Reisul-ulema na Saboru: Moramo biti sposobni i spremni štititi naše vrijednosti, čuvati domovinu i mir po svaku cijenu

– Mi u Bosni i Hercegovini, kao muslimani, treba da pokažemo da smo potpuno posvećeni Božijoj riječi: da živimo u miru s drugima i da smo sposobni i spremni štititi naše vrijednosti, čuvati našu domovinu i mir po svaku cijenu. A da bi nas drugi uvažavali i poštovali, moramo pokazati hrabrost i samopoštovanje – poručio je danas reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

Obraćajući se na sjednici Sabora Islamske zajednice, reisul-ulema Kavazović je naglasio da su naši prvaci dužni artikulirati narodne i državne interese i zajedno s narodom ih štititi i čuvati kao najviše vrijednosti.

– Prvaci svakog naroda, bilo da se radi o političkim ili akademskim elitama, tako postupaju. To je odgovoran odnos prema narodu i domovini. Podaništvo i snishodljivost neće odobrovoljiti one koji prema nama nemaju časne namjere. Naprotiv, to će samo povećati njihove apetite - kazao je reisul-ulema.

Njegovo obraćanje prenosimo ucijelosti: 

Poštovani predsjedniče i potpredsjednici Sabora,
uvaženi članovi Sabora,
cijenjeni muftije i članovi Rijaseta,
dragi gosti,
es-selamu alejkum.

Danas smo na redovnom zasijedanju Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji treba da razmotri i donese neophodne odluke i dokumente potrebne za rad organa i ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u narednoj godini.

Ovo je i prilika da razmijenimo mišljenja o našim vjerskim i društvenim temama koje drže pažnju našeg društva i naroda. Iskrena i otvorena komunikacija među našim ljudima pretpostavka je našeg boljeg razumijevanja, međusobnog poštovanja i solidarnosti među nama. To je i preventiva našim nesporazumima, nerazumijevanjima, udaljavanjima i konfrontacijama, od kojih nemamo nikakve koristi, već su nam samo na štetu.

Uzvišeni nas poziva:

O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni. (El-Bekare, 208)

U ovom ajetu je ideal našeg života na Zemlji. Naime, nalog Gospodara svjetova jeste da živimo u miru, sa sobom i s drugima, i mi pokorno slijedimo taj nalog. Koliko je duboko u našem identitetu usađen imperativ mira pokazuje i naš pozdrav, kojim započinjemo i završavamo svaku komunikaciju, a koji je poziv na mir. No, kako drugi dio ajeta kazuje, nije ovaj Božiji nalog uvijek lahko ispuniti, jer šejtan nas neprestano navodi na neprijateljstvo i zlo i na ono što je loše. Molimo Allaha da nas zaštiti od šejtanovih spletki i vesvesa.

Ovo zasjedanje Sabora dešava se petnaestak dana nakon tridesete godišnjice potpisivanja Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji je parafiran u Dejtonu, a potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine. Nakon štoje potpisao Dejtonski sporazum, predsjednik Alija Izetbegović, rahmet mu duši, rekao je veliku političku istinu, koja se posljednjih dana često citirala, a koja je aktualna i danas:

Ovo možda i nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji poput ove, i u svijetu kakav jest, bolji mir nije moguće postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nivo nepravde za našu zemlju i naš narod.

Ono što mi kolokvijalno nazivamo Dejtonom zaustavilo je rat i ubijanje ljudi. Smanjilo je patnju i nepravdu, ali ih nije ukinulo.

Poštovane sestre i cijenjena braćo,

Kao odgovorni ljudi koji su preuzeli emanet u javnim poslovima, svijet trebamo posmatrati u realnim kategorijama, onakav kakav jeste, ma koliko nam izgledao nehuman i nepravedan. 

Ne trebamo se zanositi romantiziranom slikom naše prošlosti, iz koje svakako trebamo učiti, već se suočiti sa svijetom onakvim kakav jeste, u vremenu u kojem živimo. Ovo napominjem iz razloga što u dodiru s nepravdom i nasiljem kojima svjedočimo, a iz osjećaja nemoći da ih zaustavimo, neki od nas posežu za emotivnim govorom i nedozvoljenim postupcima.

Treba istrajno i uporno raditi da se stanje svih ljudi, posebno potlačenih na zemlji, popravi. Valja nam pomagati potlačene i obespravljene, koliko možemo, i u tome ustrajati. Ali mi nikada ne smijemo posegnuti za onim što je Bog zabranio: nasiljem, nepravdom i lažima ili za onim što nam ne pripada. Godine i stoljeća neslobode našeg naroda i našega ugnjetavanja ne mogu se nadoknaditi populističkim govorima i buntovničkim akcijama, već neprestanim, strpljivim i marljivim radom na ekonomskom, političkom, obrazovnom i međunarodnom planu.

Mi smo mali narod i mala muslimanska zajednica, smještena na dijelu planete na kojem se dodiruju različiti svjetovi i baš tu, simbolički, imamo važnu ulogu u povezivanju i razumijevanju muslimanskog i zapadnog svijeta. Od nas se ne traže, niti očekuju, epohalni iskoraci, a niti obavezujući stavovi za druge.

Mi u Bosni i Hercegovini, kao muslimani, treba da pokažemo da smo potpuno posvećeni Božijoj riječi: da živimo u miru s drugima i da smo sposobni i spremni štititi naše vrijednosti, čuvati našu domovinu i mir po svaku cijenu. A da bi nas drugi uvažavali i poštovali, moramo pokazati hrabrost i samopoštovanje.

Naši prvaci su dužni artikulirati narodne i državne interese i zajedno s narodom ih štititi i čuvati kao najviše vrijednosti. Prvaci svakog naroda, bilo da se radi o političkim ili akademskim elitama, tako postupaju. To je odgovoran odnos prema narodu i domovini.

Podaništvo i snishodljivost neće odobrovoljiti one koji prema nama nemaju časne namjere. Naprotiv, to će samo povećati njihove apetite.

Mi smo u cijeloj našoj prošlosti bili otvoreni za drugog i drugačijeg. O tome svjedoči historija naše zemlje i to nam priznaju svi objektivni historičari. Živjeli smo u svojoj zemlji, ispovijedajući svoju vjeru i drugima to isto priznavali.

S nama su u ovoj zemlji svi opstali, živeći u svojoj vjeri i tradiciji, i nije nam bilo tijesno. Sada bi neki iz susjedstva da nas rastave i podijele, pod navodnom brigom za kršćane. U pozadini je pokušaj političkog ataka na zemlju, kao prethodnica njenog teritorijalnog komadanja, koje nije moguće izvesti mirno i bez mrženje među narodima.

Nije ovo ništa novo.

Naša domovina je i u povijesti bila izložena objedama i poganoj propagandi nečasnih ljudi i iz našeg biližeg i daljeg okruženja.

Iako smo jedini narod u Evropi nad kojim je nakon Drugog svjetskog rata počinjen genocid (u Srebrenici), te stravični zločini s elementima genocida (u Prijedoru), s ciljem našeg istrebljenja zemlje od nas, to ne odvraća određene grupe u Evropi i Americi da, na talasu islamofobije, predstave nas kao opasni strani element.

Ne smijemo se pomiriti s njihovom namjerom da nas dovedu u poziciju da se stalno pravdamo. Moramo se organizirati tako da našim prijateljima u svijetu, i na Istoku i na Zapadu, koji ih nije malo, stalno ukazujemo na zla iz bliske prošlosti koje su nam nanijeli i na njihove sadašnje zle namjere za budućnost.

Svjedoci smo, naime, da se u posljednje vrijeme, iz različitih centara u Bosni i Hercegovini i u susjedstvu, širi podvala da je opstanak naše domovine nemoguć zbog islamskog identiteta bošnjačkog naroda i njegovih političkih elita. Šire to i neki neodgovorni ljudi između nas, propagandom o promjeni našeg narodnog imena kojem pokušavaju ponovo dati vjerski identitet, idući tako upravo na ruku dušmanima Bosne i Hercegovine. Odlučno odbijamo takve zlonamjerne i neistinite tvrdnje.

Mi smo našu dobronamjernost i privrženost općim i univerzalnim vrijednostima potvrdili u najtežim danima našega opstanka, u toku bezdušne agresije na našu zemlju. Ja, ovdje, zbog zloslutnih nasrtaja na naš islamski identitet, treba da podsjetim sve nas, naše komšije i cijeli svijet, na neke konkretne činjenice.

Oni koji danas osporavaju pravo Bosni i Hercegovini na opstojnost, optužujući za to najbrojniji narod, odnosno njegov islamski identitet, nastavak su politika koje su za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu počinile genocid, porušile sve vjerske objekte i simbole našeg naroda koji su im bili dostupni. Pokušali su da unište svaki trag našeg islamskog identiteta na ovim prostorima. To nisu radili pijani vojnici, niti terorističke odmetnute grupe. Iza tog barbarstva stajale su državne politike, one iste politike koje su počinile genocid i udruženi zločinački poduhvat, a što su utvrdile najviše međunarodne sudske instance.

Primjera radi, u Sarajevu su, koje je skoro četiri godine bilo pod opsadom i u kojem je ubijeno više od 13.000 ljudi i 1.600 djece, svi vjerski objekti drugih religija sačuvani. S druge strane, u Banjoj Luci, gdje nije bilo nikakvih ratnih dejstava, sve džamije su minirane i porušene. Sve crkve, katedrale i sinagoge, koje su sačuvane u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Bihaću i drugdje, sačuvane su jer je velika većina nosilaca univerzalnih civilizacijskih vrijednosti koji su branili ovu zemlju muslimani, odgajani u civilizacijskom
stavu da su vjerski objekti svetinje i da ih se ne smije dirati.

A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao – ali, Allah je dobar svim svjetovima. (El-Bekare, 251.)

I pored tako jasnih činjenica, nama se ponovo pokušava nametnuti krivica što volimo svoju domovinu i što smo spremni da se za nju žrtvujemo.

Nasljednici ovih zločinačkih politika pokušavaju da stvore narativ po kojem će i sutra biti dozvoljeno dolaziti u Bosnu na safari, u kojem će muslimanska djeca biti odabrana lovina. Nećemo pristati na to.

Bilo bi dobro, prije svega za njih, da neodgovorni pojedinci u Sarajevu prestanu zbunjivati Bošnjake nesuvislim pozivima na promjenu imena naroda.

Porazno je da u ovim vremenima buđenja vampira zla najvažnija tema naše nazovi akademske zajednice bude promjena imena naroda ili kulturnog društva. Negirati identitet bošnjačkog naroda pokušavali su čitavo XX stoljeće srpski i hrvatski nacionalisti. I nisu uspjeli. Zato je i ovo danas što se pokušava uzaludan posao.

Braćo i sestre!

Na današnjem redovnom zasjedanju Sabora trebamo razmotriti Plan rada Rijaseta i drugih organa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, budžet ovih organa i ustanova koje djeluju u okviru Rijaseta, Odluku o izvršenju budžeta, kao i jedan važan normativni akt – Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti u Islamskoj zajednici. Ovim pravilnikom dodatno uređujemo odnose u Zajednici i objektiviziramo disciplinsku odgovornost svih uposlenika, na svim nivoima. Naša nastojanja su i dalje usmjerena ka efikasnijoj organizacijskoj uređenosti Zajednice, kako bi mogla odgovoriti zahtjevima brzih promjena koje život diktira. Reforma obrazovanja na visokoškolskim ustanovama je u toku, od naredne akademske godine nastava će se izvoditi po novom programu. Poboljšanje uvjeta u kojima rade imami u džematima naš je stalni zadatak na čijem rješavanju istrajno radimo. Fond za pomoć povratničkim džematima i Pravilnik o članarini u Islamskoj zajednici bitna su pretpostavka za organizirani rad u našim džematima.

Prenošenje emaneta vjere naša je osnovna misija.

Neprestano radimo na poboljšanju mektepske pouke. Povećali smo izdvajanja za mekteb i mektebsku pouku, i na lokalnom i na višem nivou.

Činimo što možemo da otvorimo što više predškolskih ustanova – obdaništa, dječijih vrtića i igraonica. Rad s mladima bilježi napredak, iako predstoji još mnogo posla da bi se to sve izvodilo na višem organizacijskom nivou. Jačamo naš Media centar i programe za koje je zadužen. Brak i porodica su naša stalna briga. Uloga muslimanke u društvenom životu sve više dobija na značaju. Izdvajanja u sektoru društvene brige, kako smo nazvali naš humanitarni rad, povećana su. Sarađujemo s domaćim i inostranim humanitarnim organizacijama i nastavit ćemo to činiti na obostranu korist i zadovoljstvo.

Nailazimo i na poteškoće i otvoreno kršenje ljudskih prava, pogotovo muslimanki. Sve češće se suočavamo s uskraćivanjem osnovnih vjerskih prava muslimanki i to kroz diskriminatorska zakonska rješenja, koja ne bi mogla biti donesena bez pristanka političara iz našeg naroda. Pažljivo pratimo ove procese i odlučno ćemo stati iza prava muslimanki da se u javni život, u svim državnim institucijama, mogu ravnopravno uključivati, ne odričući se svojih osnovnih prava i vjerskih uvjerenja.

Nećemo prestati javno prozivati i pozivati vlasti da su dužne da donesu zakon o restituciji. Bosna i Hercegovina je rijetka zemlja u Evropi koja vjerskim zajednicama nije vratila otetu imovinu iz vremena totalitarnih režima. Nećemo prestati javnost upoznavati svaki put iznova, da su muslimani u ovoj zemlji diskriminirani u odnosu na pripadnike drugih vjerskih zajednica, jer državna vlast odbija da potpiše Ugovor sa Islamskom zajednicom, iako se na to obavezala zakonom koji je Parlamentarna skupština BiH usvojia prije petnaestak godina. 

Poštovani članovi Sabora,

Ovaj saziv Sabora će u narednoj godini voditi jedan od najvažnijih procesa u Zajednici – izbor novog reisul-uleme. Sabor je, iako ne jedini, njegov najvažniji činilac. Za Islamsku zajednicu i za muslimane u Bosni i Hercegovini ovo je svečani čin, ali istodobno i vrlo odgovoran i zahtjevan proces. Pozivam sve njegove učesnike: one koji će predlagati i birati, kao i one koji će biti predlagani i birani, da mu dostojanstveno i s punom odgovornošću priđu.

Mi nismo politička partija i ne vodimo političke kampanje. Mi smo opredijeljeni da, poštujući jasno utvrđene procedure, u jednom mirnom toku tog procesa izaberemo najboljeg iz reda naše uleme, kojem ćemo povjeriti časnu dužnost da bude na čelu Zajednice u narednom mandatu. Uvjeren sam da ćemo taj proces časno i odgovorno obaviti.

Kako sam na početku ovog izlaganja kazao, mi trebamo da, uvjereni u Božju odredbu – kader, radimo odgovorno i predano poslove koji su nam povjereni; da se odlučno, jasno i nepokolebljivo borimo za našu vjeru i našu domovinu; da poštujemo druge i da za sebe ne tražimo ništa više od onoga što drugima nismo spremni dati i da s ostalim građanima i narodima gradimo zajedničku domovinu. Tada se možemo nadati Božjoj milosti i pomoći, kao i podršci naših prijatelja na Istoku i na Zapadu.

Želim vam uspješan rad na današnjem zasjedanju.

Neka Allah Uzvišeni spusti mir, rahmet i bereket na sve nas.

Es-selamu alejkum!.

(Preporod.info)