Od petka do petka: Fadil Maljoki

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 27. marta do 2. aprila 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše dr. Fadil Maljoki, docent na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

Petak, 27. marta 2026.

Stoni tenis

Petak je na Fakultetu islamskih nauka rezerviran za naučno-istraživački rad, sastanke, administrativno-tehničke poslove, ali i za neformalno druženje. Naime, petkom imamo i zajednički doručak u kuhinji našeg fakulteta. Većina profesora toga dana nema nastavu. Sjećam se da smo kao studenti petkom najčešće slušali predmete iz oblasti islamske filozofije ili predavanja profesora kojima Fakultet islamskih nauka nije bio matični fakultet. Danas pripadam većini kolega čije su nastavne obaveze raspoređene od ponedjeljka do četvrtka.

Najvažniji sastanak koji sam za danas planirao bio je sastanak s poštovanim hfz. Nedžadom Ćemanom, profesorom Fikha i Tefsira u Gazi Husrev-begovoj medresi. Povod našeg susreta bio je projekat Digitalizacija hadisa u Bosni i Hercegovini, koji smo pokrenuli prije nekoliko mjeseci. Nosilac projekta je Katedra za hadis (poslaničku tradiciju) Fakulteta islamskih nauka, a u njegovoj realizaciji, pored profesora ove katedre, učestvuju i studenti našeg fakulteta te profesori Hadisa i drugih predmeta u obrazovnim institucijama Islamske zajednice. Cilj projekta je sistematsko prikupljanje, obrada i digitalno predstavljanje hadiskog naslijeđa kako bi ono bilo dostupnije studentima, istraživačima i široj javnosti.

U jednom od projektnih timova smo hfz. Nedžad, Ervin Šorlija, Edin Ćedić i moja malenkost, dok je supervizor našeg tima uvaženi prof. dr. Zuhdija Hasanović.

S hfz. Nedžadom sam se našao oko jedan sat poslije podne. Sjeli smo i u opuštenoj atmosferi razgovarali o projektu i narednim koracima. Poštovani hafiz želio je da se vidimo iz dva razloga: prvi, kako bih mu pokazao način unosa hadisa i njihovih komentara na platformu predviđenu za ovaj projekat, a drugi, važniji, kako bismo se bolje upoznali i tako uklonili onu početnu distancu koja se nerijetko javlja između ljudi koji se ranije nisu imali priliku bliže upoznati.

Rado sam se hfz. Nedžadu stavio na raspolaganje kada je riječ o tehničkoj pomoći, imajući u vidu da i sam u tom pogledu nerijetko trebam pomoć mlađih kolega. Razgovor je bio kvalitetan i neopterećen vremenom. Imao sam osjećaj da se međusobno pažljivo slušamo – što danas, priznat ćemo, nije uvijek tako česta pojava. Rastali smo se s osjećajem da smo napravili dobar početak i s uvjerenjem da nas u okviru ovog projekta očekuje lijepa i uspješna saradnja.

U večernjim satima igrao sam stonog tenisa s prijateljem i vrlo dobrim stonoteniserom Emirom Karačićem, s kojim inače igram jednom sedmično. Danas nam je počela postramazanska sezona. Nismo igrali otprilike mjesec i po dana, zbog čega smo večeras vodili računa da se ne preforsiramo. Od desete do petnaeste godine profesionalno sam se bavio stonim tenisom, pa ovaj sport za mene ima simboličku vrijednost – podsjeća me na djetinjstvo i najljepše uspomene iz osnovne škole.

Subota, 28. marta 2026.

Dan za porodicu

Vikendom nastojim posvetiti vrijeme svojoj porodici i, koliko je moguće, otrgnuti se od kolotečine procesa koji nas uglavnom nadilaze i na koje nemamo stvarnog utjecaja. Subota i nedjelja su za mene svojevrsni pokušaj usporavanja i vraćanja sebi – prilika da se čovjek nakratko udalji od obaveza, rokova i stalnog protoka informacija koji nas svakodnevno prati. To su dani u kojima nastojim nadoknaditi ono što se tokom radne sedmice nerijetko izgubi: duže razgovore, zajedničke obroke i obične, male porodične trenutke koji, kada se sve sabere, čine najvažniji dio našeg života.

Vrijeme provedeno zajedno, bez žurbe i bez posredovanja ekrana, podsjeti nas da se odnosi ne održavaju sami od sebe, već pažnjom, razgovorom i prisutnošću. Istovremeno, boravak u prirodi – makar kroz kratku šetnju ili nekoliko trenutaka tišine izvan gradske vreve – pomaže da ponovo uspostavimo ravnotežu između unutrašnjeg i vanjskog svijeta. U vremenu u kojem digitalni sadržaji neprestano traže našu pažnju, svjesno udaljavanje od ekrana postaje gotovo mala vježba slobode: podsjetnik da život nije ono što prolazi kroz naše uređaje, nego prije svega ono što dijelimo jedni s drugima i što doživljavamo neposredno, vlastitim očima i srcem.

Zbog određenih privatnih obaveza i mokrog snijega ovog vikenda nismo izlazili iz Sarajeva, iako to obično činimo. Zato smo se dogovorili da nam u goste dođu naši prijatelji, bračni par Eldin i Lejla. Eldin je bio moj džematlija dok sam držao hutbe u džamiji na Gorici. Nismo se pretjerano družili dok naši sinovi nisu počeli ići u isti razred. Kako su se moj Husein i Eldinov Karim zbližili i sprijateljili, moja Behar se upoznala s Lejlom, pa su i njih dvije postale prijateljice i počele se družiti. Svi volimo kada nam oni dođu, ja zbog Eldina, moja supruga zbog Lejle, a moji Husein i Nedžla zbog Karima. Kao i obično, bilo nam je lijepo, a druženje je ovog puta potrajalo duže nego inače.

Nedjelja, 29. marta 2026.

Neznani junaci

Uvjeren sam da je vrhunska forma dobročinstva dobro učinjeno "neznanim junacima" naše svakodnevnice. Njihove životne priče često su dublje i sadržajnije od priča "glavnih junaka" – ljudi koji stalno žele biti u prvom planu. Nazvao sam danas Ismira Mizdraka, domara Fakulteta islamskih nauka, da ga pitam za zdravlje. U ramazanu je imao nezgodu, zbog čega je bio prisiljen uzeti bolovanje. Sutra će nam se vratiti na Fakultet, ako Bog da, što me raduje. Ismir je jedan od onih koje duboko poštujem i koji su mi jako dragi: nenametljiv, vrijedan, dostojanstven, vrhunski radi svoj posao i uvijek je spreman pomoći. On je za mene "neznani junak" i ono što bi jedan vjernik trebao biti.

S druge strane, nikada me nisu oduševljavali slatkorječivi ljudi i oni kojima je samopromocija glavni životni cilj. Ljude cijenim i poštujem isključivo na osnovu djela, a prema onima koje dobro ne poznajem zauzimam neutralan stav, bez obzira na njihovu slatkorječivost i poznatost u narodu. Ovaj moj stav, da budem sasvim iskren, rezultat je životnog iskustva.

Često se sjetim rahmetli profesora Samira Beglerovića, koji je za mene uvijek bio poseban insan, i to nema puno veze s njegovom stručnošću i radnom etikom koje su bile na vrhunskom nivou. Samir je nakon svakog džuma-namaza čistio abdesthanu džamije na Gorici. Istina, drag mi je i jedan poznati hafiz, ali tek nakon što sam se u nekoliko navrata uvjerio da nema raskoraka između njegovih riječi i djela. Posebno me je privukla empatija ovog hafiza prema ljudima kojima život nije bio isuviše naklonjen. I da, nisam naročito sklon „dobročiniteljima“ koji vole da se govori o njima i njihovim dobrim djelima.

Među za mene najinspirativnijim predajama spadaju predaje koje govore o Poslanikovom, s. a. v. s., odnosu prema osobama koje su zbog bilo kojeg razloga u nepovoljnom položaju, poput predaje o ženi koja je čistila džamiju, a o čijoj smrti Poslanik, s. a. v. s., nije bio obaviješten, čime nije bio zadovoljan, ili predaje u kojoj se govori o Poslanikovoj, s. a. v. s., brizi o Džulejbibu, ashabu za kojeg se kaže da je imao odbojan izgled i da se o njemu brinuo isključivo Poslanik, s. a. v. s. Vjerujem da je Poslanikova, s. a. v. s., najiskrenija briga o ljudima općenito, a posebno o onima na marginama društva, jedan od najvažnijih razloga uspjeha njegove misije.

Ponedjeljak, 30. marta 2026.

Nastava

Ponedjeljak je obično dan u kojem sam poslovno najangažiraniji. U ovom semestru ponedjeljkom imam pet časova, i to uzastopno. Već skoro punih trinaest godina radim ovaj posao i smatram se povlaštenim u odnosu na mnoge prosvjetne radnike, budući da Fakultet islamskih nauka studiraju uglavnom lijepo odgojena i za saradnju zahvalna djeca.

Studenti prve godine, kojima predajem Terminologiju hadisa, još su u ranoj fazi studiranja. Uglavnom su fokusirani na izvršavanje svojih obaveza i usvajanje gradiva, što je razumljivo s obzirom na fazu studija i prirodu predmeta.

S druge strane, studenti treće i četvrte godine, koje vodim na predmetima Tematski hadis i Hermeneutika hadisa, skloni su postavljanju pitanja i žele saznati više. To me posebno raduje, jer pokazuje njihovu iskrenu znatiželju i interesovanje za materiju. Ponekad zbog toga ne stignem obraditi sve što sam planirao, ali to smatram vrijednom zamjenom za “brzu predaju” gradiva. Na ovim predmetima bavimo se metodologijom tumačenja hadisa i njenim različitim segmentima. To smatram naročito važnim, budući da je sunnet za nas naše razumijevanje sunneta.

Sunnet voljenog Poslanika, s. a. v. s., izučavamo izvan ideoloških okvira i bez upadanja u dogmatizam. Takav pristup, vjerujem, velika je prednost našeg fakulteta u odnosu na određene islamske institucije širom svijeta. Posebno me raduje što sam, izučavajući hadis, uvidio da postoji ogroman prostor za razvijanje ove nauke kroz interdisciplinarni pristup, kontekstualizaciju, dublje analize, komparativne studije, kritičko promišljanje... Smatram da upravo takav pristup donosi originalnost, dinamiku i slobodu u znanju – vrijednosti koje čine nauku istinski uzbudljivom i smislenom.

Utorak, 31. marta 2026.

Nizovi prenosilaca (senedi)

Nastojim sunnet sagledavati kao živo iskustvo, a ne kao muzejsku relikviju. Nastojim u njemu pronaći ono što je životno, smjerodavno i što nas čini boljim i kao vjernike i kao ljude. Često moju pažnju zaokupe nizovi prenosilaca (senedi) hadisa, što mi se i jutros desilo. Senedi za mene ne predstavljaju puke tehničke nizove prenosilaca, već vrhovnu etičku vertikalu: branu protiv informacijskog haosa, alat za kritičko promišljanje te sredstvo odgoja i formiranja karaktera.

U "svijetu seneda" znanje je bilo neodvojivo od neposrednog susreta u halki – onog dragocjenog trenutka koji nam danas ponajviše nedostaje, a u kojem se ne prenosi samo podatak, već i duhovno stanje učitelja. Kroz takav međusoban susret znanje prestaje biti puka informacija i postaje iskustvo koje oblikuje čovjeka; učenik ne prima samo riječi, nego i način življenja, osjećaj smisla i poticaj na vlastito duhovno samoispunjenje. Smatram da je to temeljni razlog postepenog objavljivanja Kur’ana, susreta Poslanika, s. a. v. s., s melekom Džibrilom te pripajanja Džibrilovih koljena uz koljena Poslanika, s. a. v. s., koje se opisuje u naširoko poznatom Džibrilovom hadisu.

Danas, tu svetu kulturu prenošenja/rivajeta brutalno potiskuje instant kultura digitalnog doba. U digitalnom prostoru informacija često postaje svojevrsno siroče: kruži bez jasnog porijekla i bez onoga ko bi za nju garantovao. Umjesto strpljivog traganja za znanjem, sve češće svjedočimo buci u kojoj svako govori, a rijetko ko provjerava ono što govori. Digitalna „halka“ nerijetko se pretvara u prostor besciljnog brbljanja u kojem se informacije „šeruju“ bez provjere njihove autentičnosti i bez stvarnog razumijevanja. U takvom ambijentu autoritet se sve češće mjeri brojem pratilaca, a ne godinama provedenim „uz koljena učenjaka“. Buka tada postaje svojevrsni moderni „veo“ (hidžab) koji nas uvjerava da posjedujemo znanje, dok zapravo često samo gomilamo informacije. Moja sedmica je borba da sačuvam sjećanje na tišinu halke, jer u svijetu koji vrišti kroz ekrane, pravo znanje zahtijeva vrijeme i živi ljudski kontakt koji se ne može digitalizirati.

Upravo takvu sintezu tradicije i savremenosti mogli smo osjetiti i na današnjem predavanju Timothyja Wintera / Abdul Hakima Murada na našem fakultetu. Govoreći o nekim od ključnih pitanja današnjice, pokazao je da autentična tradicija nije prepreka razumijevanju modernog svijeta, nego jedan od njegovih najvažnijih tumača i snažan okvir za adekvatno suočavanje s njegovim izazovima.

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala se na Svjetsko prvenstvo. Neopisiva radost zavladala je u našem domu i na ulicama Sarajeva! Zaspali smo oko tri iza ponoći, jer smo se na ulicama Sarajeva priključili velikom broju ljudi koji su proslavljali ovaj veliki događaj za našu zemlju.

Srijeda, 1. aprila 2026.

Administracija

Jutros sam održao predavanje imamima Sarajevskog medžlisa. To za mene nije bio nimalo lahak zadatak. Nisam htio da im vazim, jer to itekako dobro znaju raditi, a iskreno mislim da mnogi među njima to čine i kvalitetnije od mene. Nisam htio da govorim ni o nekoj općoj islamskoj temi, jer su mnogi među njima itekako načitani i imaju široko znanje iz opće kulture. Zato sam odabrao da im govorim o nečemu što spada u najuže područje mog interesovanja, a to je metodologija tumačenja hadisa. Kada sam im o tome govorio prije dvije godine, svidjelo im se, kažu. Govorio sam o deset temeljnih pitanja koja treba postaviti kada se hadis želi (pro)tumačiti.

Poslije podne-namaza imali smo sjednicu Vijeća. Imam osjećaj da su sjednice sve „natrpanije“ i da se administracija eksponencijalno usložnjava, što je posljedica generalnih trendova u obrazovanju i drugim sferama života. Nakon sjednice morao sam popuniti još jedan formular. Formulari i tabele nam se sve češće šalju i sve više vremena na njih trošimo, da ne kažem gubimo. Ipak, uprkos sve složenijim administrativnim procedurama, rad sa studentima i istraživanje ostaju onaj dio akademskog života koji ovom poslu daje njegov pravi smisao.

Nakon još jednog online sastanka povodom projekta Digitalizacija hadisa u Bosni i Hercegovini, o kojem sam već govorio, vratio sam se kući, poprilično umoran. Najbolji pokazatelj mog umora bio je san poslijepodne, oko akšama. Odspavao sam jedan sat, a nakon toga veče proveo s porodicom, uz razgovor, zadaće i društvene igre.

Četvrtak, 2. aprila 2026.

Sofra

Sedmica se privodi kraju. Sumiram utiske o svemu što mi se u njoj desilo. Shvatih da ove sedmice nisam ništa novo niti napisao niti preveo, ako izuzmemo ovaj dnevnik. Već duže vrijeme imam običaj da svake sedmice napišem ili prevedem barem nekoliko stranica teksta. Nije to uvijek mnogo – tri ili četiri stranice – ali takav ritam, ako se ustrajno održava, s vremenom ipak donese određeni rezultat. Danas sam uspio napisati nekoliko novih stranica knjige na kojoj već neko vrijeme radim, a u čijem su fokusu međumuslimanski (ali i međuljudski) odnosi. Planiram da glavni dio knjige sačinjava četrdeset hadisa o ovoj temi s komentarom.

Dva su me razloga ponajviše nagnala da počnem pisati ovu knjigu; prvi, odsustvo sofre u modernom načinu života, a drugi realno stanje muslimana. Sofru smatram jednim od najznačajnijih i itekako zapostavljenih sunneta. Stava sam da o ovoj temi treba što češće govoriti i pisati te da je ona i s teološkog aspekta važnija od brojnih tema koje se isturaju u prvi plan.

S druge strane, gotovo svaki dan na društvenim mrežama svjedočim međusobnim napadima i optužbama muslimana. To pokazuje stepen svijesti i nakaradno razumijevanje ključnih vjerskih koncepata i stvarnosti. Vjera u kojoj je zabranjeno napadati svetinje mnogobožaca ne može zagovarati napade na muslimane koji drugačije razmišljaju. Druga je priča što vjeru centri moći zloupotrebljavaju i koriste za ostvarenje geostrateških i drugih interesa. U tom kontekstu često ističem da su vjera i ljudski karakter u dvosmjernom odnosu. Kao što vjera oplemenjuje i usavršava čovjekov karakter, tako se i sam karakter - bio dobar ili loš - nužno odražava u načinu na koji čovjek razumije i prakticira svoju vjeru. U prilog tome govori i hadis u kojem Poslanik, s. a. v. s., ističe da su najbolji ljudi u periodu džahilijeta najbolji i nakon prihvatanja islama.

U večernjim satima supruga pomaže ćerkici da uradi zadaću. Posmatram ih i pomišljam na nesrazmjer između njenog i mog truda kada je riječ o svakodnevnoj brizi za djecu. Ona strpljivo sjedi pored nje, objašnjava, ponavlja, ohrabruje - onako kako to majke najčešće rade, tiho i predano, bez mnogo riječi o tome. U tom trenutku postajem svjestan koliko su takve male, svakodnevne scene zapravo temelj porodičnog života. I koliko je lahko prepustiti ih drugome, pravdajući se obavezama, rokovima i poslovima koji se uvijek čine važnijima. Pokušavajući makar malo ublažiti taj disbalans, dozivam svog sina: „Huseine, šta ste danas radili iz matematike? Ima li kakve zadaće?!“

(Preporod.info)