Tragom domovine | Blagajska tekija

Put prema Blagaju vodi kroz hercegovački krajolik koji kao da postepeno smiruje misli. Dolina Bune otvara se tiho, nenametljivo, a onda se odjednom pred očima ukaže prizor koji ostavlja bez riječi – snažan izvor rijeke pod stijenom, bijela tekija koja se naslanja na liticu i osjećaj da je vrijeme ovdje naučilo usporiti.

Na samom vrelu, gdje voda izbija iz kamena, već pet stoljeća stoji derviška tekija. Njeni temelji sežu u rano osmansko doba, a kroz historiju je preživjela različite sisteme, prilagođavala se i mijenjala, ali nije izgubila svoju suštinu. Danas je otvorena svima – i znatiželjnicima i putnicima i onima koji traže mir. Danju kroz njene prostorije prolaze turisti iz svih krajeva svijeta, dok se uvečer vraća svojoj prvobitnoj ulozi, kada zikr ponovo ispuni prostor tihim, ritmičnim glasovima.

Unutrašnjost tekije otkriva njen nekadašnji životni ritam. Prostorije su raspoređene poput kuće u kojoj se živjelo, a ne samo molilo: čajdžinica u prizemlju, sobe za namaz i odmor, posebni prostori za žene, pa čak i čilehana – mala soba za osamu i duhovno povlačenje. Na spratu su zikrhana, musafirska soba i hamam. Sve odiše jednostavnošću, ali i svrhovitošću, kao podsjetnik da je ovdje nekada svakodnevni život bio duboko isprepleten s duhovnim.

Ispred tekije stalno se smjenjuju kolone posjetilaca. Turistički tokovi su ponovo oživjeli nakon zastoja iz prethodnih godina, pa Blagaj sve više podsjeća na najposjećenije dane iz vremena prije pandemije. Uz samu tekiju, ponuda je obogaćena i malom muzejskom sobom u kojoj su izloženi arheološki nalazi pronađeni tokom istraživanja – tragovi osmanskog perioda, ali i mnogo stariji slojevi, čak iz prahistorije. To svjedoči da je ovaj prostor bio privlačan ljudima mnogo prije nego što je na njemu podignuta tekija.

No, Blagaj nije samo tekija. Iznad svega bdije utvrda hercega Stjepana Kosače, kao nijemi svjedok srednjovjekovne Bosne. Uz obalu Bune nižu se kamene kuće porodice Velagić, čuvajući duh prošlih vremena. A sama rijeka, bistra i hladna, postaje središte brojnih aktivnosti – od vožnje kanuom i čamcem, do sportskog penjanja po okolnim stijenama.

U posljednjim godinama sve je više i vila, manjih turističkih objekata i pokušaja da se prirodni ambijent pretvori u savremenu turističku ponudu. Ipak, osjeća se da Blagaj još traži svoju ravnotežu između očuvanja autentičnosti i razvoja. Njegov potencijal je očigledan: spoj prirode, historije i duhovnosti rijetko gdje je tako skladan.

Dok se dan polako gasi, a sunce nestaje iza stijene iznad izvora, Blagaj ponovo poprima onu svoju staru tišinu. Turisti odlaze, voda nastavlja svoj vječni tok, a tekija ostaje – kao i prije pet stoljeća – na granici između svijeta i tišine, između prolaznog i trajnog.

 (Preporod.info)