Vakufi Skenderbega (II): Džamija Mustajbega Skenderpašića

U drugom tekstu o vakufu Skenderbega i njegove porodice, donosimo priču o džamiji, koja je doživjela sličnu sudbinu kao i drugi vakufi ove ugledne begovske familije. 

Mustafa Skenderpašić (sin Skenderbega) je nakon smrti svog oca podigao džamiju uz tekiju, iako prema dostupnim informacijama iz tog perioda, džamija je dograđena od tekije. 

Prema dostupnim informacijama džamija je izgrađena 1517. godine. 

Osim skladne arhitekture, džamiju je krasila i munara viša od 40 metara. Džamija je imala i drvene otvore koji su imali dvostruku ulogu, prije svega da omoguće više svjetlosti po danu i da služe za pospješenu ventilaciju po noći.  

Kada je džamija dovršena, za njeno održavanje je uvakufljena desetina i ostali prihodi sela Vesele straže (Prusca), gdje je Skenderbeg ranije imao posjed po osvajanju Bosne. 

Mustafa Skenderpašić je kasnije imenovan za namjesnika u Libiji odnosno Tripolisu, a ostala je zabilježena i njegova oporuka u kojoj je naveo da se za službenike odvoje naknade kako slijedi:

Imamu džamije dnevno sedam dirhema, mujezinu tri, čistaču jedan te za osvjetljenje i prostirke također po jedan dok je mektepskom muallimu pripadala dnevnica od tri dirhema, a njegovom zastupniku dva. Džabija koji prikuplja prihode za plaću ima pet dirhema dnevno, dok vakufski pisar ima dva dirhema. 

Pretvarajući u današnju vrijednost, istražili smo da bi u današnjim uslovima (sa uključenom inflacijom) plaća dnevna imamu džamije bila oko 50 KM.

Ostalo je također zapisano da je brigu o vakufu preuzeo Ahmed-ef. Dernišlija koji je poginuo nakon prodora vojske Eugena Savojskog. 

Džamija je, kako smo to naveli u prethodnim tekstovima, bila dijelom velikog vakufa koji su pored nje sačinjavali tekija, radnje, mlinovi i zavije. 

U zapisu iz 1798. godine stoji da su godišnji prihodi vakufa iznosili blizu 300 hiljada dirhema, što znači da je vakuf imao velike prihode na osnovu najamnina, a također se finansirao i od iznajmljivanja vodenica. 

Džamija je nekoliko puta obnavljana iz vlastitih sredstava, da bi pred Prvi svjetski rat kupola bila oštećena, nakon što je sa njene kupole uklonjeno olovo. 

Nakon toga je džamija počelo ubrzano da se raspada, a u Drugom svjetskom ratu je već bila u ruševnom stanju, bilježi autor Mesud Sijarić. 

U toku Drugog svjetskog rata džamija je pretrpjela veliku štetu pa su njeni dijelovi preneseni u Hrasno i iskorišteni za gradnju druge džamije. 

Džamija je konačno srušena zbog izgradnje Sportsko-rekreatvinog centra Skenderija. 

Sa njom, porušeni su i svi prateći objekti, uz obećanje da će se rušenje nadolnaditi gradnjom druge džamije, što se nikad nije desilo. 

(Omer Kavazović/Preporod.info)