Centralna manifestacija Medžlisa IZ Konjic povodom Lejletul-berata održana u Seonici

U ponedjeljak, 2. februara 2026. godine, u džamiji u Seonici, poslije jacije-namaza, upriličena je centralna manifestacija Medžlisa Islamske zajednice Konjic povodom mubarek noći Lejletu-l-berat.

Program je započeo kratkim obraćanjem Azem-ef. Čomore, imama džemata Seonica, nakon čega je proučen Jasin za duše poginulih pripadnika brigade Neretvica koji su šehadet postigli u operaciji „Koverat ’92“. Azem-efendija je biranim riječima podsjetio na veličinu njihove žrtve, spomenuvši imena svih 22 šehida s područja Neretvice koji su u ovoj operaciji dali svoje živote na Allahovom putu. Posebno je naglašeno da su razmjene tijela nekih od ovih šehida, kao i njihove dženaze, obavljene početkom februara 1993. godine, što ovom sjećanju daje dodatnu težinu i simboliku.

U mevludskom dijelu programa, pored imama Medžlisa Islamske zajednice Konjic, učestvovao je i hor „Sejfullah“, upotpunivši večer učenjem ilahija i kasida.

Centralno predavanje održao je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Konjic, Refik-ef. Delić. U svom obraćanju naglasio je da će Medžlis Islamske zajednice i ubuduće, kroz svoje programe i aktivnosti, istrajavati na njegovanju kulture pamćenja i sjećanja na šehide i borce Armije Republike Bosne i Hercegovine. Tom prilikom izrazio je zahvalnost pojedincima, kao i Jedinstvenoj organizaciji boraca (JOB) Konjic, koji godinama dosljedno rade na očuvanju istine o odbrambeno-oslobodilačkoj borbi.

Refik-efendija je podsjetio i na riječi prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine, rahmetli Alije Izetbegovića.

– Našoj djeci govorite o tome šta se dogodilo, neka znaju. Govorite im o našoj zemlji, o našoj čistoj vjeri, o našem časnom narodu. Nemojte dozvoliti da na te važne stvari pada zaborav ili prašina. Govorite im o ljepotama Bosne i časnoj borbi našeg naroda. Govorite im to da treba da se ponose što pripadaju narodu koji je stavljen na najveće kušnje i koji još nije pokleknuo. Govorite im o tome s ponosom – kazao je.

U nastavku je upozorio na opasnost ubacivanja sumnje (šubhe) u istine naše borbe i uloge njenih velikana, ističući da se takav destruktivni narativ mora odlučno razbijati.

– Ako bismo dopustili da takve neistine uđu u naše kolektivno pamćenje, vrlo brzo bismo mogli slušati tvrdnje da smo sami sebe ubijali i progonili, a znamo da to nije istina. Samo 22 šehida iz operacije ‘Koverat’ nije malo, a gdje je više od 60.000 ubijenih u agresiji na Bosnu i Hercegovinu – naglasio je.

Govoreći o današnjem vremenu, Refik-efendija je podsjetio da naš narod nije poklekao u najtežim trenucima svoje historije i da nema razloga da danas živi u pesimizmu i beznađu.

– Nikada u historiji nismo živjeli lakše niti imali više obrazovanih ljudi u različitim oblastima, ali nas se često usmjerava da gledamo samo negativno – kazao je.

Predavanje je dopunio poučnom pričom koja kazuje da je jedan slikar izložio svoju sliku na javnom mjestu i pored nje ostavio poruku:„Molim vas da zaokružite ono što na slici ne valja.“

Ljudi koji su prolazili zaustavljali su se, zagledali sliku i počeli crvenom bojom zaokruživati greške. Do kraja dana slika je bila gotovo u potpunosti išarana krugovima, puna primjedbi i kritika. Slikar se ražalostio i pomislio da mu je sav trud bio uzaludan.

Njegov učitelj mu je tada rekao:„Postavi sliku ponovo, ali promijeni poruku.“

Slikar je sutradan izložio istu sliku, ali je pored nje napisao:„Ko vidi grešku na slici, neka je ispravi.“

Pored slike je ostavio boje i kistove.

Ljudi su prolazili, gledali sliku, ali niko nije dodirnuo ni kist ni boje. Slika je ostala potpuno netaknuta.

Tada je učitelj rekao slikaru:„Vidješ, mnogi znaju pokazivati na greške i kritikovati, ali malo je onih koji su spremni preuzeti odgovornost i nešto popraviti.“

Na tom primjeru Refik efendija je ukazao na tri kategorije ljudi:
– one koji samo ukazuju na greške i glasno govore o zlu, iako Allah, kako kaže Kur’an, „ne voli da se o zlu glasno govori, osim onome kome je nepravda učinjena“ (En-Nisa, 148);
– one koji bi mijenjali sve, ali preko tuđih leđa, ne počinjući od sebe;
– i treći, malobrojni, koji tiho i iskreno ulažu trud da stanje poprave, makar i sitnim doprinosom.

U tom kontekstu podsjetio je na predaju o Allahovom Poslaniku, a.s., koji je prošao pored čovjeka koji je sjedio besposlen i nije mu nazvao selam, ali mu se, vraćajući se, obratio selamom kada ga je vidio da radi i trudi se.

Na kraju je podsjetio na hadis o Lejletu-l-beratu; „Allah, dželle šanuhu, u noći polovine Ša’bana pogleda Svoja stvorenja i oprosti svima, osim mušriku (onome koji čini širk) i mušahinu (onome koji u srcu nosi neprijateljstvo i mržnju).“

Riječ mušāḥin dolazi od arapskog korijena شحن (šaḥana), što znači: napuniti, ispuniti, zagušiti. U prenesenom značenju: srce ispunjeno mržnjom, zlobom i neprijateljstvom. Mušahin je osoba koja u svom srcu nosi trajnu mržnju, zavist i neprijateljstvo prema drugom muslimanu, ne zbog istine ili vjere, nego zbog dunjalučkih razloga – imetka, položaja, lične uvrede ili sujete.

Predavanje je zaključeno porukom lične odgovornosti kroz nekoliko pitanja koja svaki vjernik treba sebi postaviti:

-Šta sam radio do sada i kako mi je to zapisano, kao dobro ili loše?
-Koliko mi je dana ostalo?
-I šta će biti onda kada me svi ostave?

Mevlduski program završen je učenjem Kur’ana i zajedničkom dovom.

(Preporod.info)