Ko štiti četnike u Potočarima?!

Incident koji se dogodio u subotu, 17. januara, ispred Memorijalnog centra u Potočarima do kraja je ogolio ponižavajuću nesposobnost i saučesničku šutnju institucija Bosne i Hercegovine i sigurnosnih agencija.

Ono što se desilo ne može se tretirati kao „izolovan incident“, već kao brutalna poruka da je država Bosna i Hercegovina kapitulirala pred ekstremizmom, negiranjem genocida i otvorenim vrijeđanjem njegovih žrtava.

Pripadnik četničkog pokreta iz Srbije, Brane Stanivuković, bez ikakvih prepreka došao je pred Memorijalni centar – mjesto koje simbolizira genocid nad Bošnjacima – noseći šajkaču s kokardom i svjesno provocirajući.

Fotografisao se ispred mezarja, vrijeđao uposlene i uzvikivao da je „ovo srpska zemlja“, otvoreno veličajući ideologiju pod čijim je znakom počinjen genocid.

O incidentu je za Preporod.info govorio direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, Enes Karić, navodeći da se događaj desio u neposrednoj blizini Memorijalnog centra, ali izvan teritorije koju osigurava Direkcija.

– Naši službenici osiguravaju Memorijalni centar Potočari. Incident se nije desio na teritoriji Memorijalnog centra. Putna komunikacija na kojoj se navedena osoba fotografisala nije u nadležnosti Direkcije, te tu nismo mogli intervenirati. Ipak, policijski službenici Direkcije su legitimisali lice i zadržali njegovu ličnu kartu do dolaska patrole policije. O događaju je obaviješten Operativni centar MUP-a RS-a, jer je to njihova nadležnost. Lice je privedeno na davanje izjave, a daljnje postupanje bilo je u nadležnosti MUP-a RS-a – kazao je Karić.

Dodao je da bi, u slučaju da je navedeno lice ušlo na teritorij Memorijalnog centra, bilo lišeno slobode i da bi Direkcija odmah obavijestila Tužilaštvo BiH.

– O navedenom incidentu nas još niko nije kontaktirao. Mi smo, kao što je naš posao, zaštitili Memorijalni centar. Pripadnici MUP-a RS-a bili su dužni pokrenuti dalje aktivnosti zavisno od toga da li je lice počinilo krivično ili prekršajno djelo – pojasnio je Karić.

Uprkos tome, umjesto brze, odlučne i zakonom propisane reakcije, institucije su pokazale potpunu nemoć. U roku od 24 sata Stanivuković je napustio Bosnu i Hercegovinu bez ijedne sankcije, bez odgovornosti i bez ikakvih posljedica.

Posebno zabrinjava objava sa profila „Četnički pokret Sremska Mitrovica“, u kojoj se ne samo prijeti, već se i otvoreno hvali postupanje policije RS-a:

„Predsjednik je oslobođen i pušten. Zahvaljujemo se policiji RS-a i policijskoj stanici Srebrenica koji su zaštitili našeg predsjednika.“

Ovo više nije puki institucionalni propust, već ozbiljna sumnja na saučesništvo. Riječ je o obliku institucionalne tolerancije ekstremizma koja se provodi kroz policijske strukture RS-a, uz pasivnost entitetskog, ali i državnog Tužilaštva BiH, koje je – po ustaljenom obrascu – odlučilo šutjeti.

Iako su po zakonu dužni reagovati na veličanje ratnih zločinaca, negiranje genocida i vrijeđanje žrtava, nadležne institucije nisu učinile ništa.

Takva šutnja šalje jasnu i opasnu poruku: u Bosni i Hercegovini dozvoljeno je vrijeđati žrtve genocida, paradirati s fašističkim simbolima i negirati zločine – sve dok to rade „pravi“ ljudi. Time institucije direktno ohrabruju nove počinioce mržnje i potencijalnog nasilja.

Četničko paradiranje pred Memorijalnim centrom u Potočarima potvrđuje poraznu istinu – Bosna i Hercegovina nema efikasne mehanizme za zaštitu dostojanstva svojih građana, niti stvarnu volju da provodi vlastite zakone. Država koja nije u stanju zaštititi mezarje genocida, nije u stanju zaštititi ništa.

Sramotno je da neko može slobodno ući u Bosnu i Hercegovinu, provocirati na mjestu masovnog zločina, a potom mirno napustiti zemlju, kao da se ništa nije dogodilo. Kakvu poruku time šalju institucije? Da su žrtve genocida legitimna meta ponižavanja? Da ideologija zločina i dalje uživa institucionalnu zaštitu?

Stanivukovićev čin nije izuzetak, već simptom sistema koji ne funkcioniše, zakona koji se selektivno primjenjuju i institucija koje su izgubile moralni i pravni autoritet.

Dok ovakvi provokatori, a među njima i sveštenik SPC, koji se slika s tablom ulice Reufa Osmanagića koju je ulazeći u Srebrenicu skinuo ratni zločinac, nesmetano hodaju Bosnom i Hercegovinom, sjećanje na Srebrenicu se sistematski gazi, a genocid se relativizira pred očima cijelog svijeta.

Pitanja su jasna i neugodna: Ko im omogućava ulazak u državu? Ko ih štiti? Zašto Tužilaštvo šuti? I kada će država prestati biti saučesnik i konačno stati u zaštitu žrtava i dostojanstva Memorijalnog centra?

Ako se to ne desi, ovakvi incidenti neće prestati. Oni će postati pravilo. Šajkače, prijetnje i negiranje genocida nastavit će se širiti Bosnom i Hercegovinom uz prešutni blagoslov institucija koje su odavno prestale služiti građanima.

(Preporod.info)