Od petka do petka: Edin Mezit

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 8. do 11. maja 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Edin Mezit, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj.

Petak, 8. maja

U deset sati sam autom krenuo na džumu u Kristiansand. Oko tri sata vožnje cestama južne Norveške dalo mi je vremena da još jednom prođem kroz sve tačke sinoćnjeg sastanka u Hortenu. Predsjednik mog džemata (Vestfold) Admir Zulić sazvao je ovaj skup naših aktivista kako bismo se što bolje pripremili za Susrete Bošnjaka, najveće godišnje okupljanje naših džematlija u Norveškoj, a koji se ove godine održavaju 23. maja upravo u Hortenu. Uglavnom, možemo biti zadovoljni. Pripreme idu po planu. Dan poslije Susreta je i godišnja Skupština Zajednice, a gost je Damir-ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Srebrenica. Prije nekoliko dana sam ga zvao i kupio mu aviokarte.

U Kristiansandu petnaestak džematlija na džumi. Trenutno ovaj džemat nema imama pa ponekad i ja dođem klanjati. Nakon namaza, sastanak s prisutnim džematlijama. Trenutni predsjednik Ejub Maksumić uskoro seli u Oslo pa valja izabrati njegovog nasljednika. Jednoglasno smo se složili da to bude potpredsjednica džemata Kemija Hota.

Nazvao me dostavljač Fedexa i upitao me hoću li moći preuzeti paket. Stigle bh. zastave i majice za volontere za Susrete Bošnjaka. Javio sam mu da će ih preuzeti moj sin Fatih.

U povratku, u 18 sati, svratio sam u Skien, idilični gradić u pokrajini Telemark, gdje sam u kući džematlije Ermina Popare održao mekteb za ondašnjih 6-7 mlađih polaznika. Govorili smo o hadžu i kurbanu i učili sure. U međuvremenu, nazvao me džematlija Nermin Parić i rekao mi da je jedan naš Hercegovac teško bolestan te mi predložio da ga posjetim u bolnici. Pristao sam.

Javio mi se i jedan Bosanac iz Švicarske i predstavio aktivnosti njegove organizacije koja prati tzv. „Sarajevski safari“ tj. plaćanje za ubijanje opkoljenih Sarajlija.

Oko 20.30 sam stigao kući. Akšam je večeras u Sandefjordu u 21.32. 

Subota, 9. maja

Oko osam sam krenuo autom prema Oslu. Danas je sastanak Izvršnog odbora naše Zajednice. Usput sam kanio svratiti u Horten i povesti člana Odbora Admira Zulića. Htio sam s njim do Osla još jednom proći kroz pojedine detalje priprema za Susrete Bošnjaka. Ipak, dobijam poruku od njega da se ne osjeća najbolje i da neće moći sa mnom u Oslo.

Vozeći se, pali su mi na pamet događaji od prije trideset i tri godine. Tog devetog maja 1993. godine, u ranim jutarnjim satima, hrvatske snage izvršile su napad na Mostar. Tom prilikom ubijen je moj otac, rahm. Salem-ef. Mezit, naša kuća je zapaljena, a ja sam se za naredne tri godine razdvojio od majke i brata.

Uspomene koje ne blijede i ovog 9. maja su me podsjetile na veličinu tragedije koja se na današnji dan sručila na mene i na moju porodicu.

Allah se smilovao mome babi, a meni pomogao u onome što slijedi.

Do 10.00 sati u naše prostorije u Oslu stiglo je devet članova Odbora. Četvero je učestvolao na sastanku putem online veze, a dvoje je bilo odsutno. Obrađene su uobičajene tačke dnevnog reda uz dodatne rasprave o zaposlenju novog imama na jugu Norveške i pripremama za skupštinu. Na kraju, dogovorili smo naredni termin sjednice, a ja sam preuzeo desetak odštampanih primjeraka „BH Glasnika“, tromjesečnog glasila naše Zajednice, i nekoliko knjiga za džematsku biblioteku.

Nakon sastanka, oko tri popodne, uobičajeni zajednički ručak u restoranu Adriatic i polazak kućama. Usput sam obavio nekoliko telefonskih poziva u vezi s organizacijom sutrašnjeg mekteba i posjetom oboljelom džematliji.

U Sandefjord sam stigao oko pola sedam. Svratio sam u džamiju da ostavim knjige i zatekao nekoliko džematlijki koje su pripremale svoje večernje druženje. Nabrzinu sam samo otvorio paket koji je jučer preuzeo moj Fatih i provjerio da li smo dobili naručene majice. Također, provjerio sam i paket koji je stigao dan ranije, a u kojem su stigli pehari i medalje za učesnike dječijeg turnira na Susretima Bošnjaka.

Kod kuće, nekoliko novih telefonskih poziva u vezi s predstojećim obavezama.

Nedjelja, 10. maja

Oko deset ujutro sam sjeo u auto i krenuo prema Arendalu. Mekteb sam, u ovom dva sata vožnje udaljenom gradu, trebao imati jučer, ali sam ga morao prebaciti za nedjelju zbog sastanka Izvršnog odbora.

U prostorijama koje je džemat iznajmio prije nekih pola godine i jako lijepo ih uredio, dočekala su me djeca s roditeljima. Pričali smo o Ibrahimu, a. s., hadžu i kurbanu, a onda ponavljali sure.

Nakon mekteba, odgovorio sam na nekoliko poruka, uglavnom vezanih za Susrete Bošnjaka. Džematlijke se raspituju o kolačima koje treba pripremiti, a mlađe džematlije o fudbalskom turniru.

Nakon dvosatne vožnje, vratio sam se u Sandefjord i otišao u bolnicu. Teško bolesni džematlija, moj zemljak Mostarac, obradovao se mom dolasku. Dok smo razgovarali i prisjećali se predratnog Mostara, nazvala me supruga i rekla da našeg Fatiha mora odvesti u hitnu pomoć jer se ne osjeća dobro. Zatečen viješću, izvinio sam se i uskoro rastao s bolesnikom te prešao u susjednu zgradu u kojoj je smještena Hitna pomoć. Dvadesetogodišnji Fatih, mršav ali viši od mene, problijedio i s grčem na licu, dočekao me u čekaonici. Reče da se od jutros ne osjeća dobro. Ipak, nakon pregleda, doktor reče da stanje nije zabrinjavajuće, pa smo se zajedno vratili kući.

Zvao me i Aziz-ef. Ahmedović iz Sarpsborga pa smo se dotakli nekih tema vezanih za njegove i aktivnosti njegovog džemata.

Preostalo slobodno vrijeme do večeri iskoristio sam za čitanje. Knjiga „Potraga za izgubljenim znakovima postojanja“ muftije hfz. dr. Mevludina Dizdarevića, pored biografije i predstavljanja bogatog naučnog rada mog dugogodišnjeg mostarskog komšije Hivzije Hasandedića, prava je riznica podataka iz kulturne historije BiH. Pored nje, kao što to često imam običaj, čitam i još nekoliko knjiga. Trenutno je to autobiografsko štivo prijedorskog logoraša Šerifa Velića „Sačuvano od zaborava“ kao i „Noir safari u Sarajevu“ Andreja Nikolaidisa.

Ponedjeljak, 11. maja

Oko pola devet sjeo sam na voz u Sandefjordu. Tačno dva sata trajala je vožnja do aerodroma u Oslu.

Oko podne polijećem za Frankfurt na sastanak Komisije koju je oformio muftija Senaid-ef. Kobilica, a u vezi s određenim budućim aktivnostima Savjeta muftije za Zapadnu Evropu.

U međuvremenu nazvao me sekretar naše Zajednice Ahmed-ef. Modrić da dogovorimo raspored klanjanja bajram-namaza u mjestima u kojima nemamo stalnih imama.

Čim sam stigao na aerodrom i prošao sigurnosnu kontrolu, započeli su novi pozivi.

Muftija Nesib-ef. Hadžić me zvao u vezi s nekom vojnom konferencijom koja bi se krajem ljeta trebala održati u Oslu, a na kojoj bi trebao učestvovati i on.

Nazvao me onda i Alen-ef. Delić iz Kopenhagena da dogovorimo finalne detalje u vezi sa skorom promocijom moje knjige „Dnevnik drugog života“ u njegovom džematu.

Istim povodom, tj. kako bismo dogovorili moje gostovanje i promociju „Dnevnika“ u njegovom džematu, zvao je i Suad-ef. Kazaferović iz Landskrone u Švedskoj.

Nazvao me onda i predsjednik mog džemata Admir Zulić kako bi provjerio mogućnost za iznajmljivanje šatora od humanitarne organizacije „Milost“ potrebnih za Susrete Bošnjaka. Zamolio sam ga da nazove Mirsada Lupića, predsjednika „Milosti“ kojeg sam nedavno zvao i dogovorio iznajmljivanje.

I kad sam, smjestivši se na sjedište, pred samo polijetanje upravo htio telefon prebaciti na flight mode, nazvao me i glavni imam Medžlisa IZ Tešanj Fuad-ef. Omerbašić, koji je provjeravao mogućnost za pomoć naše Zajednice jednoj organizaciji u BiH.

Nakon mirnog leta do Frankfurta, na aerodromu me pokupio Uber kojeg je naručio Ahmed-ef. Tabaković. Kao sekretar muftije za Zapadnu Evropu, on je domaćin sastanka. Reče da je već stigao i naš glavni imam iz Austrije Senad-ef. Kusur i da ćemo, prije sutrašnjeg, večeras imati kraći sastanak.  

U vožnji do hotela nazvao sam Fatiha da vidim kako se osjeća. Reče da je dobro i da je jučerašnja slabost prošla.

U hotelu sam se smjestio u sobu, klanjao podne i ikindiju pa se malo odmarao uz čitanje.

Oko sedam sati pred hotel su stigli Ahmed-ef. Tabaković i sekretar IZ Bošnjaka u Njemačkoj, Adem-ef. Hasanović, da mene i Senada-ef. koji nam se pridružio, odvezu na večeru i sastanak.

Iskoristili smo večeru da se dogovorimo u vezi sa sutrašnjim planovima i procedurama.

Utorak, 12. maja

Nakon doručka, Adem i Ahmed-ef. su došli po mene i Senad-ef. i odvezli nas do prostorija centrale Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj.

Malo smo obišli prostorije pa nam je Ahmed-ef. predstavio predviđeni plan sastanka. Odmah smo prešli na rad.

Nešto kasnije, javio se i muftija Senaid-ef. Kobilica i iznio svoje sugestije i prijedloge djelovanja. Uslijedila je rasprava pa smo donesene zaključke definirali i zabilježili ih.

Pauzu za ručak iskoristili smo da još malo porazgovaramo a onda me nazvala Ifeta Maglić, predsjednica džemata Arendal, koja je htjela provjeriti informaciju o različitim knjigama koje sam im dostavio prije nekoliko dana. Objasnio sam joj da je riječ o poklonu za njihovu džematsku biblioteku.

Nakon oficijelnog završetka sastanka, Senad-ef. je morao krenuti na avion pa smo ga ispratili i poselamili se s njim. Moj povratak je po planu sutradan pa sam imao još malo vremena porazgovarati s Ahmedom i Adem-efendijom.

Po povratku u hotel, vidim u Viber grupi članova Izvršnog odbora da je predstavnica džemata Trondheim postavila pitanje u vezi s vaktijom za njihovo područje i zamolila mene i Faruk-ef. za pojašnjenje. Naime, u sjevernim dijelovima Norveške u toku ljetnih mjeseci sunce toliko kasno zalazi (u najsjevernijim ni ne zalazi) da se mora praviti prilagođena vaktija koja kod pojedinih džematlija pravi nedoumice.

Bilo je poprilično kasno pa sam odlučio odgovoriti ujutro.

Srijeda, 13. maja

Nazvao sam Faruk-ef. Terzića kako bismo razgovarali o vaktiji za područje Trondheima.

Avion je kasnio pa sam iskoristio vrijeme da obavim još nekoliko poziva.

Čuo se s Osman-ef. Mehmedovićem u vezi s pojašnjenjem za vaktiju, ali i za određene aktivnosti u njegovom džematu planirane za period nakon godišnjih odmora.

Sekretar naše Zajednice Ahmed-ef. Modrić me upoznao s pripremama za Skupštinu i rasporedom bajramskih aktivnosti.

Nakon kašnjenja i dva sata leta, sletio sam u Oslo i sjeo na voz za Sandefjord.

Javio mi se Suad-ef. Kazaferović iz Landskrone pa smo dogovorili detalje moje skore posjete njegovom džematu.

Na Facebook stranici džemata postavio sam obavijest o klanjanju džume u Sandefjordu. Naime, u džematu Vestfold džuma-namaz se klanja naizmjenično u Hortenu i Sandefjordu pa uvijek šaljemo obavijest u kojoj podsjećamo džematlije gdje će se klanjati narednog petka.

Na željezničkoj stanici u Sandefjordu me dočekala supruga sa sinom Imranom. On vježba vožnju za vozački ispit pa vozi mamino auto. Selamili smo se i odvezli kući. Usput jedni drugima pričamo doživljaje iz prethodnih nekoliko dana.

Valja mi sutra ponovo na put.  

Četvrtak, 14. maja

Kršćani danas obilježavaju Uzašašće Gospodinovo ili Spasovo pa je neradni dan, a u nedjelju 17. maja je nacionalni praznik Norveške pa je cijeli ovaj vikend praznična atmosfera. Zbog toga što sva školska djeca učestvuju u obilježavanju 17. maja, ovog vikenda neće biti mekteba.

Iz tog razloga, upravo sam ove dane izabrao da odgovorim na poziv kolega imama Alen-ef. Delića iz Kopenhagena i Suad-ef. Kazaferovića iz Landskrone da posjetim njihove džemate te da organiziramo promocije moje knjige „Dnevnik drugog života“. Nakon njih, pozivu se pridružio i Nezir-ef. Špiodić iz Helsingborga, pa smo naredna dva dana, petak i subotu, odredili za to.

Nakon doručka, sjedam za kompjuter. U Messenger grupi za članove užeg rukovodstva naše zajednice nove poruke. Uobičajena tekuća problematika koja zahtijeva brze odgovore.

U inboksu i nekoliko novih mailova od STL-A, tj. Samarbeidsrådet for trus og livssynssamfunn (Vijeća za saradnju među vjerskim zajednicama Norveške). Član sam Upravnog odbora ovog tijela u pokrajini Vestfold, pa sam pozvan na jedan međureligijski skup početkom juna. Nadam se da ću moći naći vremena.

Oko podne sjedam u auto i krećem prema Malmöu. Ondje planiram noćiti i odmoriti se uoči gostovanja u glavnom gradu Danske i dva južna švedska džemata.

S predsjednikom džemata Vestfold Admirom Zulićem usput razgovaram o posljednjim detaljima pred Susrete Bošnjaka. Zamolio me da kontaktiram našeg imama Aladin-ef. Mujezinovića iz džemata Gjøvik i dogovorim s njim neke detalje oko logistike samih Susreta.

Nazvao sam zatim i mladog imama Kerima Brkića u Bergenu, raspitao se o stanju u džematu i dogovorio s njim moju posjetu na njihovom bajramskom sijelu.

Nakon silnih pljuskova, pred Malmeom se konačno razvedrilo. Alen-ef. mi se javio i rekao da će on i Nermin Babić oko devet naići u hotel da se vidimo i popijemo kahvu.

Dok ne stignu, pokušat ću se malo odmoriti i završiti pisanje ovih redaka.

(Preporod.info)