MUKARNASI NAŠE VJERE |Školski dobrotvori i narodna bašča u Ljubinju
Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, Foto: Amel Emrić
Piše: Hasan Eminović
Pred kraj 19. stoljeća, u mirnom gradiću Ljubinju, zabilježeni su mali, ali značajni trenuci koji pokazuju kako ljudska pažnja i briga mogu mijenjati živote.
Jednog hladnog proljetnog dana, u maloj kasabi, pojavila su se dva mostarska trgovca – hadži Jusuf-aga Efica i njegov brat Abdullah-efendija. Njihova posjeta nije bila obična. Srce im je kucalo za napredak mlade generacije, pa su odlučili da posjete mekteb, gdje su djeca svakodnevno učila prve stranice Kur’ana i osnovne molitve.
Mekteb nije bio naročito uređen, a ni opremljen kako bi trebalo, no trgovci su ga pohvalili. Pogotovo su obradovali one učenike čije su obitelji bile siromašne, darujući im skromne poklone, a njihov osmijeh i pažnja ostavili su trajan utisak.
Mještani su gledali kako se ovi dobri ljudi zalažu za napredak mladih, nadajući se da će i drugi slijediti njihov primjer. „Kad bi svako radio koliko može“, zapisao je dopisnik, „naši bi se mektebi brzo uredili, onako kako valja i treba.“
No, Ljubinje nije bilo mjesto samo školskih dobrotvora. Tu je postojala i narodna bašča, čija je sudbina pokazivala drugačiju stranu života u malim gradovima. Iako je bašča pripadala svima, u nju su smjeli ulaziti samo činovnici i njihovi bliski ljudi. Obični građani mogli su samo zaviriti preko ograde i zamišljati kako bi mogli koristiti zemlju za svoju dobrobit.
Ranije je u blizini džamije bila otvorena mehana.
No, na tužbu džematlija, visoka zemaljska vlast zabranila je prodavanje pića. Ipak, piće se i dalje potajno prodavalo, čak i od strane samih činovnika. Narod nije imao moć da zadrži onoga koga vidi s pićem, niti da ga privede starješinama. Dopisnik iz Ljubinja apelirao je na nadležnu vlast: da se narod pusti u bašču, da uzme pouku iz zemlje i vidi kako novac iz državnog ili općinskog sanduka može koristiti svima, a ne samo gospodi.
Tako su se u malom Ljubinju, u isto vrijeme, ispreplitali svjetovi – jedan od škole i dobrote, drugi od nepravde i ograničenog pristupa. Jedan je pokazivao kako pažnja prema mladima može širiti dobro, dok je drugi podsjećao koliko su sloboda i prava ponekad krhki, čak i nad vlastitim zemljom.
Prema tekstu objavljenim u listu Bošnjak, 1891. godine
(Preporod.info)