Muftija Kudić: Miradž – Put nade, ustrajnosti i bliskosti s Allahom

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, predvodio j edžuma-namaz i kazivao hutbu u džematu Tržac, Medžlis Cazin. Muftija Kudić je u svojoj hutbi govorio o vrijednostima Isra i Mi’radža.

Hutbu Muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

U islamskom kalendaru 26. noć redžeba uzima se kao noć Isre i Mi‘radža. To noćno, tjelesno i duhovno putovanje uvijek nagovještava da se približavamo mjesecu ramazanu, otprilike tridesetak dana unaprijed. S druge strane, za nas vjernike ovaj događaj predstavlja pitanje čvrstog imana i uvjerenja u bezvremensku Božansku moć. Uz početak poslanstva i hidžru, ovaj događaj predstavlja najveći ispit za poslanika Muhammeda, a.s.

Božija volja bila je da Poslanik bude poslan u samo središte Mekke, gdje se nalazi Kaba, gdje su bili prvaci Arapa i gdje su se okupljali svi ugledni ljudi tadašnjeg vremena. Položaj Kabe omogućio je Mekelijama da uživaju poseban ugled i poštovanje. Muhammed, a.s., poslan je u središte i centar moći kako bi se pokazalo da u ispravnoj i čistoj vjeri s paganstvom nema kompromisa.

Prije nego što je poslanstvo obznanjeno drugima, sam Poslanik morao je čvrsto prihvatiti emanet kako bi se učvrstio u njegovom srcu, jer su težina i iskušenja s kojima će se suočiti predstavljali izuzetno težak izazov.

Na tom putu imao je podršku u okrilju doma, u svojoj kući, od Hatidže, r.a., koja mu je svojom nježnošću i brižnošću olakšavala njegove brige. Ona mu je bila smiraj i utočište nakon svakodnevne borbe i napora. Izvan kuće imao je podršku svog amidže Ebu Taliba, koji nije primio islam, ali mu je bio zaštita, jer u tom vremenu ni ashabi nisu mogli zaštititi sebe, a kamoli Poslanika.

Kada je umro Ebu Talib, Poslanik je izgubio vanjsku zaštitu od nevjernika, a kada je umrla Hatidža, izgubio je smiraj i unutrašnju, porodičnu zaštitu. Sve se to dogodilo u jednoj godini i zato se ta godina naziva senetul-huzn – godina tuge.

Najvažnija lekcija koja nam ostaje do Sudnjega dana jeste da Poslanik nije očajavao. Tražio je nova rješenja, iako ona u početku nisu davala rezultate. Njegovo putovanje u Taif, gledano ljudskim očima, moglo bi se smatrati dodatnim obeshrabrenjem, ali on ne odustaje.

Obraća se Onome koji se odaziva kada čovjek ostane sam i kada uloži svoj maksimalni trud. Poslanik uči dovu u kojoj se žali Allahu na svoju nemoć i slabost. Ta skrušena dova naišla je na odgovor. Ako je čovjek suočen s grubošću onih na Zemlji, Allah Svoju milost šalje s nebesa.

Tada se dogodila Isra i Mi‘radž – kao nova snaga i nova energija, kako bi Poslanik nastavio svoju misiju i kako bi se potvrdilo da je njegovo pouzdanje u Dragog Boga neprekidno. Kao da je poruka Mi‘radža bila: ako te ostave oni na Zemlji, Allah ti šalje pomoć od onih na nebesima.

سُبْحَٰنَ ٱلَّذِىٓ أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِۦ لَيْلًۭا مِّنَ ٱلْمَسْجِدِ ٱلْحَرَامِ إِلَى ٱلْمَسْجِدِ ٱلْأَقْصَا ٱلَّذِى بَٰرَكْنَا حَوْلَهُۥ لِنُرِيَهُۥ مِنْ ءَايَٰتِنَآ ۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلْبَصِيرُ١

“Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.
On, uistinu, sve čuje i sve vidi.“

Kada vidimo da je ajet započet riječju Subhan, a završen s Es-Semi‘ul-Besir, shvatamo da je to odgovor na ono što je Allah čuo i vidio od onoga što se dešavalo Muhammedu, a.s. Allah je čuo i vidio šta je Poslanik pretrpio od mušrika Mekke i zato je htio da mu pokaže Svoja znamenja, te ga je noću poveo iz Mesdžidul-harama do Mesdžidul-akse. Riječ Subhan označava da se ono što slijedi mora posmatrati kao izraz Božanske moći i da se ne može mjeriti ljudskim mjerilima.

Riječ abd – rob – ovdje je posebno značajna. Na takvo putovanje mogao je biti odabran samo onaj koji je istinski predan Bogu, jer je robovanje Allahu najčasniji stepen ljudskog dostojanstva. Robovanje Allahu nije isto što i robovanje ljudima. Robovanje Allahu znači da čovjek prima dobro od svoga Stvoritelja. Robovanje Allahu je robovanje davanja, a robovanje ljudima je robovanje uzimanja. I koliko god čovjek bude rob Allahu, toliko će Allah njemu davati.

مِّنَ ٱلْمَسْجِدِ ٱلْحَرَامِ إِلَى ٱلْمَسْجِدِ ٱلْأَقْصَا

Ovo putovanje kao da nagovještava da između Mesdžidul-harama i Mesdžidul-akse postoji i srednje mjesto – a to je džamija koja će kasnije biti u Medini, džamija Allahovog Poslanika. Tako Mesdžidun-Nebevi postaje „kasijj“ u odnosu na Mesdžidul-haram, a Mesdžidul-aksa „aksa“.

Da je svrha Isre bila samo priprema razuma za prihvatanje Mi‘radža, putovanje se moglo dogoditi prema bilo kojem drugom mjestu. Međutim, mudrost je dublja: Isra je bila upravo od Mesdžidul-harama do Mesdžidul-akse. Time se Mesdžidul-aksa uvodi među islamske svetinje, a Allahov Poslanik postaje onaj koji objedinjuje i nadvladava sva sveta mjesta.

Isra Poslanika iz Mekke u Jerusalem uvela je Jerusalem među islamska sveta mjesta i potvrdila nadređenost islama nad ranijim objavama i poslanicima koje je Allah slao tom području.

Isra i Mi‘radž bili su posebna počast Poslaniku da se uzdigne do stepena bliskosti: „na udaljenosti dva luka ili bliže“. Allah je mogao propisati namaz kao i druge propise preko Džibrila, ali je namaz propisan na Mi‘radžu. Namaz znači prisustvo roba pred Gospodarom, približavanje roba Allahu i stajanje u Njegovoj blizini. Zato je bilo najprimjerenije da se namaz propiše u trenutku najveće bliskosti Poslanika s njegovim Gospodarom.

Kao što se Muhammed, a.s., u Mi‘radžu približio Allahu, tako je namaz postao sredstvo kojim se svaki vjernik približava Allahu. Allah je počastio Svoga Poslanika bliskošću, pa je propisao namaz kako bi se i svi vjernici mogli približavati Allahu.

Zanimljivo je da je prvi prizor koji je Poslanik vidio bio ponuđeni izbor između vina i mlijeka. On je izabrao mlijeko, a ostavio vino, pa mu je Džibril rekao: „Uputio si se prirodnoj vjeri – fitri.“ Time se ukazuje da je ono što je prirodno najbliže ljudskoj prirodi i da je svaki nered i devijacija posljedica ljudske intervencije. Ono što ostane onakvo kakvim ga je Allah stvorio – ono podržava fitru.

Iz Miradža učimo da nikada ne trebamo gubiti nadu u Allahovu milost i da se Božije pomoć spušta kada se iscrpe sve ljudske mogućnosti. Molimo Ga da nam učvrsti iman i osnaži svijest o vrijednosti namaza – našeg svakodnevnog miradža; da ostanemo na putu fitre, puta koji je Poslanik izabrao, svjesni da nas Allah uvijek čuje i da sve vidi.

(Preporod.info)