekstremnim vremenskim uvjetima. S druge strane, radnici u IT sektoru suočeni su s drugačijim pritiscima - stalnim praćenjem novih tehnologija, učenjem novih alata i pohađanjem stručnih obuka kako bi ostali konkurentni na tržištu rada. Upravo zbog tog neprekidnog tempa promjena, opstati u IT industriji postaje sve izazovnije.

Fleksibilnost koju freelancing i samostalni rad nude dolazi u simbiozi s visokim stepenom neizvjesnosti i poslovnog rizika. To se naročito ogleda u trenutku kada freelancer želi riješiti stambeno pitanje. Banke u Bosni i Hercegovini, zbog postojećeg regulatornog okvira, često preferiraju kreditno zaduživanje zaposlenika u javnom sektoru, iako su njihove plate znatno niže, u odnosu na freelancere s višestruko većim prihodima, ali bez stalnog ugovora o radu.

Ukoliko freelancer želi ostvariti prava na penziono i zdravstveno osiguranje, kao i pristup kreditima, praktično je primoran registrovati obrt ili firmu i redovno plaćati doprinose - u suprotnom ostaje izvan formalnog sistema socijalne zaštite. Postoje alternativna rješenja poput privatnog zdravstvenog osiguranja ili ulaganja u privatne penzione fondove, ali pitanje stambenog zbrinjavanja i dalje ostaje najveći izazov za one bez registrovanog poslovnog subjekta. Freelancing, naime, ne poznaje ugovor na neodređeno vrijeme, koji u BiH i dalje predstavlja ključni uvjet finansijske sigurnosti.

Freelancer koji želi postati dio regularnog finansijskog i zdravstvenog sistema često mora preuzeti i ulogu preduzetnika, što podrazumijeva dodatne troškove računovodstvenih usluga i plaćanje zakonom propisanih doprinosa. U praksi se mnogi odlučuju za isplatu minimalne plate i minimalnih doprinosa, dok se ostatak prihoda evidentira kao dobit firme, koja se na kraju godine oporezuje po stopi od deset posto poreza na dobit.

U konačnici, ostaje činjenica da freelancing i slobodni zanati u prosjeku donose znatno veća primanja u odnosu na klasične oblike zaposlenja u Bosni i Hercegovini. Odluka, ipak, ostaje na svakom pojedincu: da li se upustiti u svijet većih zarada uz viši stepen rizika i neizvjesnosti, ili ostati dio konzervativnijeg modela koji nudi manju finansijsku dobit, ali veću stabilnost i predvidivost.

(IIN Preporod)