Muzej Gazi Husrev-beg – mjesto gdje sjećanje ima odgovornost

U vremenu u kojem se historija često svodi na usputnu informaciju, a tradicija na folklorni ukras, Muzej Gazi Husrev-bega pokazuje da sjećanje može biti i dostojanstveno i živo. Ne kao puki pogled unazad, nego kao trajni razgovor s onim što jesmo i onim što bismo trebali ostati.

Muzej je smješten u prostoru Kuršumli medrese, jedne od najznačajnijih obrazovnih institucija koje je podigao Gazi Husrev-beg. Ta činjenica nije samo prostorna, nego duboko simbolična: u mjestu gdje se stoljećima prenosilo znanje, danas se čuva, tumači i preispituje sjećanje. Na tom mjestu prirodno se susreću obrazovanje, vakuf i kultura pamćenja, čineći muzej produžetkom iste ideje koja je oblikovala Sarajevo u 16. stoljeću.

Stalna muzejska postavka koncipirana je kao hronološko i tematsko putovanje kroz život i djelo Gazi Husrev-bega, ali i kroz širi kontekst njegovog vakufa. Ona ne govori samo o jednoj historijskoj ličnosti, nego o ideji trajnog dobra, odgovornosti prema zajednici i promišljenog građenja društva. U tom smislu, izloženi predmeti nisu nijemi eksponati, već svjedoci jednog sistema vrijednosti.

Među najvrjednijim i najrjeđim eksponatima posebno mjesto zauzima prekrivač s mezara Poslanika Muhammeda, a.s., iz Medine. Ovaj izuzetno rijedak sakralni tekstilni predmet bio je dar sultana Abdul-Aziza bosanskom narodu, što mu daje snažnu simboličku dimenziju povezanosti Bosne s centralnim islamskim svijetom. Sačuvani dijelovi prekrivača danas se nalaze u tri svjetske muzejske institucije: jedan fragment čuva se u Londonu, drugi u Topkapi palati u Istanbulu, dok se treći, za bosanskohercegovačku kulturnu baštinu neprocjenjivo vrijedan dio, nalazi u fondu Muzeja Gazi Husrev-bega. Prekrivač je ukrašen prepoznatljivom cik-cak linijom, a ispisan je neshi i sulus pismom, s jasno ispisanim šehadetom: “Nema Boga osim Allaha, a Muhammed je Allahov poslanik.” Time ovaj predmet nadilazi svoju materijalnu vrijednost i postaje snažan simbol duhovnog kontinuiteta.

Jednako značajan eksponat je i rukopis Kur’ana iz 1784. godine. Njegove prve dvije stranice bogato su iluminirane i ukrašene arabeskama, što svjedoči o visokom nivou kaligrafske i umjetničke tradicije tog vremena. Kur’an je prepisao Muhamed Filibevi iz Plovdiva, a njegovu posebnu vrijednost daje činjenica da ga je uvakufila gospođa iz Užica. Prema predaji, Topal Osman-paša joj je nudio hiljadu dukata da ga otkupi, ali ona je taj prijedlog odbila i odlučila da rukopis trajno uvakufi Gazi Husrev-begovom vakufu. Taj čin snažno govori o svijesti o vakufu kao moralnoj i društvenoj obavezi, a ne samo o materijalnoj vrijednosti.

U staklenoj piramidi muzeja izloženi su sultanski dokumenti koji govore o kupoprodaji zemljišta, regulaciji imovine i drugim administrativnim aktivnostima vakufa. Ovi dokumenti omogućavaju uvid u pravni i ekonomski sistem koji je omogućio dugovječnost Gazi Husrev-begovih zadužbina, pokazujući da vakuf nije bio spontan čin, nego pažljivo uređen i dugoročno održiv model.

Posebnu pažnju posjetilaca privlače ibrici izrađeni namjenski za Gazi Husrev-begov vakuf, koji su korišteni za dijeljenje šerbeta prilikom obilježavanja mevluda. Ovi predmeti svjedoče o svakodnevnoj pobožnosti, ali i o važnosti zajedništva, gostoprimstva i socijalne dimenzije vjerskog života.

U muzejskoj postavci nalaze se i instrumenti preneseni iz Muvekithane Begove džamije, korišteni za precizno računanje vremena dnevnih namaza prema položaju sunca i Mjeseca. Oni govore o visokom nivou naučnog znanja i astronomske prakse u Sarajevu tog vremena, ali i o dubokoj povezanosti nauke i vjere.

Postavku upotpunjuju tematske prostorije: soba posvećena stablu Gazi Husrev-bega i razvoju njegovog vakufa, prostor za projekciju dokumentarnog filma, soba sa starim fotografijama Begove džamije i dokumentacijom ratnih oštećenja, prostorija s vakufnamama, kao i soba posvećena poznatim medresanlijama koji su ostavili dubok trag u društvenom, obrazovnom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine.

Često se navodi podatak da muzej godišnje posjeti oko 15.000 turista iz više od 75 zemalja svijeta. Ipak, važno je naglasiti da ta brojka nije konačna. U nju nisu uključene posjete ostvarene putem vaučera, organiziranih delegacija, školskih grupa niti brojni nenajavljeni posjetioci koji spontano dolaze. Stvarna posjećenost je, bez sumnje, znatno veća.

Posebnu vrijednost predstavljaju pisani tragovi koje posjetioci ostavljaju u Knjizi utisaka. Svjedočenja ljudi iz čak 75 zemalja svijeta – od Novog Zelanda i Havaja, preko Japana, Kine i Indonezije, do Meksika, Brazila, Katara i Kuvajta – govore o univerzalnosti poruke koju Muzej nosi. Kroz njegove prostorije prošli su diplomate, ambasadori, profesori, historičari, arhitekti, ali i predsjednici država i brojni državnici, ostavljajući za sobom riječi koje potvrđuju da ovo nije prostor koji se samo obiđe, već mjesto koje ostavlja trajan trag.

U Muzeju Gazi Husrev-bega ne izlaže se samo historija nego se čuva sjećanje na ideju vakufa kao trajnog etičkog modela. Gazi Husrev-beg nije ostavio samo građevine, već koncept grada utemeljenog na znanju, duhovnosti, solidarnosti i javnom dobru. Džamija, medresa, hanikah, bezistan, imaret i biblioteka nisu bili puki arhitektonski objekti nego institucije koje su odgovarale na stvarne potrebe čovjeka svoga vremena.

Zato Muzej Gazi Husrev-bega nije prostor nostalgije, nego prostor kontinuiteta. On podsjeća da Sarajevo nije nastalo stihijski, nego promišljeno; da njegov identitet nije slučajan, nego izgrađen na jasnim vrijednostima. Za turiste, on je nezaobilazna destinacija. Za nas, trebao bi biti mjesto preispitivanja vlastitog odnosa prema vlastitoj baštini.

Muzej pokazuje da sjećanje nije pasivno. Ono je odgovornost. Odgovornost da se baština ne potroši, ne banalizira i ne zatvori u vitrinu bez značenja. Možda je upravo to njegova najvažnija poruka: da prošlost ima smisla samo onda kada nas obavezuje u sadašnjosti.

(Preporod.info)