Generacija koja je postigla nešto prije svog vremena

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala je se na Svjetsko prvenstvo koje će se ove godine odigrati u Kanadi, SAD-u i Meksiku.

Izabranici Sergeja Barbareza sinoć su u grotlu Bilinog Polja u Zenici nakon boljeg izvođenja penala Italijane ostavili kući, a našu selekciju poslali na smotru najboljih reprezentacija.

Nakon toga, uslijedilo je veliko slavlje koje nam je pokazalo da ovaj narod voli reprezentaciju i za njen uspjeh živi i da nam je i mali uspjeh dovoljan da budemo jedno.

Iako ni oni najzagriženiji navijači i pratioci reprezentacije nisu očekivali da ćemo se plasirati na veliko takmičenje prije Evropskog prvenstva 2028. godine, ova generacija Zmajeva uspjela je napraviti nešto veliko prije svog vremena.

Dvadesetak novih imena mežu našim najboljim igračima tražilo je od nas stroljenje za velike stvari i rezultate, pogotovo nakon što je cijela javnost tražila ostavku selektora Barbareza nakon što su nas Nijemci isprašili sa 7:0.

Također, javnost je bila zabrinuta i odlaskom nekih igrača i nepozivanjem nekih kao što su bili Ahmedhodžić i Hadžikadunić, te kasnije Huseibegović.

Barbarez je tada bio rezolutan, poziv će dobijati samo oni koji su spremni boriti se za grb i najdraži dres svim srcem.

I realno, javnost mu nije vjerovala.

Nazivali su ga kockarom, pokerašem, sudionikom u dogovorima menadžerskih kompanija. Ali on je to sve izdržao i u miru i tišini dovodio igrače, uklapao kockice i donio rezultat.

Tim više mu ide u prilog da je jedini selektor koji je u svom prvom mandatu uspio da uzme ekipu koja je izgubila od Ukrajine u Zenici za mjesto u finalu baraža za EURO 2024, razbije je, napravi nova imena i poslaže ekipu da igra onako kako treba da igra.

Gigović, Burnić, Bajraktarević, Alajbegović, Malić, Karić, Košpo, Katić, Muharemović, Šunjić, Memić i mnogi drugi ušli su u selekciju i pokazali da je mladost ključ našeg uspjeha. U kvalifikacijama smo pristupali smireno, svaku utakmicu posebno, tako se pripremali tako išli kroz svaku.

Bilo je  i nekih rezultata koji su mogli biti bolji, kao naprimjer remi na Kipru i poraz od Austrije i onaj nesretni remi u Beču, pa i blijedih 1:0 protiv San Marina u Zenici.

Sve to nam nije ulijevalo povjerenje da ćemo se domoći pozicije koja nas vodi na Svjetsko, ali smo se na vakat sabrali i vidjeli šta možemo.

Igra nam nije bila najbolja, nismo igrali na ljepotu, igrali smo na rezultat. I dobili ga.

I zato, uživajte.

Zapamtite svi dobro kako ste se osjećali kada smo ispadali redom od Irske, Sjeverne Irske, Ukrajine. Kada su se igračili zakleli da „neće ni rođenu majku vidjet dok se ne poprave“. Zapamtite kako ste se osjećali kada smo u roku od jedne godine mijenjali selektore kao na traci i da kada smo došli do jednog rješenja koje je bilo dugoročno, opet smo bili skeptični.

Spaha, Barbarez i Džeko. Tri kapitena su nas odvela tamo gdje nismo bili 12 godina. A mislili smo da smo zaslužili, poslije tog Brazila barem još jednom da se negdje pojavimo.

A nismo zaslužili. Ničim.

Sada jesmo, jer smo se borili i vjerovali do zadnje. Nacija je stala uz ove momke, ali to sada i nakon Svjetskog ne smije prestati.

Moramo im vjerovati i moramo znati da se rezultat ne postiže odmah i da ništa ne ide na silu, nego na predan rad i pravilno planiranje.

Tome nas je naučio Sergej zajedno sa svojim stručnim štabom, koji je također bio osporavan. Ali oni imaju rezultat, a mi svoju satisfakciju.

Na Svjetskom neka bude šta biti mora, ali sigurni smo da ćemo još dugo spominjati imena Kerima, Esmira, Tarika i drugih koji tek dolaze.

Nek nam je sa srećom. Uživajmo u ovom momentu i da nam potraje.

(Preporod.info)