Muftija Nedžad-ef. Grabus: Kako je tradicija oblikovala identitet Gazi Husrev-begove biblioteke

0-13.jpeg - Muftija Nedžad-ef. Grabus: Kako je tradicija oblikovala identitet Gazi Husrev-begove biblioteke

Prošle sedmice je svečano obilježena 489. godišnjica kontinuiranog rada Biblioteke o čijem je historijskom značaju, njenoj ulozi u savremenom društvu, te procesima integracije i internacionalizacije govorio sarajevski muftija i profesor na Fakultetu islamskih nauka, Nedžad-ef. Grabus.

Tekst iz rubrike Pogledi portala Oslobođenje prenosimo u cijelosti.

Gazi Husrev-begova biblioteka osnovana je 26. redžeba 943. hidžretske godine, odnosno 8. januara 1537. godine. Danas je 26. redžeb 1447. godine. Danas su 504 hidžretske godine ili 489 sunčevih godina kako je osnovana GHB biblioteka. Uposlenici u džamiji, Medresi i Biblioteci su zabilježili 504 ramazana u Sarajevu od osnivanja Gazi Husrev-begove biblioteke.

Glavni vakufski objekti koje je sagradio Gazi Husrev-beg bili su džamija, imaret, hanikah, bezistan i han, koji su znatno doprinijeli razvoju gradske jezgre Sarajeva.

U kompleksu koji se u osmanskoj graditeljskoj tradiciji naziva kulüyye sadržane su najvažnije forme za funkcionalno djelovanje tog sistema. Gazi Husrev-begova medresa i GHB biblioteka nadmašile su i vakifovu želju prilikom njihovog osnivanja 1537.

Novi početak


Vakufnamom je postavljen upravitelj mutevelija. Danas postoje tri samostalne jedinice Gazi Husrev-begovog vakufa: Medresa, Biblioteka i Gazi Husrev-begova džamija sa pratećim dućanima. Dr. Behija Zlatar je u knjizi “Gazi Husrev-beg” predstavila najvažnije aspekte iz života Gazi Husrev-bega, razvoja Sarajeva u 16. stoljeću i djelovanje vakufa tokom proteklih stoljeća. Dio koji se u vakufnami o osnivanju Medrese odnosi na Biblioteku glasi: “…za novac koji preostane od navedene izgradnje, neka se kupe vrijedne knjige da bi se koristile u navedenoj medresi, te da bi ih koristili oni koji hoće da ih čitaju, da ih prepisuju oni što žele stjecati znanje.” (Zlatar, 128.)

U vakufnami su navedene poimenične službe koje će se obavljati u u džamiji, mektebu i medresi. U vakufnami nema navedenih službi niti službenika za Biblioteku. Historijske okolnosti išle su u korist Gazi Husrev-begove biblioteke. Biblioteka je sve do 1863. bila u prostorijama Kuršumlija-medrese, a onda je na poticaj guvernera Bosne Topal Osman-paše uprava GHB vakufa dogradila posebnu prostoriju za Biblioteku pored munare GHB džamije, a 1935. premještena je u prostorije zgrade bivšeg muftijstva sarajevskog ispred Careve džamije.

Početkom 1992, usljed agresije na Bosnu i Hercegovinu, a uz nesebični napor direktora Mustafe Jahića i uposlenika GHB Biblioteke, fond je sačuvan, razmješten na sigurna mjesta u gradu Sarajevu, a onda je poslije agresije fond Biblioteke smješten u zgradu ženskog odjeljenja medrese u ulici Hamdije Kreševljakovića, da bi konačno 2013. bio smješten u nove prostorije zgrade GHB Biblioteke. Svečano otvorenje ove zgrade Biblioteke bilo je 15. januara 2014. i zato se ovaj dan uzima kao “novi početak” za djelovanje GHB Biblioteke. Allahova, dž.š., je milost da je prije 504 godine osnovana Biblioteka, na današnji dan 26. redžeba 943.

Samo ovako sumarno navedeni podaci govore o ogromnom nastojanju pojedinaca i generacija u zajedničkom naporu da Biblioteka postane ustanova nulte kategorije kulture u Bosni i Hercegovini. Usprkos svemu navedenom, zanimljivo je da u obrazovnom sistemu Gazi Husrev-begove medrese i drugih medresa i gimnazija u BiH, u nastavnom planu i programu nema samostalne lekcije ili teme o Gazi Husrev-begu, njegovim vakufima i njegovoj biblioteci.

Drugi važan segment za Biblioteku jesu rukopisi i ukupni fond Gazi Husrev-begove biblioteke. U djelu “Trajnost islamskog naslijeđa: rukopisi Gazi Husrev-begove biblioteke”, dr. Mustafa Jahić navodi pregled rukopisnih djela bosanskih autora čija se djela nalaze u fondu GHB. Većina autora pisali su na velikim jezicima islamske kulture i civilizacije, arapskom, perzijskom i turskom. Pojedini su dodatno pisali i na bosanskom jeziku kao što su Hevai Uskufi, Ilhamija Žepčak, Sejfullah Proho itd.

Ako pogledamo iz današnje perspektive i Univerziteta u Sarajevu najviše ocjene i nagrade za naučnoistraživački rad imaju profesori koji svoja djela objavljuju u renomiranim izdavačkim kućama i na stranom jeziku. Bosanski jezik je sporo ulazio u službeni nastavni i istraživački segment Medrese i Biblioteke. U Evropi je 15. i 16. stoljeće bilo prijelomno za prijevode Biblije na evropske jezike, njemački 1466, talijanski 1471, francuski 1474. Sveti Tekst je postao standard jezika. Tada su na našem području zvanični jezici nauke i kulture bili arapski, manje perzijski i turski. Većina bosanskih autora, čija se djela nalaze u GHB Biblioteci imaju dvije odrednice ili pripadnost, lokalnu i bosansku, kod Mustafe Ejubovića, Šejha Juje to je Mostar, kao lokalna pripadnost i Busnavi, Bosanska, kao identitetska, kod Nurullaha Munira Beligradija, koji živi u Beogradu, ima identitetska odrednica također Busnavi, Abdullah Bošnjak i drugi, prenosi Oslobođenje. 

Biblioteka čuva i arhiv Islamske zajednice koji je svjedok društvenih promjena na prijelazu iz osmanskog u austrijsko doba, period Kraljevine SHS i Jugoslavije, socijalističke Jugoslavije i samostalne Bosne i Hercegovine. Kroz Gazi Husrev-begovu biblioteku konstituirala se i razvijala bosanska tradicija i kalio bošnjački identitet. Ta tradicija predstavlja ukupno normativno, vrijednosno i intelektualno naslijeđe bošnjačkog naroda. Tradicija stoji u osnovi ljudskog identiteta. Mula Mustafa Bašeskija, Salih Sidki Hadžihuseinović, Ibrahim Pečevija nisu bili strani posmatrači u svojoj sredini, oni su bili u svojoj domovini, aktivni sudionici društvenih zbivanja u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, Osmanskom carstvu i tadašnjem svijetu. Njihova djela svjedoče o našoj prošlosti, tradiciji i identitetu.

Itekako iznimna važnost u vezi GHB biblioteke, koju bih ovdje želio dodatno naglasiti, jeste sama visoko profilirana tematika njezinih rukopisa i njihova impozantna brojnost. Kad ovo kažem imam na umu slavnog Ahmeta Taškopruzadea, koji je umro 1561. godine, i koji je u svojim djelima marljivo nastojao da pokaže šta je to neprolazna vrijednost u islamskim naukama. Taškopruzade spominje veliki broj knjiga s područja tih nauka, ’ulūma, sreća je da sve njih, te zlata vrijedne knjige, ili gotovo sve, imamo sačuvane u rukopisnim trezorima GHB Biblioeteke. U vezi s tim poznato je da je Ahmed Zeki Yamani, osnivač londonske Fondacije el-Furkan koja je predana očuvanju islamskog rukopisnog naslijeđa, kad je pregledao prva dva kataloga rukopisa GHB Biblioteke odmah donio odluku da donacijama pomogne mnoge programe, ne samo daljnjeg katalogiziranja, već i digitaliziranja ovog našeg rukopisnog blaga.

Tako smo u nekoliko potonjih decenija, hvala Bogu, ovo naše rukopisno blago učinili svjetski poznatim, i pronijeli lijep glas o ovoj ustanovi koja to blago čuva, širi ga, promovira i afirmira.

Odnos istraživača, uposlenica, uposlenika i rukovodećih tijela prema tradiciji i naslijeđu u GHB Biblioteci nikada nije bio pasivan i paternalistički, to je bio dinamički proces putem kojeg je razvijan duhovni i kulturni kontinuitet Bošnjaka. Gazi Husrev-begova biblioteka osiguravala je uvijek snagu tom razvoju. U funkcionalnom smislu tradicija koja je uspostavljana i razvijana u GHB Biblioteci ostvarivala je konstitutivnu ulogu sakupljanja i čuvanja rukopisnog i knjiškog fonda, koji je oblikovao svijest o važnosti nauke, knjige i etabliranja snažne biblioteke u srcu Sarajeva, koja je snažila razvoj posebnog kulturnog identiteta.


Tokom proteklih stoljeća GHB Biblioteka sačuvala je značajna djela, što se prenosilo s generacije na generaciju i to je njena kontinuirajuća uloga, ta tradicija se obogaćuje i prenosi na sljedeće generacije. Konačno, tradicija ima i odgojnu funkciju, “živu svijest o sebi i volju za trajanjem”. (Silajdžić, 157.) Ta svijest o važnosti djela u GHB i želja za trajanjem označava povijesnost i bošnjačkog naroda u njegovoj tradiciji i važnost GHB Biblioteke kao zajedničkog naslijeđa koje je utjecalo i na oblikovanje savremenih pogleda na svijet i našeg identiteta.

Period razvoja Biblioteke u novom dobu prof. Hilmo Neimarlija opisuje na sljedeći način: “U obavljanju dužnosti predsjednika Upravnog odbora u prvom planu mi je bila zadaća, koju ta uloga primarno podrazumijeva, a to je odgovornost za osnovno usmjerenje organizacije rada u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i za određivanje aktivnosti u Biblioteci u skladu sa njezinom izvornom misijom. Uz to sam najdirektnije vezao nastojanje na povezanom afirmiranju institucionalnog statusa Biblioteke na unutarnjem i na vanjskom planu. Na unutarnjem planu sam nastojao doprinijeti unapređenju institucionalne normativne kulture i potvrđivanju Biblioteke kao subjekta u normiranju vlastitih aktivnosti u okviru zakona i normativnog sistema Islamske zajednice. Na vanjskom planu sam zdušno podržavao sve inicijative i aktivnosti koje su vodile društvenom predstavljanju i afirmiranju Biblioteke, kao kulturne ustanove prvorazrednog značaja ne samo unutar Islamske zajednice i za bošnjački narod već i za Bosnu i Hercegovinu i šire.”

Rukopisni fond Biblioteke upisan je na UNESCO-vu listu Pamćenje svijeta. Nakon velikih tema o globalizaciji nastupa period važnih rasprava o identitetu. Gazi Husrev-begova Biblioteka je značajna odrednica i orijentacija u našem identitetu, čuva, analizira i proučava prošlost, ali smjelo gleda u budućnost i razvija nove platforme i sadržaje koji ovoj Biblioteci daju vitalnost i važnost u našem vremenu. Gazi Husrev-begova biblioteka stekla je status odgovorne, kredibilne ustanove od povjerenja, jer je uspjela sačuvati, putem darovanja, uvakufljavanja, postojeći fond i znatno povećati broj darovanih djela i postati glavni repozitorij rukopisa u Bosni i Hercegovini i šire.

Pozivamo sve pojedince koji imaju vrijedne rukopise da ih uvakufe u fond Gazi Husrev-begove biblioteke i na taj način dodatno osnaže njeno djelovanje. Važno je u okviru Islamske zajednice, svih njenih ustanova i na svim nivoima, poštovati proceduru prilikom uvakufljavanja rukopisne građe, kako bi se jasno znalo na koji način džemat, medžlis ili neki drugi organ prenosi rukopis u vlasništvo GHB Biblioteke. Vakuf je uspostavljen na halal-malu, takav mora i ostati. Rukopisno blago GHB Biblioteke otvara nove svjetove i omogućava nam spoznavanje svijeta kroz njenu misiju koju ima u historijskom i savremenom djelovanju, a koju prof. Hilmo Neimarlija definira i izražava naslovom djela “Od tradicije do identiteta”, što jeste na tragu poznatog autora, rahmetli Muhameda Hadžijahića.

Naglasio bih ovdje, u svojstvu predsjednika Upravnog odbora GHB Biblioteke, da nam je itekako važno da Biblioteka stekne status punopravne članice Univerziteta u Sarajevu. To članstvo bi omogućilo da GHB Biblioteka otvori svoje kapacitete i da zajedno sa srodnim ustanovama pokrene zajedničke studijske programe iz područja islamske kulture i civilizacije u Evropi.

Posebno bih htio naglasiti da već gotovo tri desetljeća, sve otkako je sistemski počelo naučno katalogiziranje rukopisnog naslijeđa, GHB Biblioteka stasava u jedan naš naučni centar. Ti veliki rezultati sada trebaju poslužiti u realiziranju naučnih projekata koji su na korist obrazovnog sistema u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini i široj akademskoj javnosti u BiH. Naš je zadatak da sami ili u saradnji s drugim ustanovama približimo djela iz GHB Biblioteke široj javnosti, kao što su ehlisunetska djela iz teologije od klasika kao što su Nesefi, Idži, Taškopruzade, Ebussuud Efendi, Katib Čelebi i drugi.

Gazi Husrev-begova biblioteka je kompetentna ustanova koja može angažirati svoje istraživače, kao i one koji su na našim islamskim fakultetima, na programima kritičkog objavljivanja i analiziranja naše ehlisunetske teološke baštine.

Nema zapreka da se ovim istraživanjima odmah pristupi, ne na način muzejskog prepariranja naše teološke baštine, već tako što će se ona iznijeti na puno svjetlo dana u kontekstu studija koje su o ovoj baštini urađene diljem svijeta. U ovome ja vidim Gazi Husrev-begovu biblioteku kao mjesto koje će nam omogućiti da nas naša tradicija oslovi svojom slavom i veličinom iz prošlosti. To će GHB biblioteci dati onu ulogu koju je započelo njeno rukovodstvo na čelu s direktorom mr. Osmanom Lavićem i predsjednikom UO prof. Hilmom Neimarlijom.

Podrška IZBiH


Ovaj zavidni nivo djelovanja GHB Biblioteke podržavaju Rijaset IZ, posebno reisul-ulema dr. Husein Kavazović i Uprava Rijaseta za nauku i obrazovanje na čelu s direktorom dr. Dževadom Hodžićem. IZ u Bosni i Hercegovini je kroz različite turbulentne periode afirmirala i podržavala djelovanje GHB biblioteke. IZ posvećuje veliku podršku i pažnju stalnom razvoju GHB biblioteke.

Naš strateški zadatak jeste puna integracija GHB biblioteke u Univerzitet u Sarajevu. GHB biblioteka je 2013. postala pridružena članica UNSA u Sarajevu. Od toga do sada nije bilo posebne fajde. U toku 2025. GHB biblioteka postala je nastavna i naučna-istraživačka baza Univerziteta u Sarajevu. Ovdje bih se posebno zahvalio na predanom radu i angažmanu u tom procesu direktoru GHB biblioteke mr. Dženanu Handžiću. GHB biblioteka ustanovljena je kao zvanična biblioteka u okviru tadašnjeg obrazovnog sistema u Sarajevu, vrijeme je da to, nakon desetljeća odbacivanja, GHB biblioteka ponovo postane, dio javnog obrazovnog sistema u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Hvala dekanima prof. Mustafi Hasaniju, prof. Seadu Turčalu i prof. Adnanu Busuladžiću na prijedlogu i podršci da GHB biblioteka postane nastvana naučno-istraživačka baza UNSA u Sarajevu. Zahvalu dugujemo i rektoru prof. Tariku Zaimoviću, članovima Senata i Upravnom odboru Univerziteta u Sarajevu. Pitanje statusa GHB biblioteke nije političko, to je akademsko, strateško i vizionarsko opredjeljenje ove generacije odgovornih ljudi u IZ i vlasti u Kantonu Sarajevo. To je naš emanet prema sebi i našem normativnom i vrijednosnom sistemu. To je pitanje naše tradicije i našega identiteta.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti