Godišnjica preseljenja na ahiret hadži hafiza Halid-ef. Hadžimulića: U današnjem vremenu najviše fali takvih ljudi

Na današnji dan prije 15 godina na ahiret je preselio imam i hatib Careve džamije i mesnevihan, hadži hafiz Halid-ef. Hadžimulić.

Njegove hutbe i odnos prema ljudima inspirisali su mnoge, te su brojne Sarajlije svoje utočište pronalazili kod njega. Bio je insan koji je sa jednom generacijom svojih ahbaba obilježio svoje vrijeme.

U razgovoru za portal Preporod.info, Hadžimulićeve veličine prisjetio se i današnji imam Careve džamije, hafiz Sadrudin Išerić.

– On je živio u jednom vrlo nezahvalnom vremenu, ali je živio vjeru svakim svojim korakom i postupkom. Bio je prije svega skroman i predan svom Gospodaru – naglasio je Išerić.

Iako nije provodio puno vremena s rahmetli hafizom, kazao je da se radi o jednom od onih koje je, kad ih vidite kako se ponašaju, dovoljno samo sa strane posmatrati. 

– Mislim da nam u današnjem vremenu najviše fali takvih ljudi, koji su doista sve što su imali na raspolaganju dali za ahiret. Sjećam se da sam s jednim od njegovih učenika, Velijom Kukuruzovićem, otišao na druženje s rahmetli Hadžimulićem. On je sjedio za sofrom i kada sam ušao, on je ustao i poselamio se, iako je imao 80-ak godina – prisjetio se Išerić.

Nakon povlačenja 2003. godine, Hadžimulić je na poziv džemata Careve džamije došao na jedan Bajram, pa je poslije namaza dugo obilazio džamiju u kojoj je proveo 30-ak godina i, kako ističe Išerić, gledao je u svaki ćošak i na kraju zahvalio što su ga pozvali.

Njegova snaga i ostavština su veliki, dodaje on, naglasivši da su njegovim sevepom spašene dvije džamije, odnosno dva lokaliteta. Prva je Bakr-babina džamija, gdje je hafiz i ukopan, te Kalin-Ali hadžijina džamija kod Narodnog pozorišta.

– Sjećam se da je došao na teraviju i ja sam ga zamolio da se obrati. Tada je kazao prisutnima da lokalitet Bakr-babine džamije trebaju svojim životima braniti. Njegovi učenici su odmah sutradan otišli i zaustavili gradnju ceste. Hadžimulić je 40 dana, bez obzira na vremenske uslove, klanjao na tom lokalitetu. Poslije je mezarje pronađeno, pa se od gradnje odustalo – dodao je Išerić.

Od ranog djetinstva, Hadžimulić je bio okružen alimima, hafizima i ahmedijama. Ništa drugo nije moglo niknuti iz te rajske bašče osim jedno rajsko stablo, naglašava Šaban Gadžo, jedan od učenika rahmetli Hadžimulića i autor knjige "Sa Hadži Hafizovog čardaka". 

– Trideset godina proveo sam u njegovom prisustvu, od ranih 80-ih godina pa do njegovog preseljenja, pa opet kad treba nešto reći o njemu, ja se zbunim. Jer, šta god bih rekao, ono i jest a i ne mora biti da je tako. On je ostavljao u nedoumici i svoje školske drugove, i svoje učitelje, radne kolege, hodže i derviše. Derviši su govorili – on je hodža, a hodže – on je derviš, a da pritom niko nije bio siguran u to što govori. S ponosom je nosio svoj hodžinski kijafet, a opet, na svakom derviškom skupu bio centralna figura – naglasio je Gadžo. 

^{Šaban Gadžo}

On se nije mogao ni slijediti ni oponašati, kazao je Gadžo.

– Njegova originalnost nema kopije. On je poput ideala – nešto uzorno, a nedostižno, nešto čemu svi težimo, pa dokle ko stigne. Njemu se grijeh nije mogao pripisati, bilo šta da je radio: slušao pjesme, čitao poeziju, listao novine, govorio ili šutio - sve je to kod njega bio ibadet i svojevrstan zikrullah. Karakter mu je bio takav da niko u njegovoj blizini ne bi mogao biti povrijeđen, ničije srce rastuženo, ničija duša ucviljena. Čak bi i srca onih koji mu dolaze postajala milostivija, a tuga bi od njih odlazila – naglasio je Gadžo.

Hafiz Hadžimulić je rođen u ulemanskoj porodici u Sarajevu 16. oktobra 1915. godine.

Završio je Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu 1937. godine. Studirao je filološke fakultete u Zagrebu i Sarajevu. Bio je poliglota. Govorio je arapski, perzijski, turski, francuski, njemački i engleski jezik.

Bio je učenik, saradnik i prijatelj najznametijim alimima iz proteklog stoljeća, a i sam potječe iz ulemanske porodice koja je davala glavne imame i hatibe, mahom hafize, u Gazi Husrev-begovoj i Carevoj džamiji.

Preselio je na ahiret 8. januara 2011. godine u 96. godini. Dženaza-namaz je obavljena ispred Gazi Husrev-begove džamije, u prisustvu brojnih vjernika.

Ukopan je u haremu Bakr-babine džamije na At Mejdanu.

(Omer Kavazović/Preporod.info)