Tabački vakufi u Sarajevu: Kada "izopćenici" prave bogomolje

Tabački zanat (prerada kože) bio je jako značajan u Sarajevu tokom 15., 16. i 17. stoljeća, a tabaci (kožari) često su svoje poslove podizali uz Miljacku.

Zbog izuzetnog mirisa koji se širio tada, tabaci nisu učestvovali u džematskim obredima, ali su imali svoj poseban odnos prema zajednici.

Tako u knjizi "Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe" Kemura Šejh Sejjfuddin Fehmi bin Ali piše o dva takva vakufa, od kojih je jedan i danas-dan poznat.

Pešiman Hadži Huseinov mesdžid u Tabačnici je jedan od vakufa tabaka u Sarajevu o kojem se malo zna.

Ulica Tabačnica u današnjem kontekstu nalazila se uz lijevu obalu Miljacke, u blizini današnje Akademije likovnih umjetnosti.

Sam mesdžid izgradio je Halil-hodža 1565. godine, a mahala se u narodu zvala "Halil Hodžina".

Mesdžid je bio ozidan čerpićem, a pokriven šimlom i ćeremitom (glinenim crijepom i daskom). Iako je bio samo mesdžid, u njemu su se nalazili minber, mahfil i ćurs, koji su porušeni.

– Na sve četiri strane duvara su po dva prozora, svaki širok jedan a visok tri metra. Sofe su mu od dvorišta zagrađene do krova duvarom, u kome se nalazi pet prozora – navodi autor u svojoj knjizi.

Prodorom Vuka Jajčanina u Sarajevo objekat je porušen, a iznova ga je kasnije izgradio Pešiman Hadži Husein, po kojem je džamija, a i sama mahala, nosila ime.

Džamija je pretrpjela veliku štetu nakon što je Eugen Savojski u svom prodoru zapalio Sarajevo, a mujezin ove džamije biva ubijen, kako tvrdi Ćose Halil-paša u svom iskazu i u narodnoj molbi koja je 1706. godine poslana u Carigrad.

U njoj je navedeno da je mesdžid izgorio i da još nije obnovljen, te da se imam zvao Omer.

Nije poznato kako se finansirao rad mesdžida.

Poslije dugog vremena, mesdžid je oronuo, a onda ga je Mehmed Fadil-paša Šerifović nanovo iz temelja podigao, a munaru je po orijentalnom ukusu od drveta načinio.

Također, autor je u svojoj knjizi ilustrovao i tarih koji je bio postavljen nakon obnove mesdžida od strane Fadil-paše Šerifovića.

"Bogomolja Hadži Huseina bješe posve ruševna.
Hvala dragom Bogu, kad me obdari, da ga obnovim.
S Božijim darom sagraditelj napisa piknjasti tarih:
Fadil napravi Hadži Pešimanov Huseinov mesdžid ove godine 1292. (1875.g.)"

Nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije mesdžid je uzet za vojničku potrebu pa je dosta oštećen.

Nije poznato vrijeme kada je džamija zatvorena za obrede, ali je nakon zatvaranja oronula, a mezarje koje se nalazilo u blizini također je uništeno.

Drugi autor, Mesud Sarić, u svojoj knjizi "Kako je urbanistički uragan dohak'o sarajevskoj zelenoj dolini" napisao je da je ova džamija imala jednu od najljepših sarajevskih munara s koji se ezan daleko čuo.

Mesdžid je srušen prilikom radova na regulaciji toka Miljacke.

Tabački mesdžid drugi je mesdžid tabaka u Sarajevu, izgrađen, prema zapisima iz Čelebijine Sejahatname, 1591. godine.

Putopisac Čelebija zapisao je i tarih sa džamije na kojem je stojalo:

"Hadži Osman napravi ovu zgradu, za božju ljubav kuća bogougodnika.
Da mu Bog podijeli mjesto u raju, jer je ovo kuća savršenika. Datum mu izreče rob prorokov, da je ovo mjesto za klanjanje i bogomoljce"

Kao i prvi mesdžid u Tabašnici, Tabački mesdžid izgorio je tokom velikog požara 1660. godine, a poslije ga je obnovio i podigao poznati trgovac Hadži Mehmed-aga Burić.

Prema opisu iz tadašnjeg vakta, mesdžid je dosta prostran, ozidan od čerpića, a pokriven šimlom i ćeremitom. Po svim zidovima imao je prozore, a nije imao ni munare ni dvorišta, jer je bio u neposrednoj blizini Miljacke.

– Priča se da je hajr sahibija ovoga mesdžida za pokriće troškova njegovih i nekoliko hiljada akči gotovog novca uvakufio, ali o tome nikakvih podataka nisam mogao pronaći. Samo koliko se razumije iz jednog berata, Salih-aga Smailagić bio je uvakufio jednu kafanu kraj rečenog mesdžida i odredio je za rasvjetljenje ovoga mesdžida – naglašava Fehmi bin Ali u svojoj knjizi.

U drugim dokumentima može se pronaći da je Hadži Mustafa Mlačo iz Peltek Husamudinove mahale uvakufio za mesdžid dvije magaze i jedan dućan u Halačima i da se od kirije daje devet groša godišnje mujezinu i imamu tog mesdžida te da se za tri groša kupi ulje za paljenje kandilja u Ramazanu.

Ostatak prihoda, po vakufnami, pripadao je muteveliji. Vakfija je napisana 1218. godine po hidžri, odnosno 1803. godine po miladu.

Tabački mesdžid zadržao je svoje ime, uprkos tome što tabaci u njemu više ne klanjaju, a i sam zanat je iščezao. 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je 2020. godine Tabački mesdžid nacionalnim spomenikom naše zemlje.

Danas je on mjesto okupljanja mladih na halkama hadisa, sijelima, iftarima i drugim prigodama.

Također se u njemu klanja i džuma-namaz.

(Omer Kavazović/Preporod.info)