Muftija Kudić u Bihaću: Ramazan je prilika koja mijenja srca, približava udaljenog istini a izgubljenom pokazuje put

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je svoju prvu hutbu i džumu ovog ramazana imao u Gradskoj džamiji u Bihaću. Na hutbi je prisustvovao i ambasador Države Katar u Bosni i Hercegovini, Nj.E. Meshaal bin Ali Al-Attiya.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nam je podario da dočekamo mubarek mjesec ramazan, mjesec milosti, oprosta i spasa od Vatre. Neka su salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Draga braćo i sestre,

Nalazimo se na početku mubarek mjesec ramazana, najznačajnijem mjesecu u hidžretskom kalendaru. Svake godine dolazi nam ranije za desetak dana, podsjećajući nas da vrijeme prolazi, da su naši dani ograničeni i da nam se prilike neprestano nude, ali i brzo izmiču. Ramazan je prilika koja mijenja srca: onome ko se udaljio od istine približava je, izgubljenom pokazuje pravi put, a griješnom otvara vrata nade u oprost.

Uzvišeni Allah kaže:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ كُتِبَ عَلَيْكُمُ ٱلصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

„O vjernici, propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.“ (El-Bekare, 183)

Cilj posta je takvaluk – svijest o Allahu. Naš uspjeh ili neuspjeh zavisi od toga koliko svijesti o Bogu imamo. Post je prilika za strpljenje, samokontrolu i iskrenosti. Kada čovjek ostavi ono što mu je dozvoljeno – jelo i piće – radi Allaha, lakše će ostaviti ono što mu je zabranjeno.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“Ko isposti ramazan vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, biće mu oprošteno ono što je prethodilo od grijeha.”

Ovaj hadis na prvi pogled djeluje kao nešto što je jednostavno ispuniti. Međutim, riječi „imānen ve ihtisāben“ nose mnogo dublje značenje. One znače da postimo s potpunim uvjerenjem, čvrstom i čistom vjerom u Allaha, te sa iskrenom nadom u Njegovu nagradu.

To podrazumijeva da naš post nije samo formalno suzdržavanje od jela i pića, nego svjesno i odgovorno ibadetsko stanje. Kao što pazimo da nam ni kap vode ne prođe kroz grlo niti mrvica hrane dospije u usta, tako isto trebamo paziti da svojim riječima i postupcima nikoga ne povrijedimo.

Post nas uči potpunoj samokontroli – da čuvamo svoj jezik od ružnog govora, srce od loših namjera i djela od nepravde prema drugom. Vjernik koji posti svjestan je da i najmanji grijeh može umanjiti vrijednost njegovog posta, pa se čuva svega što bi ga moglo pokvariti ili oslabiti njegovu nagradu.

Zato „imānen ve ihtisāben“ znači postiti svjesno, odgovorno i iskreno – s vjerom u srcu, dobrim namjerama i ponašanjem koje odražava dostojanstvo posta.

 Mjesec ramazan je mjesec u kojem se brišu grijesi, u kojem se srca čiste i duše uzdižu. Zato nas Poslanik upozorava da suština posta nije samo vanjski oblik:

“Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno da ostavlja jelo i piće.” (Buhari)

Braćo i sestre,

Ramazan je veličanstven zbog Kur’ana – Allahove Knjige – koja je objavljena upravo u ovom mjesecu, u noći vrednijoj od hiljadu mjeseci. To je mjesec objave, mjesec učenja, slušanja i razmišljanja o Allahovim riječima. Ako želimo da nam ramazan promijeni život, moramo se vratiti Kur’anu – ne samo kao tekstu koji učimo, već kao uputi koju živimo.

Uzvišeni kaže:

قُلْ بِفَضْلِ ٱللَّهِ وَبِرَحْمَتِهِۦ فَبِذَٰلِكَ فَلْيَفْرَحُوا۟ هُوَ خَيْرٌۭ مِّمَّا يَجْمَعُونَ

„Reci: Neka se Allahovoj blagodati i milosti raduju; to je bolje od onoga što gomilaju.“ (Junus, 58)

Ovo je mjesec zajedništva – iftara, teravija, susreta i druženja. Ali je i mjesec osame sa sobom, mjesec u kojem preispitujemo svoje namjere, popravljamo odnose, praštamo drugima i tražimo oprost za sebe.

Blagoslovljeni dani mubarek ramazana su prilika da više pažnje posvetimo i našem duhovnom stanju, u kontekstu kojeg Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava da posebno brinemo o četiri stvari i uči nas da od njih tražimo zaštitu kod Uzvišenog Allaha:

للَّهُمَّ إِنِّى أَعُوذُ بِكَ مِنْ عِلْمٍ لاَ يَنْفَعُ، وَمِنْ قَلْبٍ لاَ يَخْشَعُ، وَمِنْ نَفْسٍ لاَ تَشْبَعُ، وَمِنْ دَعْوَةٍ لاَ يُسْتَجَابُ لَهَا

„Allahu moj, utječem Ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje nije skrušeno, od duše koja nije sita i od dove koja se ne prima.“

Ovom dovom Poslanik, a.s., podučava nas da postoje stanja i osobine koje mogu ozbiljno ugroziti naš duhovni život, te da od njih trebamo svjesno i ustrajno tražiti Allahovu zaštitu.

Prvo je spomenuo znanje koje ne koristi. To je znanje bez svrhe i ploda – gomilanje informacija koje čovjeka ne približavaju Allahu, ne popravljaju njegov karakter niti ga podstiču na dobro. Možda u čitavoj ljudskoj historiji ova dova nije bila aktuelnija nego danas. Živimo u vremenu ogromne dostupnosti informacija, ali se često radi o pukim podacima i trivijalnostima koje opterećuju razum, a ne oplemenjuju srce. To je više „saznanje o nečemu“ nego istinsko, korisno znanje.

Ove četiri stvari su međusobno povezane. Pretjerano bavljenje bespotrebnim informacijama neminovno vodi ka srcu koje gubi svoju osjetljivost i skrušenost. Srce koje nije skrušeno zapravo je nemarno srce – srce koje ne reagira na Kur’an, na opomenu, na podsjećanje na Ahiret.

Nakon srca koje je nemarno, Poslanik, a.s., ukazuje na opasnost duše koja nije sita. Čovjekova duša, ako se hrani samo dunjalučkim prohtjevima, stalno traži još. Što više dobija, to više želi. Materijalnim se nikada ne može zasititi. Zato Uzvišeni Allah kaže:

قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّىٰهَا „Uspjet će samo onaj ko je očisti.“

Uspjeh nije u gomilanju, nego u čišćenju duše – u njenom odgoju, suzdržavanju i usmjeravanju ka onome što je trajno i vrijedno.

Na kraju, Poslanik, a.s., nas upozorava na stanje u kojem se dova ne prima. To je posebno zabrinjavajuće stanje u životu vjernika. To je trenutak kada čovjek oslabi u nadi, kada izgubi osjećaj blizine s Gospodarom i počne sumnjati u smisao dove. A vjernik nikada ne smije izgubiti nadu u Allahovu milost.

Zato nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovom dovom uči kako da spriječimo da dođemo u takvo stanje – da tražimo zaštitu od beskorisnog znanja, da čuvamo skrušenost srca, da odgajamo svoju dušu i da budemo od onih čije se dove primaju.

Neka nas Allah sačuva od srca koje je nemarno, od znanja bez koristi, od nezasite duše i od dove koja neće biti primljena.

Molimo Allaha da primi naš post, naše namaze i dove, da nas učini od onih koji će izaći iz ramazana očišćeni od grijeha, i da nas obraduje Svojom milošću na oba svijeta.