Djeca u Gazi se vraćaju u školu nakon godina bez formalnog obrazovanja

U Gazi se ponovo mogu čuti djeca koja uče. U šatorima koji sada služe kao učionice, bučno je i pomalo haotično, ali je puno života. Neki nastavnici pokazuju table prekrivene engleskim slovima, dok drugi pozivaju učenike da izađu i napišu osnovne riječi na arapskom jeziku.

To nije ni blizu normalnog školskog dana, ali nakon prekida vatre – to je početak, javlja BBC, prenosi Fena. 

Nakon dvije godine rata, žamor i razgovor među učenicima odjekuje ruševinama nekadašnje škole Lulwa Abdel Wahab al‑Qatami u naselju Tel al‑Hawa, na jugozapadu Gaze. Škola je pogođena u januaru 2024. godine, a mjesecima nakon toga njeno dvorište služilo je kao sklonište za raseljene porodice. Danas je ponovo mjesto učenja, iako u mnogo skromnijem obliku.

Djeca hodaju u liniji, s rukama na ramenima svojih drugova, smiješeći se dok ulaze u improvizirane učionice. Za mnoge je ovo prvi povratak rutini i obrazovanju od početka rata.

Prema podacima UNICEF‑a, više od 97 posto škola u Gazi je oštećeno ili uništeno.

Od 658.000 djece školskog uzrasta u Pojasu Gaze, većina nije imala formalno obrazovanje gotovo dvije godine. U tom periodu mnoga su djeca naučila iz prve ruke kako glad, raseljavanje i smrt oblikuju njihove živote. Sada se pojavljuje nešto rijetko, postepen povratak djetinjstvu koje su nekada poznavali.

Četrnaestogodišnjem Naeem al‑Asmaaru, koji je pohađao ovu školu prije nego što je uništena, majka je stradala u izraelskom zračnom napadu.

– To je bilo najteže što sam ikada doživio – kazao je.

Iako je mjesecima bio raseljen, njegova kuća u Gazi je ostala cijela. Nakon prekida vatre vratio se s porodicom.

– Mnogo mi je nedostajala škola. Prije rata učili smo u pravim učionicama. Sada su to šatori. Učimo samo četiri predmeta. Nema dovoljno prostora. Obrazovanje nije isto, ali je važno da smo ovdje – kazao je Naeem.

Rital Alaa Harb, učenica devetog razreda, sanja da postane stomatolog.

– Raseljavanje je potpuno uništilo moje obrazovanje. Nije bilo vremena za učenje. Nije bilo škola. Mnogo mi nedostaju prijatelji i moja stara škola – kazala je.

Improviziranu školu vodi UNICEF, okupljajući djecu iz originalne Lulwa škole i druge raseljene tokom rata. Nastava obuhvata samo osnove - arapski, engleski, matematiku i prirodne nauke.

Direktor, dr. Mohammed Saeed Schheiber, koji radi u obrazovanju već 24 godine, preuzeo je vođenje škole u novembru.

– Počeli smo s odlučnošću da nadoknadimo učenicima ono što su izgubili – izjavio je.

Škola trenutno ima 1.100 dječaka i djevojčica, radi u tri smjene dnevno, s odvojenim danima za dječake i djevojčice, a ima samo 24 nastavnika.

– Prije rata naši učenici su učili u potpuno opremljenim školama, laboratorijama, kompjuterskim učionicama, s internetom. Sve je to nestalo – kaže dr. Schheiber.

Nema struje. Nema interneta. Mnoga djeca se bore s traumama. Više od 100 učenika izgubilo je jednog ili oba roditelja, domove ili su svjedočili ubistvima tokom rata.

– Svaki učenik je pogođen, direktno ili indirektno – rekao je direktor.

Psiholog sada vodi sesije podrške, pokušavajući pomoći djeci da procesuiraju ono što su doživjela. Ali potražnja daleko nadmašuje kapacitete.

Uprkos prekidu vatre, izraelsko bombardiranje Gaze se nastavlja gotovo svakodnevno. Ipak, djeca nastavljaju dolaziti.

(Preporod.info)