Iftarili smo u Rabranima – džematu na jugu domovine

Dvije su dominantne slike džamije u Rabranima.

Zimska, kad džumu klanjaju mještani i nekoliko prolaznika. I ljetna, kad su džamija i njen harem pretijesni za sve džematlije. 

Postoje i one međuslike, kakvoj smo svjedočili večeras, na zajedničkom iftaru džematlija i posjetilaca. 

Kako to obično rade dobronamjerni, iftar je inicirao i finansirao Ibro Tucaković, iseljenik iz Rabrana u Ameriku, a pred džamijom nas je dočekao njegov amidžić Nijaz.

Dočekao. I tokom večeri pokazao praktičan primjer pojma dobrodošlica. 

Njegov babo Ejub je bio i naš prvi sagovornik, džematlija obradovan što ima priliku da bude domaćin i stane u saff sa gostima. 

– Ova džamija će uvijek biti živa u smislu obavljanja vjerskog života, jer ovdje se ne prekida kontinuitet organizacije vjerskih aktivnosti. Ni zimi, kad ovdje klanja 20 ljudi, ni ljeti kad je u džamiji 150 do 200 ljudi – rekao nam je Ejub. 

"Uvijek smo je zvali džamijom"

Osim što je domaćinski otvorena i ljeti puna musafira, ona je i svojevrsni simbol protoka vremena i kontinuiteta. 

– Ovdje je bila džamija, otkako postoje Tucakovići. Ustvari, to je bio mekteb, ali mi smo objekat uvijek zvali džamijom.

^{Ejub Tucaković, Foto: Sedin Salić}

Dakle, objekat je star 300 ili 350 godina. Sve do početka Drugog svjetskog rata, ovdje je bio stalno imam i obavljale su sve vjerske aktivnosti. Nakon Drugog svjetskog rata smanjio se broj džematlija i onda se vjerski život uglavnom odvijao za vrijeme ramazana – ispričao je Ejub. 

Dojam o posvećenim domaćinima je upotpunila i džematlijka Ramiza, koja je iftarske sofre pratila pažljivije nego sami gosti. Pratila i popunjavala praznine. 

Džemat u kojem klanja cijela nam domovina

Uz ovakvu džematsku posvećenost, posebne pažnje je vrijedna misija imama, a Adem-ef. Jakupović nam je govorio o današnjoj organizaciji vjerskog života na ovom području. 

– Rabrani su malo mjesto u kojem zanoći, otprilike, desetak ljudi. Mjesto koje je značajno raseljeno nakon ratnih dejstava. Mnogo je ljudi u Mostaru i Čapljini, a u samoj Americi ima više od stotinu Tucakovića koji, hvala Bogu, dolaze u ljetnom periodu, obilaze svoja imanja i kuće.

Otprilike su iftari situacije u kojima se svi oni, koliko ih ima, okupe na jedno mjesto – rekao je efendija Jakupović. 

Nadovezujući se na Ejubove opise džume u ljetnom periodu, Rabrane opisuje kao džemat koji čine ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine.

"Ovo treba lično doživjeti"

Posjeta Rabranima nam ostavlja i prostor da nakratko budemo lični, posebno zbog riječi glavnog imama Mersed-ef. Šabanovića koji je u obraćanju džematlijama istakao i dolazak ekipe Media centra.

Kako kaže, ne zbog reportaže, kamera ili fotoaparata, nego zbog ljudskog prepoznavanja posvećenosti ovih ljudi. 

– Velika je podrška svaki dolazak ovdje, pogotovo ljudi kad se mahsuz zapute.

Ovdje bude mnogo onih koji svrate usput i značajni su. Međutim, posebno nas obraduju mahsuz dolasci radi ovih ljudi ovdje – rekao je efendija Šabanović. 

Neizrecivi su, govori, ovi trenuci. Mogu se pokušati opisati, ali ih treba doživjeti lično. 

Na kraju, iako brojevi ne moraju sugerisati vrijednost, ipak ćemo spomenuti da je ovo šesti zajednički iftar koji je ovog ramazana organizovan u Rabranima.

(Nedim Gondžić/Preporod.info)