Kalin Hadži Alijin vakuf: Džamija, mekteb i 40 mezarja pretvoreni u park
Kalin Hadži Alijina džamija posljednjih je godina postala poznatija široj javnosti nakon što je na nekadašnjem lokalitetu ovog vakufa pokrenut proces izgradnje Arheološkog parka.
Lokacija se nalazi pored Narodnog pozorišta, a prema zapisima koje je u svojoj knjizi zabilježio šejh Sejfuddin Kemura- Fehmi bin Ali, izgradnja džamija počela je 1535. godine, odnosno 942. godine po Hidžri.
Džamija se nalazila uz cestu, u centralnom dijelu harema, koji je bio ograđen kamenim zidom sa mnogo prozora koji su bili sa gvozdenim demirima.
U dvorištu džamije, prema istom autoru, bili su ukopane kadije, age i ulema te kćerka Kalin Hadži Alije.
Džamija je bila dosta široka i duga, mada autor nije naveo tačne dimenzije, ozidana čerpićem i pokrivena glinenim crijepom sa kamenom munarom.
Kalin Hadži Alija bio je sarajevski plemić, a za pokriće troškova održavanja džamije i mekteba uvakufio je gotov novac, što nam govore bilješke iz tog doba.

Naime, sin Kalin Hadži Alije Husein je bio mutevelija očevog vakufa i kasnije je od šerijatskog kadije zatražio da se isplati svota od 1080 akči kako bi se krov na džamiji popravio.
U Ćose Halil pašinom iskazu ka carevom dvoru, navodi se da je i ova džamija bila oštećena u prodoru Eugena Savojskog i u potpunosti izgorjela.
Iako je popravljena od vakufskog prihoda, narod je od Sultana tražio da se nadoknadi plaća ka imamu i mujezinu.
Prema zapisu, imam džamije je imao pola akče dnevne place.
U svojoj vakufnami, Kalin Hadži Alija za potrebe džamije ostavio je i kuću u Nesuh begovoj mahali (u blizini današnje Vijećnice op.a.) te han i dva dućana.
Također je za potrebe džamije uvakufio još par dućana i kuća koje je, po vlastitoj izjavi, uvakufio zarad sticanja Božije milosti.
U svojoj vakufnami Kalin Hadži Alija je zavjetovao da se imamu isplaćuje plaća od dvije akče dnevno za to što će nakon ikindije čitati jedno sure iz Kur'ana i tri salavata na Poslanika.
Također je dalje u oporuci ostavio da hatibu džamije pripada plaća od četiri akče, a mujezinu dvije.
Također je u oporuci namijenio i po dvije akče odvoje za čistače i čuvare.
Kalin Hadži Alija je oporučio da ga u upravljanju vakufom naslijedi sin i da se upravljanje prenosi s koljena na koljeno. Ukoliko se desi da upravljanje nema ko naslijediti, zadužuje se lokalni kadija tog vremena da odredi iz mahale najboljeg za tu poziciju.
Za potrebe isplaćivanja plaće imamu Kalin Hadži Alijine džamije će nešto kasnije jedan dućan odnosno najamninu izdvojiti i sarajevski kadija Sulejman Rušdi.
Prema vakufnami, od prihoda je određeno da se imamu godišnje isplaćuje 110, a mujezinu 30 groša.
Također je odredio i da se od ostalih prihoda kupi ulje za kandilje za vrijeme ramazana.
Fehmi bin Ali je zabilježio i da je kći jednog od braće Morića Alije 1867. godine uvakufila jednu kuću sa osam soba u Čekrkči Muslihudinovoj ulici.
Ostalo je zabilježeno i da je za potrebe džamije uvakufljeno i nekoliko hiljada groša od strane Mustafa-ef. Alam-emina kao i jednu kuću u Bravadžiluku od strane Hatidže-hanume Imaretlićke za džamiju i mekteb.
Ranije smo pomenuli da je u dvorištu džamije između ostalog ukopana i kćerka Kalin Hadži Alije, koja se prema zapisu sa tariha zvala Umija.
U haremu džamije bio je ukopan u Muhamed-aga, nekadašnji nadzornik Gazi Husrev-begovog vakufa, koji je obnovio mekteb Kalin Hadži Alije.
Na samom kraju mezaristana nalazili su se i mezari braće Kulovića, po kojima naziv nosi današnja ulica.
Kasnijih godina između dva rata džamija je stagnirala u radu, pa se u njoj klanjali samo neki dnevni namazi te džuma i bajrami.
Nakon Drugog svjetskog rata, džamija je porušena uz obrazloženje da će se na tom mjestu graditi zgrada, ali je samo izgrađen park.
Vlasti bivše SFRJ su harem zatrpale, a lokalitet nacionalizirale i oudzele iz vlasništva Islamske zajednice.
Prva arheološka istraživanja na ovom lokalitetu pokrenuta su 2005. godine.
Već su se 2002. godine pojavile inicijative da se lokalitet pretvori u park Prešerna, što je inicijativom Islamske zajednice zaustavljeno.
Također je pokrenuto i istraživanje koje je 2017. godine otkrilo temelje džamije, mekteba i harema te 40 mezarova. Tada je i potvrđeno da mezarovi nisu eshumirani nego samo zatrpani.
(O.K./Preporod.info)