Ćuprije kojih više nema

Ćuprije preko Miljacke u Sarajevu su godinama povezivale dvije strane šehera.

Od Kozije, preko Inat ćuprije, Šeherćehajine, Careve, Latinske, Drvenije, Ćumurije, Festine Lente, Eiffelovog mosta, Skenderije na području Sarajeva mostovi su bili vakufi koji su bili podizani u čast cara, aga, ćehaja itd.

Jedan od mostova koji su i danas ostali na Miljacki je Šeherćehajina ćuprija, napravljena 1617. godine od strane Hadži Huseina, sarajevskog ćehaje (načelnika) pa je otud i dobila naziv.

Ćuprije je uslijed poplava 1843. godine pretrpjela veliku štetu gdje su oštećene dvije kule, pa je tadašnji zapovjednik grada Sarajeva Mustafa-paša Babić ove kule obnovio i popravio i na kamenu je isklesan natpis koji je glasio:

Od velike vodene poplave
poruši se s ove strane ćuprija
Babić bi obnovitelj ovog dobročinstva
Mustafa paši neka dade Bog dug život.

Jedna kula je sa svodom na ovoj ćupriji porušena je 1880. godine ali je porušene dijelove beledija popravila godinu dana nakon oštećenja.

Na kraju, 1904. godine podignute su stare ploče i ćuprija je proširena.

Šeherćehajina ćuprija danas je poznata i kao Inat ćuprija jer povezuje obale između Vijećnice i Inat kuće.

Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine proglašena je 2005. godine.

Drvenija podno Šeherćehajine

Kada danas spomenete Drvenija most, vjerovatno bi većina pomislila na most koji se nalazi na istoimenoj tramvajskoj stanici, no taj most je izgrađen u vrijeme Austro-Ugarske monarhije.

Prema nekim dostupnim informacijama drveni mostovi bili su u gornjem toku Miljacke.

Drvenija most o kojem ćemo mi govoriti nalazio se između Šeherćehajine i Careve ćuprije, u današnjem kontekstu taj most se nalazio malo ispod mosta koji povezuje podzemnu garažu u Starom gradu sa desnom obalom.

Ranije smo spominjali u tekstu o Đumišića medresi da je ta ustanova bila prozvana i Drvenijom zbog mosta koji se nalazio u njenoj blizini.

Njen graditelj bio je dobrotvor Hadži Mustafaga Bešlija koji je ustvari podigao ćupriju na istom mjestu gdje je Miljacka 1791. godine odnijela staru, o čijim graditeljima nema podataka.

Naime, Mula Mustafa Bešeskija u svojoj hronici naveo je kako je 1791. godine do deset dana iza Kasuma, odnosno početkom zime, Miljacka uslijed velikih padavina odnijela sve ćuprije osim Šeherćehajine.

Bašeskija navodi također da je Miljacka toliko nadošla da je proticala kroz Kračule ulicu (ulica iznad Čekreči Muslihudinove džamije).

Ćuprija je stojala na Miljackoj sve do 1894/95. godine kada je porušena zbog regulacije korita.

Careva ćuprija

Careva ćuprija starija je od Osmanlijske vladavine u Bosni, jer je ostalo zapisano da je Gazi Isa beg kao osnivač Sarajeva na strani Miljacke podigao malu drvenu džamiju i most, koji je kasnije predao sultan Mehmed Fatihu pa su oni prozvani carevim.

Drvena ćuprija se obarala uslijed poplava koje su usljeđivale godinama pa je Gazi Husrev-beg dao ozidati novu kamenu ćupriju 1510. godine.

Nakon velike poplave 1628. godine ova se ćuprija ponovo porušila, da bi je nakon godine dana ponovo podigao srajevski aga Hadži Husein Haradžlija.

Hadžimustafaga Bešlija, koji je također obnovio i ranije pominjani Drvenija most iznad Carevog, 1791. godine je obnovio i ovaj.

Mehmed Džudi efendija Čohadžić spjevao je u slavu popravke mosta jednu pjesmu koja je bila uklesana u kamenu sa istočne strane.

Pjesma je glasila:

"Gospodar dobročinstva i prvak darežljivih ljudi, a to je Hadži Bešlaga, vrijedan lijepa spomenika.
Ugledav kako je nenadana bujica ovu ćupriju porušila, za Božiju ljubav ju obnovi i napravi.
Kad mu bi suđeno, da se s pomoću Božijom dovrši, Džudija mu izreče u dvije kitice dva datuma.
Hadži Bešlijina ćuprija zaista je kao Aleksandrov zid, ćupriju lijepu napravi Bešliaj Hadži Mustafa"

Bešlija je napravio i tri dućana kraj ove ćuprije s istočen strane MIljacke i uvakufio ih za popravak podova ispod ćuprije.

Uslijed obnove, Hadži Nuhan Bičakčić izgradio je i jedan drveni most niže careve ćuprije, koji je kasnije porušen.

Careva ćuprija bila je napravljena kao poveznica Kolobara-hana i careve džamije, pa su Sarajlije nekada govorile, što bilježi Mesud Sijarić, da se iz Kolobare preko mosta mogao vidjeti imam u mihrabu džamije.

Carev most porušen je regulacijom toka Miljacke da bi Austro-ugarska napravila betonski most sa jednim lukom. Novi je izgrađen 20-ak metara od starog mosta, a temelji Carevog mosta se i danas vide kada je ljeti Miljacka bistra.

Latinska kamena ćuprija

Latinska ćuprija je prema zapisima izgrađena netom prije 1565. godine, a njen graditelj bio je Ali Ajni beg. Nakon velike bujice koju smo ranije pomenuli iz 1791. godine ćuprija je nekoliko godina bila ruševna.

Sarajevski stanovnici zatražili su od kadije da od uvakufljenih sredstava Hadži Abdullaha Brige, koji je nakon smrti ostavio trećinu imetka.

Prema zapisima, za obnovu mosta utrošeno je otprilike današnjih 70-ak hiljada KM, bez naplate troškova rada.

Kasnije će regulacijom toka Miljacke 1886. godine proširiti ćupriju a tarih ukloniti, kao i jedan od pet lukova.

U njenoj blizini odigrat će se jedan od najvažnijih događaja u novijoj historiji, a to je atentat Gavrila Principa na prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu, što je bio povod Prvog svjetskog rata.

Poslije je most nazvan i Principovim, koji je i ostao sve do 1991. godine, kada je stari naziv vraćen.

Latinska ćuprija je obnovljena između 2003. i 2004. godine.

Valja napomenuti i da je na mjestu atentata 1917. godine podignut spomenik Ferdinandu i njegovoj ženi, po djelu poznatog kipara iz Budimpešte.

(Omer Kavazović/Preporod.info)