Vakufnama kao temelj znanja, 489 godina Gazi Husrev-begove medrese

Piše: Dr. Senaid Zajimović

Danas, 8. januara, navršava se 489 godina od dana kada je potpisana vakufnama o osnivanju Gazi Husrev-begova medrese, dokument koji ne označava samo pravni čin uvakufljenja, nego predstavlja jednu od najdubljih intelektualnih i civilizacijskih izjava u historiji Bosne i Hercegovine.

Taj datum, koji Medresa s pravom obilježava kao Dan škole, nije tek uspomena na prošlost, već trajni podsjetnik na viziju znanja, odgovornosti i moralne budnosti koju je Gazi Husrev-beg ugradio u temelje ove institucije.

Vakufnama Gazi Husrev-bega, potpisana 1537. godine, svjedoči o izuzetnoj jasnoći cilja: medresa se osniva za "učenike i općenito za ljude koji teže za znanošću i usavršavanjem", kao prostor u kojem se njeguju i "racionalne i tradicionalne znanosti".

Već u ovoj formulaciji prepoznaje se širina jednog obrazovnog koncepta koji odbija svaku redukciju znanja, bilo da je riječ o pukom formalizmu ili o jednostranom racionalizmu. Znanje je, prema Gazi Husrev-begu, cjelina; spoj razuma i Objave, metodologije i etike, nauke i odgovornosti.

Posebno je upečatljivo kako vakufnama precizno opisuje profil muderrisa: to mora biti "učen, izvrstan, uzoriti i razborit čovjek" koji "usmenom i pisanom riječju raskriva zastore sa istine" i koji "spaja grane i korijene znanosti".

Ovdje nije riječ samo o prenošenju znanja, nego o oblikovanju ličnosti, o učitelju kao moralnom i intelektualnom autoritetu. Takav zahtjev, postavljen prije gotovo pet stoljeća, i danas predstavlja mjerilo ozbiljnog obrazovanja.

Vakufnama ide i dalje: ona precizno uređuje ekonomske temelje Medrese, izvore prihoda, način upravljanja vakufom, kontrolu rada mutevellije i odgovornost prema javnom dobru. Gazi Husrev-beg je znao da znanje ne može opstati bez stabilne institucionalne i materijalne osnove.

Zato njegova vakufnama predstavlja rani primjer održivog modela obrazovanja, u kojem su transparentnost, nadzor i odgovornost sastavni dio vjerske i društvene pobožnosti.

Kao direktor/mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa, ovu godišnjicu doživljavam ne samo kao povod za čestitku učenicima, profesorima i upravi Medrese, nego i kao poziv na obnovu svijesti o amanetu koji nosimo.

Gazi Husrev-begova medresa nije nastala slučajno, niti je opstala zahvaljujući inerciji. Ona traje jer je utemeljena na jasno definiranoj svrsi, služenju znanju, društvenoj zajednici i Bogu, kroz institucionalnu disciplinu i moralnu odgovornost.

Danas, kada se suočavamo s izazovima relativizacije znanja, površnosti i gubitka autoriteta obrazovnih institucija, vakufnama Gazi Husrev-bega ostaje izvor nadahnuća i korektiva. Ona nas podsjeća da obrazovanje nije samo sticanje kompetencija, nego izgradnja čovjeka; da institucije ne žive od imena, nego od vjernosti svojoj misiji.

Neka ova institucija i dalje bude ono što je njen vakif želio: svjetionik znanja, razuma i vjere, na dobro Zajednice i društva u cjelini.

I neka Allah primi dobročinstvo Gazi Husrev-bega i učini da plodovi njegove vakufname i dalje žive u umovima i djelima generacija koje dolaze.

(Preporod.info)