„Porodica Džiho – porijeklo, ljudi i sjećanja“: Predstavljena knjiga koja čuva kolektivno pamćenje Hercegovine“

U sali Doma kulture u Dračevicama kod Mostara sinoć je predstavljena knjiga „Porodica Džiho – porijeklo, ljudi i sjećanja“, autora Omera Džihe.

O ovoj, izuzetno vrijednoj knjizi, uz autora su govorili Šefkija Džiho, mr. Aida Džiho i prof. dr. Edim Šator.

Uz primarnu genealošku vrijednost, knjiga donosi i dragocjene podatke o historijskom, kulturnom i civilizacijskom kontinuitetu stanovništva Dračevica i okoline Blagaja u posljednja tri stoljeća.

Porodica Džiho jedna je od najstarijih većih porodica u Hercegovini i s pravom se može smatrati autentičnim uzorkom bošnjačkog identiteta i bivstvovanja u ovom dijelu zemlje.

Knjiga je pisana i sistematizirana godinama. Njen sadržaj oslanja se na porodična predanja, autentičnu arhivsku građu, naučnu analizu i valorizaciju dostupnih historijskih dokumenata, kao i na doslovne memoarske zapise članova ove porodice, bez potrebe za književno-literarnim dotjerivanjem. Upravo takav pristup njen višeslojni sadržaj čini krajnje relevantnim i autentičnim.

– U porodičnom stablu u knjizi možete pronaći sve članove porodice Džiho. Omer bilježi i svoja sjećanja, piše o porodici, o tome ko su bile Džihe kroz historiju. On ne ispisuje velike historijske priče, već govori o običnim, malim ljudima koji čine historiju, koji su na određeni način na margini svih dešavanja, preko čijih leđa se historija lomila. Zato smatram da je ovom knjigom napravio spomenik cijeloj porodici – ocijenio je prof. dr. Edim Šator.

Tekstovi u knjizi, uz sporadična navođenja izvora, ne insistiraju na strogoj znanstvenoj aparaturi, što djelo čini pristupačnijim široj čitalačkoj publici. Na taj način otvaraju se prostori jasne identifikacije sa opisanim ličnostima, vremenima i kulturnim prožimanjima, kako u svakodnevnom životu, tako i u historijskim prekretnicama turbulentnih razdoblja.

– Autor je smatrao da je dovoljno unutar teksta navesti izvor. Njegov primarni cilj bio je otrgnuti od zaborava brojne priče o običnim ljudima koji, i pojedinačno i kolektivno, čine historiju, te apostrofirati univerzalne moralne vrijednosti identiteta jedne od mnogobrojnih mostarskih porodica. I rekao bih da je Omer u tome u potpunosti uspio. U suštini, ova knjiga je važna za sve nas jer govori o našem kolektivnom sjećanju. Iako govori o jednom vremenu i porodici Džiho, ona je zapravo slika gotovo svih naših sela i porodica koje su živjele u tom periodu – naglasio je Šator.

Iza pedesetogodišnjeg istraživanja i bilježenja podataka, prema riječima autora, stoji jednako snažna motivacija koju nosi još iz najranijeg djetinjstva.

– Nećete vjerovati, kada sam imao šest ili sedam godina, prvo što sam čuo o Džihama bilo je da se o njima ne zna ništa. To me toliko zaboljelo i bilo mi je neobično. Nisam mogao shvatiti da se može živjeti i umrijeti, a da se ne sazna ko si, šta si, odakle si – istakao je autor knjige Omer Džiho.

U njegovim dječijim sjećanjima i danas je živa pripovijest Salih-bega Velagića, jednog od najuglednijih stanovnika Blagaja, koji je na sijelima govorio da se o Džihama ništa ne zna, da su veoma stari i da su najvjerovatnije bogumilskog porijekla. To je dodatno probudilo Omerovu znatiželju da „otkrije ko su ti bogumili“.

– Tada sam kao dijete zaključio da su bogumili ljudi koji ne vole umrijeti. A ja sam se veoma bojao smrti, pa sam to povezao sa sobom i rekao: to su ljudi koji ne umiru. A kada trebaju umrijeti, pretvore se u nas. I tako smo mi postali – prisjetio se svoje dječije maštarije, koja je vremenom dobila i svoju stvarnu refleksiju u ovoj knjizi.

Džiho je u knjizi obradio i naveo više od hiljadu imena i prezimena vezanih za svoju porodicu. Uvrstio je i sva dostupna ženska imena, uključujući i ona žena koje su udajom postajale dio porodice. Evidentirao je tri osnovne grane: najbrojniju u Dračevicama, drugu u Bijelom Polju kod Mostara i treću na području Glamoča.

– Svaki podatak koji sam dobio morao sam provjeravati kod najstarijih članova porodice koji su je dobro poznavali. Provjeravao sam i kroz zemljišnoknjižne uloške, gdje se također nalazi mnogo imena i porodičnih veza. Svaki podatak sam više puta provjeravao. Kada je riječ o pričama o starim Džihama, držao sam se kriterija izvornosti – nisam ih prepričavao, nego sam ih donosio onako kako sam ih čuo, od babe, nene, Husage ili Redže – naglasio je Omer.

Porodične veze i osjećaj pripadnosti porodici Džiho posebno su došli do izražaja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Njihovo selo našlo se na važnim geostrateškim tačkama neprijateljskih snaga, pa su gotovo svi vojno sposobni muškarci, ali i djevojke te maloljetni mladići, pristupili jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Trojica Džiha odlikovana su najvišim ratnim priznanjem – značkom „Zlatni ljiljan“.

(Hasan Eminović/Preporod.info)