Čuda su od Gospodara, naš je trud

Piše: hfz. Špendi Fidani

Kao što muslimani u danima mevluda intenziviraju govor o rođenju Muhammeda, a.s., tako se i u ovim decembarskim danima na Zapadu – čijeg smo i mi dijela – intenzivira govor o rođenju Isa’a, a.s. I mi ove dane možemo iskoristiti kao podsjetnik na tog velikog i značajnog Božijeg vjerovjesnika. Zbog svih okolnosti koje prate njegovo rođenje, uzdignuće i, na koncu, povratak, govor o Isa’u, a.s., nije jednostavan, ali je itekako potreban.

Isa, a.s., je Allahovo čudo. Mi, kao muslimani vjernici, vjerujemo da je Allah Svemoguć, da je kadar učiniti sve, da stvara iz ničega i da ne postoji ništa što je Stvoritelju teško ili nemoguće učiniti.

Neka od pitanja koje se danas nameću mogu biti sljedeća: kakvo značenje čuda imaju za nas, kakva očekivanja imamo od njih i, konačno, da li poimanje čuda dovodi u pitanje vrijednost ljudskog truda, ličnog doprinosa i preuzete odgovornosti?

Često se danas može steći dojam da se muslimani previše oslanjaju na ideju da će se pojaviti neko iznenadno čudo koje će riješiti sve njihove probleme. Povod za ova pitanja nalazim u 25. ajetu sure Merjem, u kojem Allah Uzvišeni kaže:

وَهُزِّي إِلَيْكِ بِجِذْعِ النَّخْلَةِ تُسَاقِطْ عَلَيْكِ رُطَبًا جَنِيًّا

„Zatresi palmino stablo – posuće po tebi svježe, zrele datule.“

Ovaj ajet govori o hazreti Merjemi u trenutku porođajnih bolova, koji su, prema riječima mufessira, bili izuzetno teški. U takvom stanju ona dolazi do palminog drveta. Noseći u sebi čudo – Isa’a, a.s. – bilo bi sasvim „normalno“ da joj se datule same spuste. Ona nosi čudo, rađa vjerovjesnika, odabrana je među ženama svijeta – i ipak joj se kaže: zatresi palmino stablo.

Ovim ajetom Gospodar poručuje hazreti Merjemi, ali i svima nama: na putu ostvarenja čuda, uspjeha ili velikih ciljeva, potrebno je uložiti onaj trud koji je u skladu s našim mogućnostima. Čovjekovo čudo je ulaganje maksimalnog truda, a Gospodar daje ono što On hoće.

Ako u sebi nosiš određenu vrijednost – a svaki čovjek posjeduje neku Allahovu blagodat – ta vrijednost sama po sebi neće donijeti uspjeh ako se ne aktivira. Potrebno je „zatresti“ svoje stablo znanja, talenta, sposobnosti i vrlina. To znači uložiti napor kako bi se te vrijednosti razvile, oplemenile i stavile u službu ličnog i društvenog dobra.

Hazreti Merjem je na izmaku snage, izložena ogovaranju, optužbama i pritiscima, a njena čast dovedena je u pitanje. U 22. ajetu ona izgovara riječi koje oslikavaju dubinu njene boli:

قَالَتْ يَا لَيْتَنِي مِتُّ قَبْلَ هَٰذَا وَكُنتُ نَسْيًا مَّنسِيًّا

„Kamo sreće da sam prije ovoga umrla i da sam potpuno zaboravljena bila!“

Svaki čovjek u životu prolazi kroz teške periode. Ovaj ajet nam pokazuje da su takve trenutke imali i oni koje Kur’an opisuje kao odabrane. Zamislimo da ove riječi izgovara hazreti Merjem! Iz njenog kazivanja učimo da su za izlazak iz teških životnih situacija potrebne dvije stvari: povjerenje u Gospodara i trud.

Hazreti Merjem je, s onoliko snage koliko je imala, zatresla palmino stablo. Nije odustala. I tek tada su na nju pale svježe, zrele datule koje su joj povratile snagu. Zar Allah nije mogao učiniti da one same padnu? Naravno da jeste – to je Njemu lahko. Ali mjesto koje trud i zalaganje imaju u Allahovom planu i toku događanja je nezamjenjivo.

Nakon toga, Gospodar joj poručuje:

فَكُلِي وَاشْرَبِي وَقَرِّي عَيْنًا

„Jedi, pij i budi radosna.“

Kada čovjek uradi svoj dio, kada se potrudi onoliko koliko je u njegovoj moći i bude svjestan da je dao maksimum, tada dolazi olakšanje i radost. To ne znači da će svi problemi nestati, ali takav odnos prema životu vjerniku donosi unutarnji mir, smisao i staloženost – čak i u teškim okolnostima. Jer istinska duhovna radost i slast ne zavisi od materijalnih uslova i okolnosti.

Kada je Isa, a.s., progovorio iz bešike, objavio je suštinu svoje misije:

وَجَعَلَنِي مُبَارَكًا أَيْنَ مَا كُنتُ وَأَوْصَانِي بِالصَّلَاةِ وَالزَّكَاةِ مَا دُمْتُ حَيًّا

„Učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju dajem.“

وَبَرًّا بِوَالِدَتِي وَلَمْ يَجْعَلْنِي جَبَّارًا شَقِيًّا

„I da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.“

Allahovo čudo – Isa, a.s. – poručuje nam da je pravo čudo ustrajati u namazu, graditi ispravan odnos sa Stvoriteljem, pokazivati brigu za ljude kroz pomaganje i dijeljenje, činiti dobro roditeljima i vlastitim ponašanjem svjedočiti vrijednosti koje se danas, nažalost, sve češće doživljavaju gotovo kao čudo.

(Preporod.info)