Zanimljivosti o bosanskohercegovačkim džamijama Musale iz osmanskog perioda koje su sačuvane do danas
Povodom manifestacije „Dana džemata i džamija 2026.“ Muzej islamske kulture i umjetnosti Sarajevo u saradnji s Upravom za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini tokom trajanja manifestacije priređivat će tekstove o zanimljivim, manje ili više poznatim podacima o pojedinim bosanskohercegovačkim džamijama.
Prilog pripremili: dr. Sumeja Ljevaković-Subašić i dr. Elvir Duranović.
Musala (tur. musalla) svojevrsna je „džamija pod vedrim nebom“, odnosno veći otvoreni prostor, poput livade ili bašte, namijenjen okupljanju većeg broja muslimana radi zajedničkog obavljanja namaza. To su jednostavni vjerski objekti bez krova i munare, koji su najčešće sadržavali mihrab za imama i mimber za držanje hutbe.
Pojava musala u islamu vezana je za same početke medinskog perioda, a nastale su iz potrebe za masovnijim okupljanjima muslimana radi zajedničkog obavljanja namaza, posebno džume i bajrama. Gotovo svi veći gradovi u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu imali su musale koje su služile za obavljanje bajram-namaza, učenje prigodnih dova, poput dove za kišu, te ispraćaj hadžija.
Najveći broj musala podignutih u Bosni i Hercegovini danas više ne postoji, uzurpirane su ili porušene. Na njihovo nekadašnje postojanje danas podsjećaju tek nazivi pojedinih ulica, trgova ili mezaristana.
Ovdje ćemo ukratko predstaviti musale, odnosno ostatke musala iz osmanskog perioda, koje su se sačuvale do danas.
Musala u Zenici
Musala u Zenici predstavlja prvo mjesto na kojem su muslimani u ovom gradu obavljali zajedničke namaze nakon dolaska Osmanlija. Istraživači smatraju da je podignuta 1483/1484. godine.
Musala je smještena na području Bilimišća, koje je upravo po ovom lokalitetu dobilo naziv Musala. Zenička musala smatra se jednom od rijetkih sačuvanih musala u Bosni i Hercegovini, budući da su do danas sačuvani njen kameni mihrab i mimber.
Pored stare musale, 2013. godine izgrađena je i nova, čime je ovaj prostor dodatno uređen i prilagođen savremenim potrebama vjerskog okupljanja.
Musala u Tešnju
Tešanjska musala izgrađena je u drugoj polovini 16. vijeka kao sastavni dio vakufa tešanjskog vakifa Gazi Ferhad-bega. Musala je bila u funkciji sve do kraja Drugog svjetskog rata.
Nakon rata, zemljište na kojem se nalazila musala oduzeto je Islamskoj zajednici, a na tom prostoru izgrađene su dvije stambene zgrade.
Uprkos tome, zid sa mihrabom i minberom musale je 2011. godine temeljito obnovljen, čime je obnovljeno i sjećanje na jedan od značajnih vjerskih i kulturno-historijskih lokaliteta Tešnja.
Ljubuška musala
Ljubuška musala nalazi se na kraju Gožuljske mahale u Ljubuškom, uz staro mezarje koje se ne koristi već nekoliko stoljeća.
Predstavlja jedan od rijetkih sačuvanih tragova islamske tradicije i osmanskog naslijeđa na ovom prostoru.
Danas je prostor nekadašnje musale zarastao travom, šipkom i dračom, ali i dalje svjedoči o nekadašnjoj vjerskoj i društvenoj ulozi koju je ovaj lokalitet imao u životu stanovnika Ljubuškog.
Musala u Donjem Kamengradu kod Sanskog Mosta
Njstarija sačuvana musala u Bosni i Hercegovini je musala sultana Mehmeda II Fatiha u Donjem Kamengradu kod Sanskog Mosta. Sagrađena je 1463. godine.
Musala se sastoji od kamenog mihraba i minbera, ispred kojih se nalazi širok prostor za obavljanje molitve pod otvorenim nebom. Mihrab i minber natkriveni su kubetom koje se oslanja na četiri drvena stuba.
Musala je više puta devastirana i u više navrata je renovirana što je vremenom utjecalo na njen prvobitni izgled. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu Fatihova musala je iznova pretrpjela značajna oštećenja.
Međutim, u periodu od 2003. do 2012. godine kompleks musale u potpunosti je obnovljen u izvornom obliku prema projektnoj dokumentaciji Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, budući da je 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom.
