Zajedno u ramazanu: Gračanica

U emisiji "Zajedno u Ramazanu" na Radio-televiziji BIR, donosimo bogata iskustva iz Gračanice, kroz razgovor s imamima i džematlijama predstavljen je ramazan kao mjesec koji u ovom gradu snažno povezuje vjeru, zajednicu, historiju i trajno dobro.

Gračanica je grad rada, znanja i snažne zajednice u kojem ramazan nije samo ibadet posta, već vrijeme intenzivnog okupljanja, solidarnosti i povratka suštinskim vrijednostima. Kroz džemate, porodice i tradiciju, ramazanski duh živi ne samo u džamijama, već i u domovima, sokacima i međuljudskim odnosima.

Imam džemata Korića Han, Džemal-ef. Softić, istakao je da ramazan posebno osnažuje džemat, jer se vjernici tada više vežu za džamiju, zajednički namaz, mukabele, teravije i iftare. Naglasio je da je uloga imama u ramazanu izuzetno zahtjevna, ali i blagoslovljena, jer upravo od njegove inicijative često zavisi živost i snaga džematskog života. Poseban akcenat stavljen je na uključivanje omladine, koja u Gračanici aktivno učestvuje kao mujezini, volonteri i organizatori ramazanskih aktivnosti.

Haris Okanović istakao je ključnu ulogu vakufa u historijskom razvoju Gračanice. Vakufi su, kako je pojanio, bili temelj vjerskog, obrazovnog i kulturnog života grada. Posebno je naglasio važnost Ahmed-pašinog vakufa, Bijele džamije kao centralne džamije Medžlisa Gračanica, te Osman-kapetanove medrese, koja je kroz historiju obrazovala brojne alime i hafize, a danas služi kao važno kulturno i vjersko središte.

– Vakuf nas uči da ne živimo samo za danas, nego da razmišljamo šta ostaje iza nas – jer trajno dobro je ono po čemu se čovjek pamti – kazao je Haris Okanović, džematlija Bijele džamije u Gračanici.

Vakuf je predstavljen ne samo kao materijalno davanje, već kao koncept trajnog dobra koji podrazumijeva vrijeme, znanje, trud i brigu za zajednicu. U tom kontekstu, ramazan se pokazuje kao idealno vrijeme za jačanje svijesti o solidarnosti, pomaganju potrebitima i ostavljanju dobra koje nadilazi život pojedinca.

Iskustva iz Gračanice poslala su snažnu poruku da ramazan dostiže svoju puninu onda kada okuplja ljude različitih generacija, povezuje tradiciju i savremeni život i podsjeća da su zajedništvo, vakuf i briga za druge trajne vrijednosti na kojima počiva identitet jednog grada i naroda.

Cvijet Srebrenice i ramazanske priče: Snaga i posvećenost žena Gračanice

U nastavku ramazanske emisije Zajedno u Ramazanu, fokus je stavljen na ulogu žena u očuvanju porodice, tradicije i kolektivnog pamćenja. Kroz razgovor sa predstavnicama Odjela za brak i porodicu pri Medžlisu Islamske zajednice Gračanica i udruženja Gračaničko keranje, predstavljene su snažne priče o duhovnosti, kulturnoj baštini i društvenom angažmanu.

Predsjednica Udruženja "Gračaničko keranje", Azemina Ahmetbegović, govorila je o dvadesetogodišnjem radu udruženja čiji je osnovni cilj očuvanje i njegovanje tradicionalne tehnike izrade čipke – kere.

Posebno je istaknuto da je Gračaničko keranje prvi zaštićeni bosanskohercegovački proizvod s geografskom oznakom, čime je tradicija, koja se generacijama prenosila unutar porodica, dobila institucionalno priznanje i trajnu vrijednost.

Keranje je opisano kao zahtjevna, ali duboko simbolična tehnika koja se radi bez mustre, oslanjajući se isključivo na znanje, strpljenje i maštu žene.

Značajan dio razgovora bio je posvećen Cvijetu Srebrenice, čijoj izradi su žene Gračanice dale poseban pečat. Cvijet je predstavljen kao simbol dostojanstva, sjećanja i istine, u koji je, kako je naglašeno, utkana dova i iskren nijet svake žene koja ga izrađuje. Posebno je istaknuta odgovornost svih generacija da ovaj simbol ostane vjeran svom izvornom značenju i poruci.

Predstavnica Odjela za brak i porodicu pri Medžlisu Gračanica, Rahima Hadžiomerović, govorila je o deset godina rada ovog odjela, čija je osnovna misija jačanje porodice kao temelja društva, s posebnim naglaskom na osnaživanje žene. Kroz duhovne, edukativne, psihološke i društveno-korisne programe, Odjel radi sa svim članovima porodice, od djece do bračnih parova.

Tokom Ramazana aktivnosti su dodatno intenzivirane kroz ramazanske radionice za djecu, ženske mukabele, predavanja, zajedničke iftare i posebne programe u džematima. Osim ramazanskih sadržaja, Odjel tokom godine realizira brojne projekte – od promocija knjiga, radionica i seminara za bračne parove, do obilježavanja važnih datuma poput Svjetskog dana hidžaba.

Poseban akcenat stavljen je i na njegovanje kulture sjećanja na genocid u Srebrenici, kroz saradnju s majkama Srebrenice, organizovane odlaske na mirne mimohode, edukativne programe i zajedničke projekte koji afirmišu ulogu žene kao nositeljice pamćenja, snage i dostojanstva.

– U svakom cvijetu Srebrenice utkana je dova žene, ljubav i poštovanje prema onima koji ne mogu govoriti. Taj cvijet nije ukras – on je amanet i svjedok koji ne smije izgubiti svoje dostojanstvo –  istakla je Azemina Ahmetbegović

Emisija je poslala snažnu poruku da su žene Gračanice čuvarice i vjere i tradicije, ali i pokretačice pozitivnih promjena, koje kroz zajedništvo, ljubav i predan rad ostavljaju trajne vrijednosti budućim generacijama.

Poruka vjere, poruka dobra: imami Hamdija-ef. Islamović I Abdullah-ef. Husić

U razgovoru s imamima Hamdija-ef. Islamovićem i Abdullah-ef. Husićem detaljno je objašnjena važnost takvaluka, odnosno bogobojaznosti, u životu vjernika.

Takvaluk, ili bogobojaznost, jedno je od temeljnih svojstava svakog vjernika i zauzima posebno mjesto u islamu, naglašavaju večerašnji gosti.

U svojoj suštini, takvaluk nije samo strah od Boga, već duboka i stalna svijest o Allahovom sveprisustvu, koje vodi čovjeka da svoja djela čini iskreno i u skladu sa Božijom voljom. Kroz razgovor s imamima, jasno je istaknuto da bogobojaznost pročišćuje srce, jača iman i oblikuje moralni kompas vjernika, pomažući mu da razlikuje ispravno od pogrešnog i da se vodi principima koji su bliski Allahovoj volji.

Riječ takvaluk spominje se u Kur’anu više od 285 puta, što pokazuje njenu izuzetnu važnost u životu vjernika. Časni Kur’an često bogobojaznost povezuje s imperativima vjernicima, npr. u ajetima koji počinju sa “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha”, što ukazuje na neposrednu i stalnu potrebu svjesnog življenja u skladu s Božijim propisima. Allah obećava bogobojaznima smirenje, opskrbu i izlaz iz poteškoća, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu.

Takvaluk je, dakle, ne samo unutrašnji osjećaj već i praktični vodič kroz život, koji oblikuje djela vjernika, njegov odnos prema drugim ljudima i način kako se nosi s izazovima svakodnevnog života.

Imami ističu da je takvaluk plod imana i iskrenog vjerovanja u Gospodara svjetova. Hamdija efendija pojašnjava da se bogobojaznost rađa u srcu, gdje je smještena iskrenost, i upravo ona omogućava čovjeku da svoja djela vrši s ciljem Allahovog zadovoljstva. Svako djelo, bilo ibadet ili činjenje dobra, postaje vrijedno u Božijim očima onoliko koliko je protkano sviješću o Allahu. Također, bogobojaznost djeluje kao unutrašnje gorivo za kajanje i stalno poboljšavanje, jer čovjek, svjestan Božijeg sveprisustva, neprestano teži da ispravi svoje slabosti i približi se Allahu.

– Bogobojaznost je unutrašnji kompas u nama koji nas usmjerava na najbolji način da idemo onim putem kojim je Gospodar zadovoljan, a da izbjegavamo sve ono čime On neće biti zadovoljan – kazao je Abdullah-ef. Husić.

Post u mjesecu Ramazanu, kao i druge duhovne prakse poput molitve, dovu i dobročinstva, snažno razvijaju bogobojaznost. Kroz post, čovjek postaje svjestan svoje ovisnosti o Gospodaru, uči strpljenju, samokontroli i zahvalnosti. Abdullah efendija objašnjava da takvaluk nije samo strah, nego strahopoštovanje i svijest, koja motivira vjernika da uvijek bude iskren i odgovoran prema svojim djelima. Plodovi bogobojaznosti nisu ograničeni na budući život; već na dunjaluku čovjek osjeća smirenje, sigurnost i unutrašnju snagu, a njegovi postupci i odnosi s drugima postaju blagoslovljeni i harmonični.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svojim primjerom i hadisima naglašava važnost bogobojaznosti. On nas uči da Allah ne gleda u naš izgled ili formalno izvršavanje ibadeta, nego u srca i djela, čime podcrtava suštinsku vrijednost iskrenosti i unutrašnje pobožnosti. Svaka akcija koja je protkana takvalukom dobija posebnu težinu pred Bogom, a postaje i trajno dobro koje donosi hajr kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. 

Zaključno, takvaluk je mnogo više od osjećaja straha od Božije kazne, to je unutrašnji kompas, izvor smirenja i moralna vodilja svakog vjernika. On pročišćuje srce, oplemenjuje djela, vodi ka pravom životnom putu i priprema dušu za nagradu u vječnosti. U svijetu prepunom iskušenja i izazova, bogobojaznost ostaje jedini siguran vodič koji povezuje čovjeka s njegovim Stvoriteljem i omogućava mu da živi život ispunjen smislom, svrhom i unutrašnjim mirom.

 (Preporod.info)