"Nevesinje nas zove" - Prenijeti istinu mlađima, sjetiti se ubijenih i dati podršku preživjelima
Prigodnim programom u četvrtak, 12. februara, s početkom u 19 sati u Multimedijalnoj sali Memorijalnog centra Sarajevo, bit će najavljen 15. marš mira 'Put spasa: Mostar-Nevesinje'. Govorit će se i o stradanju Bošnjaka Nevesinja 1992. godine.
U programu učestvuje bivši direktor i član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Amor Mašović, književnik i publicista Senad Sudo Omerika, svjedok stradanja i učesnica Puta života 1992 Merima Šipković Begić te kompozitor i solista Adnan Pajević.
Članica Organizacionog odbora događaja simbolično nazvanog 'Nevesinje nas zove' Eldina Zolj-Balenović u razgovoru za Fenu naglašava da su udruženja “Povratkom za BiH” i “Progres Nevesinje” organizatori ovogodišnjeg Marša mira-Put života Mostar-Nevesinje, koji je planiran za juni.
– Namjera je da se od zaborava sačuvaju staze kojima je tih dana juna 1992. koračalo desetine Bošnjaka, u borbi za život. Naša želja je da omasovimo taj događaj, prenesemo istinu mlađim generacijama, sjetimo se ubijenih i damo podršku preživjelima – dodala je Zolj-Balenović.
Ističe da su 'tužilaštvu dostavljeni brojni dokazi te da je većina zločinaca i njihovih pomagača dostupna organima gonjenja, ali da strašno poput zločina zvuči činjenica da su za brojne zločine u Nevesinju i istočnoj Hercegovini osuđeni samo Milko Mučibabić, Krsto Savić i Radivoje Soldo'.
Zolj-Balenović podsjeća da je napad na Bošnjake Nevesinja počeo 14. juna 1992. godine, treći dan kurban-bajrama. Tokom juna i jula 1992. na naročito svirep i sistematičan način ubijeno je 305 Bošnjaka i 14 Hrvata. Među ubijenim je bilo i 26 djece. Najmlađa žrtva je imala samo sedam dana, a najstarija 92 godine. Brojne žrtve su pronađene u masovnim grobnicama i jamama, a za desetinama njih se još traga.
– To je povod da se iz glavnog grada BiH pošalje poruka da ubijeni Bošnjaci Nevesinja nisu zaboravljeni te da se za posmrtnim ostacima ubijenih neće prestati tragati – naglasila je.
Prema njenim riječima, sam broj poginulih nadmašuje brutalnost samog zločina jer su nevesinjski Bošnjaci ubijani na različitim mjestima i na različite načine, bez obzira na spol i godine starosti.
Bošnjaci Nevesinja koji su izbjegli smrt toga juna 1992. godine, danima su se, podsjeća Zolj-Balenović, bez vode i hrane probijali preko planine Velež i Podveleškog platoa prema slobodnoj teritoriji Mostara dok su se druge grupe probijale preko planine Crvanj za Bjelimiće zatim do Konjica.
(Preporod.info)