Hakkun – istina i batilun – neistina

Piše: Mustafa Spahić

Na vjeri čiji je sadržaj hakk – istina počiva život i njegov smisao i ona je izvor propisa života, a nauka izvana opisuje život.

„On je Taj (Allah) Koji je nebesa i Zemlju mudro i po istini stvorio: čim On za nešto rekne: Budi! ono biva; riječ Njegova je Istina, samo će On imati vlast na Dan kad se u rog duhne. On zna gajb – nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajući.“(El-En‘am, 73)

Uistinu, Allah svemir, Zemlju, sve svjetove, vidljive i nevidljive, i sva stvorenja na pologu i u principu hakka – istine stvara.

Dva su principa Allahovog stvaranja: Bi halkillah – materijalni, vidljivi, dostupni – zahiren svjetovi i Bi emrillah – gajb – nevidljivi, nadnaravni i transcendentalni svjetovi: „Ovo je Knjiga (Kur‘an) u koju nema nikakve sumnje, Uputa je svima onima koji se budu Allaha bojali i onima koji u gajb – nadnaravni i nevidljivi svijet budu vjerovali i salat – namaz obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali.“(El-Bekara, 1– 3)

Polje, izazov, tema i granice nauke i ljudskih otkrića su Bi halkillah, stvoreni, vidljivi, prolazni, objektivni, materijalni, izvanjski, anorganski, biljni, životinjski, prolazno i nezaustavljivo – trošni svjetovi.

U onoj dimenziji koliko je fizičko – biološko i prolazno biće (tijelo truhne) i čovjek je tema ljudskog znanja i spoznaje. U samom čovjeku kao ni u jednom drugom stvorenju su četiri sloja i to tri iz Bi halkillah svjetova: đism – tijelo, nefs – egzistencijalna stvorena materijalna duša i pet osjetila, um i razum.

Četvrti dio u čovjeku je ruh – duh koji Allah preko meleka udahnjuje u čovjeka i koji ne griješi i koji ne umire nego se povlači iz tijela kada istekne zemaljski rok života. Ruh pripada Bi emrillah svjetovima i um pripada gajbu – nadnaravnim svjetovima: „Pitaju te o ruhu. Kaži ruh – duh je emr – stvar Gospodara moga, a vama je dato malo od znanja da možete saznati.“(Isra, 85)

Hakk – istina je ispravno i vjerodostojno stajalište da svi organi, mašta, osjetila, razum i um preko kojih čovjek i ljudi upoznaju vjerski svijet i stvorenost su čovjeku i ljudima od Allaha podareni, a i sve što u vanjskim svjetovima na Zemlji i u svemiru postoji samo je od Allaha stvoreno. „To je, uistinu, sve samo Allahovo stvaranje i djelo, a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega stvorili? Ništa! Mnogobošci, mračnjaci i nasilnici su u pravoj zabludi.“(Lukman, 11) „A Allah je nebesa/svemir i Zemlju mudro po hakku – istini stvorio i zato da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen prema onome što je zaslužio, nikome neće biti učinjeno nažao.“(El-Džasije, 22)

Dakle, i onaj koji saznaje i sve pomoću čega saznaje i sve što saznaje na Zemlji i u svemiru samo je od Allaha stvoreno. Izvan toga nema ni saznanja ni saznatog. Kao što je Allahova volja i znanje neograničeno, tako su ljudska volja i znanje ograničeni.

Allahovo se znanje odnosi na sve, i Bi emrillah – gajb – nadnaravne i na Bi halkillah – materijalne fizičke svjetove, a ljudsko znanje se odnosi samo na vidljive materijalne, u okviru vremena i prostora, neprestano promjenjive i nestajuće svjetove.

U Allahovo znanje ni po Izvoru, ni po sveobuhvatnosti, ni po sadržaju, ni po hakku – istini, ni po autoritetu, ni po cilju, ni po posljedicama nema sumnje i zapitanosti.

Božije znanje je uvijek istinito, konačno, apsolutno, sveobuhvatno, a ljudsko, u najboljem slučaju je tačno, trenutačno, relativno, otvoreno i neprestano nadilaženje i nadopunjavanje. Bog svoje znanje ne instrumentalizira na način zloupotrebe i pljačke nad ljudima i stvorenjima, a ljudi svoje znanje i znanstvene rezultate (atomska bomba, puška, tenk, top) radi dominacije, moći i eksploatacije i prodaju i zloupotrebljavaju.

Na vjeri čiji je sadržaj hakk – istina počiva život i njegov smisao i ona je izvor propisa života, a nauka izvana opisuje život: „I kaži: Došla je istina – hakk – a nestalo je laži – batila.

Laž – batilun nestaje.“(El-Isra, 81) Pridjev hakk na arapskom jeziku znači: prav, istinit, pravilan, ispravan, pravedan, pravičan, stvaran, siguran, čvrst, postojan, nužan a imenica hakkun – hukukun znači istina, istinitost, ispravnost, pravilnost, pravo, pravednost, nužnsot, neupitnost.

Neupitna je i nepobitna istina – hakk da vjera propisuje i iznutra rasvjetljava i osmišljava, a nauka izvana opisuje život i pribavlja sredstva i tehniku života. Kada nauka kao pozitivizam, scientizam i marxizam, ima ambiciju, umjesto religije, vjerozakona, etike, da propisuje, umjesto da opisuje i istražuje život, ona prestaje biti nauka i postaje kruta, surova i mrtva ideologija, doktrina, dijamant, dogma i religija bez obreda, etike i vjere u Boga.

Takva dogmatizirana i umrtvljena nauka neminovno se instrumentalizira i surovo zloupotrebljava s jedne, a s druge strane u svojoj zabludi i promašaju s Bi halkillah svjetova prelazi na Bi emrillah svjetove o kojima nikada ništa neće saznati.

Tako, stotinama godina materijalisti, naturalisti, ateisti, nihilisti i agnostici su se smijali, rugali i vrijeđali vjernike, čak ih smatrali i čaknutim i suludim – kako i zašto mogu vjerovati u gajb – nevidljive istine i svjetove: ruh, meleke, ahiret, Allaha, eshatologiju, sudbinu, a prema posljednim istraživanjima u fizici – univerzum ili svemir se sastoji od 69% tamne energije, 26% tamne materije i svega 5% dostupne materije, kakvu poznajem i kakvu smo u školama kao navodnu jedinicu učili.

Zloupotreba nauke je i prodaja: „I ne zamjenjujte Moja znamenja i dokaze za nešto što malo vrijedi, i samo se Mene bojte. I hakk – istinu s batilom – neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne tajite.“(El-Bekara, 41. i 42.) Batilun je totalna i sveobuhvatna laž u svemu suprotna hakku – istini. Na arapskom batil znači laž, neistina, bezvrijednost, ništavnost, krivi put, beskorisnost, prolaznost i negaciju istine.

(IIN Preporod)