Prof. Karić i prof. Neimarlija u Ljubljani: Između krize i nade – kako do mira
U nedjelju, 12. aprila 2026. godine, u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana održana je tribina o temi "Aktualna situacija u svijetu: pretpostavke za mir", koju je moderirao Nevres Mustafić.
U uvodnom obraćanju, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji muftija mr. Nevzet-ef. Porić naglasio je kako se savremeni svijet svakodnevno suočava s govorom o sukobima i ratovima, postavljajući pitanje: Je li u takvim okolnostima uopće moguć mir u svijetu?
Istakao je da islam u svom temelju poziva na mir, dijalog i suživot, te podsjetio da muslimani "ne samo da govore o miru, nego ga nastoje živjeti i graditi u odnosima s drugima".
Zahvalio je izlagačima, ističući da je riječ o misliocima koji su svojim dugogodišnjim radom doprinosili izgradnji saradnje, razumijevanja i mira među narodima, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine.
Između nade i krize: mir zahtijeva odgovornost, a svijet novu kulturu razumijevanja
Akademik Enes Karić svoje izlaganje strukturirao je kroz tri tematske cjeline, razmatrajući šanse mira i šanse rata u savremenom svijetu, naglašavajući da obje mogućnosti stoje pred čovječanstvom kao realne i istovremeno prisutne perspektive.
Polazeći od temeljnog pitanja mogućnosti mira u svijetu obilježenom sukobima, istakao je da se čovječanstvo nalazi između mogućnosti konflikta i mogućnosti saradnje, te da je izbor između tih puteva pitanje vrijednosnog opredjeljenja i odgovornosti.
U prvoj dionici izlaganja govorio je o kur’anskoj perspektivi i njenom odnosu prema drugim religijskim zajednicama.
Ukazao je na to da Kur’an prepoznaje i oslovljava različite vjerske zajednice, posebno "ljude Knjige" – muslimane, jevreje i kršćane – naglašavajući zajedničke temelje vjere u Boga, vjerovanja u onaj svijet i činjenja dobra. Istakao je da ova perspektiva otvara prostor za povezivanje i razumijevanje, a ne za isključivanje.
U drugoj dionici, kroz historijski kontekst, podsjetio je da su muslimanske civilizacije kroz različite epohe omogućavale očuvanje identiteta jevrejskih i kršćanskih zajednica. Naveo je primjere suživota i kulturnog razvoja u velikim islamskim centrima, uključujući nastanak kabale u muslimanskim gradovima, kao i migracije Jevreja u Osmansko carstvo nakon pada Granade, među kojima i njihov dolazak u Bosnu i Hercegovinu.
Naglasio je da historijsko iskustvo pokazuje mogućnost opstanka i razvoja različitih zajednica unutar jednog šireg civilizacijskog okvira, bez međusobnog uništenja i isključivanja.
U trećoj dionici fokusirao se na savremeni trenutak i pitanje kako danas pokrenuti procese mira. Istakao je da svijet nije i ne može biti jedinstven u religijskom ili civilizacijskom smislu, te da je pluralnost trajna odrednica čovječanstva. U tom kontekstu naglasio je potrebu za razvijanjem multilaterarnog pristupa i aktivnog angažmana na projektima mira: Zajednički život ne briše razlike, nego ih uvažava.
Posebno je ukazao na važnost povezivanja ideje mira sa demokratijom, ekonomskim razvojem i zaštitom ljudskih prava, te je, pozivajući se i na Fazlur Rahman, naglasio da religija treba biti izvor nade i optimizma, a kur’anska poruka nosilac vedrine i odgovornosti prema budućim generacijama.
Prof. dr. Hilmo Neimarlija ukazao je na složenost i višeslojnost savremene globalne situacije, naglašavajući da se ovakve teme ne mogu iscrpiti jednostavnim odgovorima niti sagledati iz jedne perspektive.
Istakao je da je svaka svijest u određenoj mjeri pozicionalna, odnosno određena vlastitom perspektivom, te da se ograničenja takvih pozicija prevazilaze kroz dijalog i zajedničko promišljanje, posebno kada su pred nama ovako složena pitanja kao što su mir i globalni odnosi.
Polazeći od razumijevanja svijeta kao jedinstva i mnoštva, ukazao je da se čovječanstvo istovremeno posmatra kao cjelina, ali i kao raznolik skup naroda, kultura i religija.
U tom kontekstu podsjetio je na princip stvaranja različitosti među ljudima kao temelj međusobnog upoznavanja i uvažavanja, naglašavajući da su historijski procesi napretka često bili povezani s razvojem znanja, komunikacije i priznavanja različitih vrijednosti.
Istovremeno je upozorio da savremeni svijet karakterizira duboka kriza na više nivoa. Izdvojio je stanje općeg nereda, poremećaj u strukturi međunarodnog poretka i međunarodnih odnosa, te ozbiljan poremećaj na razini jezika i javnog diskursa, naglašavajući da danas svjedočimo i „krizi smisla“.
„Ne svjedočimo samo krizi odnosa, nego i krizi jezika i smisla.“
Posebno je upozorio na slabljenje međunarodnih institucija, poput Ujedinjenih naroda, kao i na istovremeni rast destruktivne moći i ugrožavanje prirodnog svijeta kroz ekološke krize. Istakao je da su u takvom ambijentu posebno ugrožene temeljne vrijednosti koje imaju centralno mjesto u religijskim tradicijama – pravda, istina i sloboda, zaključujući da bez njihove obnove, kao i bez obnove jezika razumijevanja, nije moguće uspostaviti stabilne i pravedne odnose među ljudima i narodima.
Govoreći o savremenim globalnim izazovima, mr. Muhamed Jugo, stručni saradnik za odnose sa zapadnim svijetom u Upravi za vanjske poslove i dijasporu, istakao je da se o miru danas govori više nego ikada, ali da ga je istovremeno sve teže očuvati.
– Svjedočimo ratovima, geopolitičkim napetostima i rastućem strahu od drugog, što dodatno otežava izgradnju trajnog mira – rekao je JUgo.
Ukazao je na pitanje ko danas može govoriti jezikom mira, naglašavajući da upravo vjerske zajednice, kada su organizirane, imaju sposobnost da povežu moralni autoritet, društveno povjerenje i institucionalnu odgovornost. Kao primjer naveo je Islamsku zajednicu, koja kroz svoju historijsku i normativnu strukturu, ali i savremeno djelovanje, pokazuje kako religija može biti organiziran, odgovoran i društveno koristan okvir, posebno u evropskom kontekstu.
(Preporod.ifno)
