Preporuka za čitanje: knjiga „Stolac - prešućeni zločin”

Među ‘prešućenim zločinima’ diljem Bosne i Hercegovine, zasigurno, jedan od najindikativnijih je onaj koji je počinjen na području Općine Stolac. Zločin u ovome gradu, na krajnjem istoku Hercegovačko-neretvanskog kantona, tim je intrigantniji i zabrinjavajući pa i poražavajući, što se isti i pored toliko proteklih godina i dalje prešutkuje, te sudski ne tretira i sankcionira.

Knjiga koju su u koautorstvu i u zajedničkom istraživačkom radu sačinili Nermin Bise i Aziz Tafro predstavlja veliki poduhvat u osvjetljenu ratnih dešavanja na području Stoca, kao i korak naprijed u rasvjetljenju razloga postojećeg ‘status quo’ stanja.

Istina o izakulisnim radnjama i neiskrenim namjerama time se objelodanjuje i potkrijepljuje činjenicama o počiniteljima samih zločina, ali i onih koji se i danas kriju iza politike i vlasti koja ne prihvata svoju odgovornost.

Dokumenti i argumenti koji su predstavljeni u ovoj knjizi, posebice poglavlje VIII koje govori o saradnji Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i entiteta RS (Republika srpska), otkrivaju stvarne namjere o podjeli i diobi Bosne i Hercegovine koju su svojevremeno zacrtali, u Karađorđevu, predsjednici Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, a u Grazu, 5. oktobra 1992. godine, u šest tačaka ratificirali Mate Boban i Radovan Karadžić.

Ono što je, ovdje, simptomatično jeste činjenica da su na ovakav dogovor izostale reakcije UN-a i međunarodne zajednice, što samo po sebi skreće pažnju na potrebu oslanjanja na vlastite snage.

Na drugom sastanku, a nakon pada Posavine, 26. oktobra 1992. godine Slobodan Praljak, general Hrvatske vojske i HVO-a, potvrđuje suštinu takvog vojnog i političkog koncepta: ”Na dobrom smo putu da prisilimo Aliju da podijeli Bosnu. Mi ćemo natjerati Aliju da sjedne za stol s Bobanom i Karadžićem. Interes nam je da Muslimani dobiju kanton da bi imali gdje odseliti.”

Da ovakav scenario podjela, međutim, nije bio svojstven narodima ove regije svjedoči i to što su po napadu Vojske RS-a na Stolac 15. oktobra 1992. godine u odbranu svoga grada tada zajedno stali i Bošnjaci i Hrvati. „Taj dan je pokazao moguć suživot u gradu Stocu, ali iz tog iskustva političari HZ Herceg-Bosne nisu izvukli pouke”, navest će autori detektirajući same uzroke i pojavu raslojavanja, nesloge, organiziranja i preuzimanje vlasti od Hrvatskog vijeća odbrane u čemu Bošnjaci nisu mogli učestvovati.

To i takvo pogoršanje odnosa HVO-a prema brigadi “Bregava” i uopće Armiji BiH uočava se i po prepisci na dokumentima komandi. Saradnja zvanično prestaje onog trenutka kada brigadir Miljenko Lasić odbija dati podršku u topništvu pripadnicima Armije BiH.

Od tada dolazi do gubitka povjerenja, hapšenja pripadnika brigade “Bregava”, hapšenja uglednih muslimana Bošnjaka, odvođenje vojnosposobnih muškaraca u logor smrti “Koštana bolnica”, ubijanja, pljački, rušenja džamija, urbicida i kulturocida.

Ohrabreni ćutanjem UN-a i međunarodne zajednice kao i saradnjom s vodstvom RS-a - čelništvo Hrvata u Grudama na osnivačkoj skupštini, 28. oktobra 1994. godine, odlučuje formirati HR Herceg-Bosna koju je Pretresno vijeće Haškog tribunala UN-a 2013. godine presudilo neustavnom, a šest bh. Hrvata osudilo na kazne zatvora od 10 do 25 godina.

Knjiga obiluje brojnim svjedočenjima žrtava, njihovim maltretiranjima, ispitivanjima i mučenjima u logorima, prisilnim premještajima u druge zemlje, sprečavanju povratka Bošnjaka na svoj toprak, što knjizi uz njenu dokumentarnost pridaje posebnu autentičnost.

(Selman Selhanović/IIN Preporod)