Hilmo Neimarlija, dobitnik Plakete za poseban doprinos Gazi Husrev-begove biblioteke: Svijet ne može bez institucija

Povodom 489. godišnjice Gazi Husrev-begove biblioteke, Plaketa za poseban doprinos, kao znak priznanja za dugogodišnji naučni i kulturni angažman, uručena je prof. dr. Hilmi Neimarliji. 

Njegovo obraćanja prenosimo u cjelosti:

Izražavam iskrenu zahvalnost na počasti koja mi je ovim priznanjem ukazana. Obradovan sam dodjelom, kao što bi, vjerujem, svako bio obradovan. Znače nam priznanja, pogotovo priznanja institucija šireg značenja i značajnih uloga. A za Gazi Husrev-begovu biblioteku jedva da je potrebno reći da je ustanova širokog kulturnog značenja i važne povijesne uloge. Priznanje, stoga, primam s osjećanjem dužnog poštovanja prema njegovom institucionalnom značaju.

Za 11 godina navršit će se pet stoljeća postojanja Gazi Husrev-begove biblioteke, islamske institucije koja je utemeljena kao pohvala važnosti knjige i znanja u životu muslimana. Gotovo pola milenija ona je mjesto gdje Bošnjaci uvakufljuju i prepisuju knjige i rukopise, čitaju, pišu i tumače djela teološka i pravna, filozofska i astronomska, pjesnička i historiografska. Gotovo pola milenija u njezinim prostorima se odvija neprekidni proces dotjecanja, povezivanja i čuvanja izraza duhovnog života i povijesnog postojanja našeg naroda.

Poticajno je i izazovno zamišljati šta sve sadrže knjige i rukopisi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci: kojem je mnoštvu realnih i imaginarnih pojava, događaja i ličnosti u njima osigurano trajanje sa značenjem; koje obilje ideja, normi i diskursa su njihovi pisci i komentatori mislili i vrednovali; koliko je svitanja i akšama, mora i rijeka, gradova i vrtova Istoka i Zapada ovdje uvedeno u svijet smisla i vrijednosti.

Po živom kretanju znanja koje sadrži, znanja koje se razgranava i obnavlja, Gazi Husrev-begova biblioteka je ustanova sa ulogom vrta u kojem se pokazuje život bosanske tradicije islama i razvitak bošnjačkog kulturno-povijesnog identiteta.

U knjigama i rukopisima, na njezinim policama, odgovori su na pitanja zašto islamska tradicija našeg naroda ima neprekidni matični tok i kako se u tom izvornom toku oblikuje životni svijet muslimana, normativno i simbolički, po uzoru na Božiju bašču u kojoj cvjetaju raznobojni cvjetovi i usaglašavaju se raznovrsni glasovi. I zašto je i kako je naš bošnjački identitet nesvodiv na jednu isključivu odrednicu našeg samorazumijevanja, naših pripadnosti, naših htijenja.

U ovoj ulozi ona je uporište izvornih znanja o islamu koja oslobađaju, nasuprot aktualnim pojavama njihovih svođenja na instrumente individualnih karijera i promocijama različitih varijanti njihove dogmatske redukcije. Teza o zaštiti Evrope od neznanja sa Istoka, koja je nedavno ponovno oglašena u našem zapadnom komšiluku, nije bez veze sa promocijama antiintelektualizma među bosanskim muslimanima. Naravno, Gazi Husrev-begova biblioteka je dokaz da je Bosna bila evropski prostor širenja knjiga i ideja u vremenima u kojima su se u nekim “braniteljskim” centrima knjige još spaljivale.

Gazi Husrev-begova biblioteka je preživjela akte urbicida i memoricida i, nakon spaljivanja Vijećnice i Orijentalnog instituta, postala je glavna riznica dokumenata o bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj prošlosti. Tu ulogu ona sada dijeli sa bibliotekom Bošnjačkog instituta, koji je Adil Zulfikarpašić u međuvremenu uspostavio u Sarajevu.

Dokumenti koje čuva nosioci su značenja o svijetu prošlosti, koja nam se otkrivaju tako što nam naš današnji svijet čine shvatljivim. Važnost ove njezine uloge raste u srazmjeri sa opadanjem kreativnog zanimanja Bošnjaka za odgovore u prošlosti na pitanja sadašnjosti i budućnosti. Ima mišljenja da je unutarnja indiferentnost Bošnjaka te vrste danas opasnija od vanjske agresije.

Konačno, u mom razumijevanju bitnog značenja koje danas ima, i primarne uloge koju treba da ima, Gazi Husrev-begova biblioteka je institucija smisla i vrijednosti u okolnostima globalne, regionalne i lokalne dominacije institucija moći i partikularnih interesa.

Vjerske, kulturne, obrazovne i druge ustanove, koje imaju institucionalnu ulogu zastupanja i afirmiranja vrijednosti, danas su, manje-više, svugdje u nepovoljnom položaju u odnosu na državne, korporacijske i druge institucionalne nosioce moći. U osnovi poremećenih odnosa i divergentnih procesa savremenog svijeta nije kriza međunarodnog poretka, već kriza smisla i vrijednosti.

Kriza u Bosni i Hercegovini nije primarno kriza moći državnih institucija, nego kriza smisla državnih institucija i sistemskog omalovažavanja institucija vrijednosti. U našoj zemlji ne sukobljavaju se primarno narodi ili identiteti, niti građani i kolektiviteti; primarni je sukob faktičke moći i partikularnog interesa sa normativnom vrijednošću i vjerodostojnim smislom.

Postdejtonski angažman međunarodne zajednice na jačanju institucija moći i savez međunarodnog pragmatizma i domaćeg klijentizma proizveli su vakuum u kojem su reprezentativne institucije vrijednosti postale ostrva smisla. Opora je činjenica da su i bošnjački zastupnici u državnim organima Bosne i Hercegovine učestvovali u uskraćivanju sredstava državnim institucijama kulture i tako postali saučesnici u nastojanjima da se dovrši ubijanje Nacionalne biblioteke, koje nije uspjelo spaljivanjem Vijećnice.

Svijet ne može postojati bez institucija kao obavezujućih instanci, a institucije ne mogu postojati bez vrijednosti kao životne jezgre njihova smisla i svrhe. U današnjim okolnostima krize smisla, Gazi Husrev-begova biblioteka sa drugim institucijama vrijednosti u Bosni i Hercegovini doprinosi zajedničkom životu sa smislom i svijetu kakav bi trebao biti.

(Oslobođenje/Preporod.info)