Muftija Senaid-ef. Kobilica održao hutbu povodom Dana džamija i otvorenja džamije u Rickenu

U džematu Ricken pri Islamskoj zajednici Bošnjaka u Švicarskoj danas je održana centralna hutba povodom Dana džamija i svečanog otvorenja džamije u Rickenu, koju je kazivao muftija za Zapadnu Evropu Senaid-ef. Kobilica.

U svojoj hutbi muftija Kobilica govorio je o značaju džamija, odgovornosti vjernika prema zajednici, kulturi pamćenja, ulozi džemata u očuvanju identiteta muslimana u dijaspori, ali i važnosti odgoja mladih generacija.

Hutbu prenosimo u cijelosti:

„Draga braćo,

Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici! Dijelite od lijepih stvari koje ste stekli i iz onog što smo vam Mi iz zemlje izveli! Nemojte ono bezvrijedno izdvajati da biste to podijelili, a niste ni vi voljni to uzeti, osim očiju zatvorenih! Znajte da je Allah neovisan i hvale dostojan!“ (El-Bekare, 267)

Ovaj ajet stoji pred nama kao poziv da se zapitamo šta činimo s blagodatima koje nam je Allah dao!?

Vjernik zna da imetak dobija bereket kada se njime pomaže dobro, da znanje dobija smisao kada se prenosi, da snaga ima ljepotu kada štiti slabijeg, da sloboda ima vrijednost kada se živi odgovorno, i da džemat ima snagu kada u njemu ima namaza, reda, povjerenja, odgoja i brige za čovjeka.

Allah nas uči da za dobro dajemo od onoga što je lijepo, halal, čisto i vrijedno. Ono što čovjek iskreno dadne radi Allaha ne nestaje, nego se vraća kroz bereket u nafaki, mir u porodici, snagu džemata, dobro odgojeno dijete i nagradu kod Gospodara svjetova.

Jučer smo obilježili Dan džamija, a sutra ćemo ako Bog da otvoriti ovu džamiju u Rickenu. Ta dva povoda se lijepo susreću. Dan džamija vraća nas našem kolektivnom pamćenju, a otvorenje džamije nas obavezuje na odgovornost i brigu za budućnost.

Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 7. maj je proglašen Danom džamija, u znak sjećanja na rušenje Ferhadije u Banjoj Luci, koja je minirana 7. maja 1993. godine, ali i u znak sjećanja na porušenih 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufa u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Naša vjera nas uči da bol ne smije postati mržnja, da pamćenje ne smije postati osveta i da rana ne smije biti izgovor da čovjek izgubi moral, kako nas uči naš Poslanik: „Ko od vas vidi kakvo zlo neka ga ukloni rukom, a ako to ne može, onda svojim jezikom, pa ako ni to ne može, onda srcem, a to je najslabiji vid imana.“

Vjernik pamti istinu, čuva dostojanstvo i gradi dobro, pa je zato naš odgovor obnova i izgradnja civilizacije.

Ova džamija svjedoči da naši ljudi u Švicarskoj znaju šta znači emanet, da se vjera čuva sedždom, radom, saburom, redom i darežljivošću, i da se u vremenu brzih promjena može graditi mirno, dostojanstveno i s jasnim ciljem.

U ovu džamiju ugrađena je halal zarada naših ljudi, sati rada, sastanci, dogovori, strpljenje, čekanje pred institucijama, briga imama, odgovornost džematskog odbora i dove mnogih majki i očeva koji žele da njihova djeca uče ko su, kome pripadaju i kako da budu korisni ljudi u društvu u kojem žive.

Mi živimo u Zapadnoj Evropi, u uređenim društvima u kojima imamo slobodu da čuvamo svoju vjeru, gradimo džemate, organiziramo mekteb, ispraćamo hadžije, otvaramo džamije i odgajamo djecu u miru. To je velika blagodat koja od nas traži zahvalnost, koju pokazujemo urednim životom, poštenjem, poštivanjem zakona, lijepim odnosom prema komšiji, odgovornošću na poslu, brigom za porodicu i hizmetom zajednici.

Zemlja u kojoj živimo i naša je zajednička kuća. Njen red, mir i dobro ne smiju nam biti tuđi, pa smo kao muslimani pozvani da budemo korisni ondje gdje živimo i da svojim radom, govorom i ponašanjem pokazujemo zrelost vjere koju nosimo.

Vrijednosti koje čuvamo u džamiji jesu islamske po izvoru, a općeljudske po dobru koje donose. Namaz u nama odgaja disciplinu, zekat i sadaka bude solidarnost, post čisti čovjeka od sebičnosti, hadž ga podsjeća na jednakost pred Allahom, a džemat ga uči redu, strpljenju, blizini i odgovornosti.

Zato iz džamije izlazi čovjek koji drži riječ, ne vara u poslu, čuva porodicu, poštuje komšiju, pomaže slabijeg, govori istinu i zna živjeti s drugima u miru.

Uzvišeni Allah kaže: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ (El-Bekare, 268)

Ovaj ajet govori o trenutku koji poznaje svaki čovjek: kada treba dati za dobro, pojavi se strah, kada treba pomoći, pojavi se računica, kada treba podržati hajr, srce pita hoće li imati dovoljno.

Vjernik, iako ne rasipa, čuva porodicu i planira odgovorno, ne dopušta da strah upravlja njegovim srcem, jer zna da je Allahovo obećanje veće od šejtanskog plašenja i da se ono što se iskreno dadne radi Allaha vraća kao bereket, mir, zaštita i nagrada na Ahiretu.

Poslanik a.s. rekao je: “Ko izgradi džamiju radi Allaha, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu”, i to je velika nada za svakog vakifa, za onoga ko je dao mnogo i za onoga ko je dao malo, za onoga ko je radio javno i za onoga ko je radio tiho.

A zatim Uzvišeni Allah kaže: “On daje mudrost kome hoće, a onome kome je mudrost data, dato je veliko dobro! A samo razumom obdareni prisjećaju se i pouku prihvataju.” (El-Bekare, 269)

Mudrost nam je danas potrebna u porodici, u džematu, u odnosu prema mladima, u javnom govoru, u odnosu prema komšijama i društvu.

Živimo u zahtjevnom vremenu u kojem ima mnogo buke, straha, pritisaka i zbunjenosti, u kojem se prave vrijednosti često potiskuju, a čovjek se navikava da živi brzo, sudi brzo, govori brzo i zaboravlja smisao.

Mi imamo pravo i obavezu govoriti protiv nepravde, nasilja, ponižavanja čovjeka i rušenja dostojanstva koje je Allah dao svakom ljudskom biću.

Zato svakog petka slušamo ajet koji nas vraća temelju:

“Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90)

Ovaj ajet sabira temeljne vrijednosti islamskog koncepta života: traži pravdu u porodici, džematu, na poslu, prema slabijem, prema onome s kim se slažemo i prema onome s kim se ne slažemo.

Od nas traži ihsan – težnju ka perfekciji, da čovjek učini više kada može, da oprosti, da pomogne kada vidi potrebu i da čuva tuđe dostojanstvo kao što želi da se čuva njegovo. Traži od nas brigu za porodicu, rodbinu, komšiju, bolesnog, usamljenog, siromašnog, obespravljenog i zaboravljenog.

Kao muftija mogu posvjedočiti da ovu svijest vidim u mnogim našim džematima širom Zapadne Evrope, jer su naši ljudi godinama izdvajali od onoga čime ih je Allah počastio, gradili džamije u kojima se klanja, uči, odgaja, razgovara i čuva veza među ljudima.

Naša obaveza se nastavlja, jer džamija traži ljude koji će je ispuniti životom, imama čiji je status dostojanstven i čije je vodstvo odgovorno, odbor koji razumije emanet, roditelje koji djecu za džemat vežu ljubavlju, primjerom i povjerenjem i mlade kojima ćemo dati odgovornost i razlog da ostanu uz zajednicu.

Mladi nisu problem nego pitanje naše sadašnjosti i budućnosti, pa ih treba slušati, uključivati, osnažiti i pokazati im da put njihovih roditelja i djedova ima smisla, ljepotu i čast.

U ovim danima naše misli prirodno idu prema hadžu. Neki od naše braće i sestara spremaju se da, ako Bog da, zijarete Časni Hram u Mekki i voljenog Poslanika u Medini.

Zato danas želim podsjetiti na riječi koje je Poslanik a.s. uputio Amru ibn el-Asu r.a.: “Zar ne znaš da islam briše ono što je bilo prije njega, da hidžra briše ono što je bilo prije nje, i da hadž briše ono što je bilo prije njega?”

Draga braćo,

Čovjek nije zatvoren u ono što je bio, niti je osuđen da ga njegova prošlost zauvijek određuje. Allah mu otvara put preobražaja. Islam čovjeka vraća njegovom Gospodaru, hidžra ga izvodi iz stanja u kojem više ne može ostati, a hadž ga vraća u stanje fitre.

Mi dobro razumijemo riječ hidžra, jer naši životi u Zapadnoj Evropi nose trag preseljenja, odricanja, traženja sigurnosti, rada, brige za porodicu i nade da će djeca imati mirniju i sigurniju budućnost.

Ali hidžra traži da čovjek ponese ono bez čega ne smije ostati: vjeru, obraz, namaz, porodicu, lijepu riječ, osjećaj za pravdu i spremnost da gradi džemat.

Mi nosimo emanet. Naši životi u novim državama su prilika da pokažemo zrelost svoje vjere: da budemo zahvalni Allahu, korisni ljudima, vjerni svojim korijenima, otvoreni prema društvu u kojem živimo i svjesni da svaki novi početak ima smisla samo ako nas približava dobru.

Molimo Allaha Uzvišenog da primi trud svih vakifa i dobročinitelja. Molimo Ga da čuva naše džamije, naše džemate, naše porodice, našu djecu, naše imame i one koji nose odgovornost u Zajednici.

Molimo Ga da nam podari mudrost u vremenu iskušenja, hrabrost pred nepravdom, blagost u govoru, čistoću u nijetu i postojanost na putu dobra. Amin!“

(Preporod.info)