Reisul-ulema IZ u BiH Husein-ef. Kavazović: Neka lična žrtva i darivanje postanu smisao našeg života

O emocijama i simbolici Kurban-bajrama i ličnoj žrtvi za opće dobro, ali i stanju u domovini i putu ka stabilnijoj i prosperitetnijoj državi, za "Avaz" govori reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

U svom posljednjem bajramskom intervjuu kao reisul-ulema Kavazović govori i o stanju Islamske zajednice danas, te odgovara na pitanje koga bi volio vidjeti kao budućeg reisul-ulemu.

Zemlja vakufa

Pred nama su dani Kurban-bajrama, u kojima svakodnevnu žurbu, brigu, poslove i nedostatak vremena potiskuju radost, namaz, zajedništvo te jačanje porodičnih i komšijskih veza, humanosti i dobročinstva. Kako dočekujete ovaj veliki blagdan i šta bi bila ključna poruka vjernicima i cijeloj BiH?

– Kao i svaki musliman, i ja se radujem svakom bajramu, jer su to posebni dani. Kurban-bajram simbolizira trijumf vjere, pokornosti i odanosti Bogu i Njegovom putu, jer se u ovim danima vjernicima pruža izvanredna prilika da svojim hadžom i svojim kurbanom zaokruže vrlo važan ciklus svojih života i da svoju vjeru dodatno potvrde na jedan ili oba ta načina.

Muslimani tradiciju obilježavanja bajrama vežu za tradiciju svoga Poslanika, a.s., i to ovim danima daje posebnu čar i vrijednost. Poslanik Muhammed, a.s., obilježavao je ove dane i bodrio muslimane da to čine, da budu radosni u njima i da se vesele. Bajrami su u našoj tradiciji dani slavlja, čestitanja i susretanja; okupljanja porodice i šire familije; dani posjeta prijateljima i komšijama. Prilika je to da se u tim danima ostavi svakodnevica i da se razgovorima te lijepim i veselim druženjima unese više radosti u naše živote. Posebno, Kurban-bajramom nam se poručuje da čovjek mora nešto od sebe dati da bi nešto dobio, nešto žrtvovati da bi mu se nešto vratilo. Hoću reći, egoizmu i samodopadnosti, koji su dobrano zavladali u našim odnosima, moramo se odupirati baš na ovaj način. Eto, to je možda ono što bih volio poručiti svima u Bosni i Hercegovini. Neka lična žrtva i darivanje postanu smisao našeg života u zajednici s drugima.

Kurban-bajram nosi i duboku poruku žrtve i sposobnosti na odricanje u korist dobra i zajednice. Činimo li dovoljno za dobrobit društva u kojem živimo?

– Glavna poruka ovog velikog blagdana jeste podsjećanje na vlastitu žrtvu u korist i općeg i pojedinačnog dobra. Mi iz primjera Ibrahima, a.s., iz njegove bespogovorne spremnosti da žrtvuje svoga prvog potomka, crpimo tu životnu lekciju. Sav život je, ustvari, žrtva i Kurban-bajram je podsjećanje na to. Bez žrtve, bez spremnosti da se postigne viša vrijednost, ljudski život je, ustvari, životarenje, “ubijanje vremena” od danas do sutra, mučno služenje tjelesnim porivima i slično. Kolika je naša sposobnost i spremnost da se žrtvujemo za više ciljeve, govore naši životi. Kada zavlada sebičnost u porodici i društvu, oni se rasipaju, stagniraju i propadaju. Svaku vrijednost i svako dobro koje smo ostvarili postigli smo spremnošću da se žrtvujemo: od borbe za slobodu i državu do privrednih i naučnih postignuća naših ljudi. Često ističemo da je Bosna zemlja vakufa i ona to i jeste. Uvijek je u našem narodu bilo ljudi koji su nesebični, koji dalje vide i koji su ostavili i ostavljaju mnoga materijalna i intelektualna dobra za sobom. Oni su radost u našim porodicama i društvu.

Sfere utjecaja

U vremenu preslagivanja na globalnoj sceni, kada su sve vidljivije promjene u odnosima prijateljskih zemalja prema nama i uz sve glasnije poruke zagovornika destrukcije i podjele države, zabrinuti smo zbog političke i diplomatske inferiornosti bosanskih politika. Kako biste ocijenili situaciju u kojoj se nalazi BiH i kuda vodi put ka stabilnoj i prosperitetnoj državi?

– Prilike u jednom dijelu svijeta mijenjaju se velikom brzinom. To je posebno vidljivo na evropskom i azijskom kopnu, u Ukrajini i Iranu. Tu je svakako i najintenzivnije političko-ekonomsko sučeljavanje SAD-a i Kine. To traje i trajat će dugo, a to je i prirodno među velikim silama. Postoje sfere političkog i ekonomskog utjecaja i ovi sukobi se odvijaju na tim granicama. Nešto slično postoji i na užim, regionalnim razinama. Nažalost, jedna od regija kroz koju prolazi granica sučeljavanja jeste i naš Balkan, a u njemu je i naša Bosna i Hercegovina.

Povijest naše zemlje je povijest stalnih tenzija i borbi za njenu samostalnost i suverenitet, s jedne strane, i aspiracija prema njoj od naših susjeda ili velikih sila, s druge strane. Njena geografska pozicija kao da ih provocira. Ako se to uzme u obzir, onda oni koji hoće da upravljaju ovom državom moraju to dobro naučiti, a onda duboko u sebi posvijestiti da to nije nikakva privilegija, već velika odgovornost u kojoj se moraju spojiti znanje, htijenje i iskustvo.

Na čelu svake države moraju biti patriote, sa znanjem i iskustvom, hrabri ljudi i pravi noćobdije, koji će danonoćno bdjeti nad državnim interesom. Ako to nije slučaj, dušmani i mafija će nam oteti državu. Ona njima treba za bogaćenje, a nama za dobar i miran život. Izgradnja državnih institucija jedini je garant stabilnosti i prosperiteta u državi. Kada razgovaram s privrednicima, ljudima koji su najzaslužniji za ekonomsku stabilnost zemlje, svi ukazuju na institucije, njihovu snagu i sposobnost da zaštite društvo od vanjskih nasrtaja i unutrašnjih slabosti i korupcije.

Stvaranje tenzija

Političke krize stižu jedna za drugom, ali kriza povjerenja među ljudima i narodima čini se najtežom. Kako obnoviti povjerenje dok se političari svađaju oko svega, a građani gube nadu i odlaze, ostavljajući ovu zemlju sve praznijom?

– Političke krize dio su naših života. Svugdje su prisutne. Ono što zabrinjava jeste nizak nivo povjerenja u državne institucije i visok nivo političke manipulacije na koju običan čovjek nasjeda. Ja mislim da ono bazično povjerenje među ljudima – da jedni drugima možemo garantirati sigurnost – nije nisko, čak je i prilično stabilno. Možda se varam, ali mislim da je tako.

Problem jesu političke oligarhije, koje destabiliziraju ovu zemlju, jer na tenzijama opstaju. Stvaranje tenzija je njihov politički program i, kada se on uklopi u širi kontekst manipulacija i širenja straha, to onda jeste stvarni problem. Trebamo se osloniti na naš unutarnji refleks za preživljavanjem i opstankom. Trebamo iskoristiti priliku da uvijek iznova afirmiramo našu tradiciju opstanka i možda najsnažniji kohezivni faktor – dobar komšiluk, dobrog komšiju s kojim radimo, razmjenjujemo dobra, brinemo o našim porodicama i njihovoj sigurnosti. Treba jačati društvo i život tamo gdje se on odvija, u gradovima i selima, po kvartovima i mahalama.

Novi reisul-ulema

Ovo nije Vaš posljednji intervju, ali posljednji bajramski vjerovatno jeste, s obzirom na to da nas očekuju izbori za reisul-ulemu. Koliko je IZ u BiH danas drugačija nego prije 14 godina? Koga biste voljeli vidjeti kao svog nasljednika?

– Sve što ima svoj početak ima i svoj kraj. Proveo sam skoro punih 14 godina na čelu Islamske zajednice u BiH. Zajednica je tijelo i duša našeg naroda. Bila je tu uvijek za sve nas, i u muci i u radosti. Biti na njenom čelu velika je odgovornost i velika čast.

U toku agresije na BiH Zajednica je dijelila sudbinu naroda i zemlje. Agresori su pogubili gotovo stotinu imama, raselili naše džemate, srušili džamije, pogubili i osakatili više od stotinu hiljada ljudi, žena i djece. Silovali su i ubijali naše majke i kćeri. Trebalo je takvu zajednicu podizati, oživjeti i afirmirati. Tu su bili i drugi izazovi koji su utjecali na naše živote i unosili nemir i nespokoj. Stalne političke tenzije i pritisci na naš narod reflektiraju se skoro istog momenta na Zajednicu.

Ipak, ona se razvila i afirmirala u snažnu zajednicu ljudi, zahvaljujući, prije svega, muslimanima i njihovoj privrženosti njoj i povjerenju koje imaju u imame, hatibe i mualime, kao i u naše muderise i muftije. Moj prethodnik dr. Mustafa-ef. Cerić uspio je afirmirati Zajednicu na međunarodnom planu, i na Istoku i na Zapadu, te započeti važne procese u njoj, neka ga Allah nagradi.

Ja sam nastojao, koliko sam znao, s vjernicima, muftijama i imamima nastaviti tim putem i raditi na njenoj unutarnjoj izgradnji i uređenju. Koliko smo je uspjeli učiniti boljom, vrijeme će pokazati. Na svakom putu bude izazova, prepreka i događaja koje ne možete predvidjeti. Ipak, danas se u Islamskoj zajednici donose planovi, koji se provode i ispunjavaju. Postoji nadzor, praćenje i kontrola. Nadam se da će se to samo još više razvijati i unapređivati.

Na čelo Zajednice doći će novi čovjek, novi reisul-ulema. Kao i svaki musliman, i ja želim da to bude najbolji između nas: čestit, radin, znan, čovjek od povjerenja, onaj kome će ovo mjesto biti mjesto natjecanja u dobru i koji će ga razumjeti kao veliku odgovornost za Zajednicu.

Hvala Bogu, mi imamo takvih ljudi među našom ulemom – među muftijama, imamima i muderisima. Uvjeren sam da ćemo, ako Bog da, izabrati čestitog i vrijednog reisul-ulemu.

(Preporod.info)