Obilježena 34. godišnjica zločina nad Bošnjacima Višegrada: Podsjetnik na svirepost, masovna spaljivanja i mučenje civila

Na mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, nekadašnjoj Pionirskoj ulici i naselju Bikavac danas je obilježena 34. godišnjica zločina nad Bošnjacima iz ovog grada.

Program na mjestima najmasovnijih stradanja Višegrađana zajednički su organizovali Muftijstvo goraždansko i MIZ Višegrad u saradnji sa Udruženjem porodica nestalih lica "Višegrad 92." i Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić je, osvrnuvši se na historijske činjenice, poručio da devdesete godine nisu jedini period u kojem su na ovom području počinjeni zločini. 

– Ovdje je zulum nad nevinim ljudima postao neka vrsta tradicije naših susjednih politika.

Ono što je razlika između devedetetih i onoga prije toga jeste što smo se mi devdesetih borili.

Bili smo politički organizirani, imali smo državne institucije, Armiju i MUP Republike Bosne i Hercegovine i sve druge institucije koje su trebale da rade svoj posao. I drugo, kao posljedica toga: došlo je do toga da su neki ljudi ipak odgovarali za ono što su radili – kazao je muftija Pitić. 

Glavni imam Medžlisa Višegrad Hasan-ef. Skorupan je podsjetio na to da su, zbog blizine granice, na ovo područje došli prvi tenkovi, prve paravojne formacije i prvi dobrovoljci.

Zauzeli su grad, a bošnjačko stanivništvo koje je tada činilo više od 65% ukupnog broja stanovnika, je zatvarano u logore. 

– Nažalost, ovaj most, koji kao vakuf predstavlja trajno dobro i simbolizira povezivanje između ljudi, u to vrijeme je bio stratište našega naroda. Najveća kulminacija svih tih ratnih dešavanja bila je paljevina dvije kuće na Bikavcu i Pionirskoj ulici, gdje je ubijeno preko 144 Bošnjaka, najviše žena i djece – ispričao je Skorupan. 

Tokom memorijalnog programa je napomenuto da ovdje nisu ubijani vojnici, jer sve šehidske ploče i spomenici svjedoče da su žrtve bili civili, često žene, djeca i stariji.

Bilala Mamiševića su informacije o zločinima nad njegovim najbližim zatekle izvan domovine. U razgovoru za Media centar Islamske zajednice, prisjetio se nekih detalja. 

– Nakon 1992. godine, svaki maj u mom životu bude poseban. Dušmani su 21. maja ubili mog babu, a 27. maja – majku. Mene je maj '92. godine zatekao na univerzitetu u Alžiru. Teške su to uspomene i sjećanja.

Prestale su telefonske komunikacije i mogle su se čuti raznorazne informacije.

Tek nakon neka tri mjeseca, kada su moji mlađi brat i sestra, hvala Bogu, iznijeli žive glave, došli do Makedonije i javili se, tad sam bio u prilici spoznati pravu istinu i činjenice. Tek tad sam saznao kroz šta su prošli moji roditelji, moja porodica i moj narod – rekao je Memišević.

Direktor instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović je napomenuo da je bošnjačko stanovništvo ubijano u skladu s velikosrpskom, velikodržavnom ideologijom i željom da se, u skladu sa strateškim ciljevima koje je objavio Radovan Karadžić 1992. godine, srpsko stanovništvo na genocidnoj osnovi razdvoji od bošnjačkog i hrvatskog.

– Zločini koji su počinjeni ovdje su među najsvirepijim počinjenim tokom agresije na bilo kojem prostoru Bosne i Hercegovine. Radilo se o masovnim spaljivanjima i mučenjima civila. Nažalost, danas ovdje u Višegradu i bosanskom podrinju, htio to neko priznati ili ne, u dobroj mjeri su velikodržavni ciljevi realizirani.

Činjenica je, također, da je velikodržavna ideologija i danas prisutna te ima značajan broj sljedbenika. 

Ono što želim da naglasim je da ta ideologija i narativ ne donose ništa dobro ljudima u Višegradu, bosanskom podrinju i Bosni i Hercegovini, bez obzira da li oni bili Srbi ili Bošnjaci – poručio je Džananović.

U znak sjećanja na 3.000 žrtava sa višegradske ćuprije u Drinu su spuštene 3.000 ruža, dok je na mezarju Stražište proučena dova.

(Amina Imamović/Preporod.info)