Od petka do petka: Dr. Admir Muratović

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 28. novembra do 4. decembra 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše dr. Admir Muratović, direktor Behram-begove medrese u Tuzli.

Petak, 28. novembra 2025.

Jučer smo u medresankoj džamiji proučili hafisku dovu hafizi Mirhi Čikarić, svršenici Medrese, 112. hafizu Časnoga Kur'ana kojeg je iznjedrila Sekcija za hifz Behram-begove medrese u Tuzli. Ponosni smo na ovu činjenicu, a i zadovoljni kako je ovaj ibadetski čin protekao. Od vannastavnih aktivnosti danas je na redu program povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Još u jutarnjim satima utvrđujemo detalje, da li je sve spremno za današnju priredbu koju je s učenicima pripremao profesor Ali Hasanović. Nastava ide svojim tokom. Borimo se da uprkos mnoštvu kulturnih, umjetničkih, duhovnih, edukativnih događanja zaštitmo nastavni proces. I nije baš lahko, ali nemamo alternative, moramo – to je ono zbog čega učenici, prije svega, borave u Medresi, a svakako smo ponosni na svaki vannastavni događaj u kojem učestvuju učenici, koji dodatno doprinosi njihovom obrazovanju, odgajanju, duhovnom i kulturnom uzdizanju.

Džuma-namaz sam klanjao u džamiji naše škole. Predvodio ju je Halil-ef. Mehanović, odskora u penziji, a inače dugogodišnji profesor Arapskog jezika, nekada i Kiraeta u Medresi. Istinsko je uživanje klanjati za njim – prelijepo uči! Program u čast državnosti naše bezrezervne domovine je protekao prema očekivanjima. Zadovoljni smo.

U posljednjem dijelu programa prisutnima je inspirativnu poruku uputio naš današnji specijalni gost Irfan Peljto, bosanskohercegovački nogometni sudija i UEFA-in elitni sudija.

Družili smo se s Irfanom, ali ne dugo, morao se uputiti u Doboj gdje je po rasporedu danas trebao da sudi utakmicu Sloga Doboj – Radnik Bijelina. Ponosni smo na Peljtu, na ono što je postigao, na način i nivo na kojem reprezentuje svoju domovinu. Vrlo je skroman, učtiv, susretljiv. Osjetili smo i kod njega ispunjenost i ponos što je boravio u Medresi. Drago nam je zbog toga!

Subota, 29. novembra 2025.

Posljednjih nekoliko večeri provodio sam u završnom iščitavanju tekstova za 2. broj Hikmeta, časopisa za islamske teme i kulturu, koji je prije izvjesnog vremena po treći put pokrenut i radosni smo zbog toga. S Elvedinom Kozarevićem, pomoćnikom direktora za učenički dom u Medresi, svakodnevno se viđam, ali je naš današnji susret drugačijeg karaktera, odnosno u drugačijim svojstvima: izvršnog urednika časopisa i osobe koja je zadužena za njegovo tehničko uređenje i dizajn – ispravljamo zamijećene slovne, tehničke i sl. pogreške. Konsultujemo se oko nekih pitanja i s dr. Sead-ef. Seljubcem, glavnim urednikom.

U Medresi je radna subota. Nastava se završila. Roditelji dolaze po djecu. Većina ih ide kući, poneki i ostaju; oni koji žive daleko. Predvečer s  porodicom putujem u Brčko. Babo i majka nas dočekuju, raduju se, kao i uvijek. Gledam ih i slušam; starē, a starimo i mi, a jednako vole, ili još više. Sa svojom Ismihan razgovaram o fakultetima. Počela se interesovati, a i vrijeme je, treći je razred Medrese. Prenosim joj svoje impresije sa skorašnje posjete nekim istanbulskim univerzitetima, kampusima. Puno su postigli, rapidno su se razvili, pogotovo na polju tehničkih i medicinskih znanosti.

Nedjelja, 30. novembra 2025.

Spavali smo u Brčkom, u našoj porodičnoj kući. Doručkujemo zajedno. Lijepo nam je, zadovoljni smo. Daj Bože da potraje, iako je redovna tema naših razgovora zdravlje, ljekarski pregledi – obavljeni i zakazani. Ali tako nam je, to je ljudski usud. U neko doba babo se izgubi, nema ga. Izišao napolje. Lijepo vrijeme. Nešto radi u avliji. Htjedoh malo poći, htjedoh se družiti. Na povratku iz Brčkog redovno svraćamo u Brku. Tako je i ovoga puta. Sipamo vodu. Kažu da je najbolja u brčanskome kraju, a i dalje. Provjerili smo, uvjerili se, zaista je tako. Navikli se na nju.

Vikend okončavam gledanjem košarkaške utakmice između Bosne i Hercegovine i Srbije u Skenderiji u Sarajevu, s velikom žudnjom, napetošću kao i uvijek. Razočaran što reprezentativnu utakmicu gledam na nekom drugom kanalu, a ne na državnom. Apsurd, životna ironija! A opet mi drago što istu na Areni1 komentariše Edin Avdić, veliki stručnjak, poznavalac košarke. Uz njega je gledanje košarke svrsishodnije i zanimljivije. Vodili smo, mogli smo pobijediti, malo je falilo!

Ponedjeljak, 1. decembra 2025.

Jutarnje pripreme za današnju sjednicu Kolegija direktora, ali prije toga brzinska kahva sa svojim dragim kolegama u zbornici – muderisima… Na Kolegiju smo, kao i inače, detaljno izanalizirali sve aktivnosti realizirane u prethodnom periodu i one koje su planirane za nastupajući period. Nakon Kolegija – prakse koju sam naslijedio od svojih prethodnika, u Muftijstvu sam imao susret s muftijom tuzlanskim dr. Vahid-ef. Fazlovićem, prvim direktorom Medrese, predsjednikom Školskog odbora. Mnogo se interesuje za rad ove obrazovno-odgojne ustanove. U svakom kontekstu pruža nesebičnu podršku.

Danas smo bili domaćini završnog turnira u odbojci na gradskom nivou. Osvojili smo prvo mjesto. Predstavljat ćemo Tuzlu na kantonalnom takmičenju u ovome sportu. Radosni smo i ponosni, a pomalo i naviknuti. Odavno je sport na visokoj razini u našoj školi, zahvaljujući, prije svega, kontinuiranom nesebičnom i stručnom radu našeg profesora Samira sa svojim učenicima. U večernjim satima sam bio na vezi s Enesom, profesorom iz istanbulske medrese Aziz Bayraktar. Već nekoliko puta razgovaramo o temi razmjene učenika s pobratimskim školama Aziz Bayraktar i Rabia iz Istanbula. Nekoliko godina traje ova saradnja. U završnoj smo fazi dogovora. Mislim da ćemo uspjeti. Bit će nam drago.

Malo sam pregledao Nadijin test iz matematike, svoje mlađe kćerke, osnovnoškolke. Ponovo će imati test u narednim danima. Ima afiniteta, ali je potrebno i vježbati. Odveo sam je na trening – karate. Voli ovaj sport, ne propušta treninge, redovna je, trudimo se da je pratimo.

Utorak, 2. decembra 2025.

I ovaj radni dan, kao i svaki prethodni, započeo sam iščitavanjem izvještaja odgajatelja u noćnoj smjeni. Velika je koncentracija učenika u internatu. Nužno je dobro organizirati svaki detalj, ali i sve pomno pratiti, ništa ne prepuštati slučaju. Održao sam čas Arapskog jezika u Id, redovno po rasporedu, a zatim je uslijedila priprema za sjednicu Nastavničkog vijeća. Hfz. Nedžad Vehabović, pomoćnik direktora za nastavu, akribično priprema sve sadržaje koji će biti tretirani na sjednici. I po više puta se konsultujem s njim, ali i s drugim saradnicima, oko nekih pitanja, dopunjavam informacije, savjetujem se – smanjujem mogućnost pogrešnog zaključivanja, formiranja neispravnih stavova, odluka i sl. Protekla je u skladu s pripremom; istretirano je sve što je bilo planirano.

Uz nekoliko vrlo važnih telefonskih razgovora, u prijepodnevnim satima upriličio sam susret s Mihretom Ćosićem, predsjedinkom Udruženja sportskih radnika Gradskog nogometnog saveza Tuzla. Povod susreta bila je saradnja na polju organiziranja Tradicionalnog malonogometnog omladinskog turnira.

U večernjim satima sa suprugom sam otišao na Tušanj – Centar za mlade. Prisustvovali smo kolokviju pod nazivom “Šejh hafiz Salih-ef. Suljić (155 godina od rođenja) i hafiz Sulejman-ef. Damadžić (140 godina od rođenja)”. Još jedan u nizu korisnih skupova na kojem smo slušali o našim alimima. Puno ih je, hvala Bogu. O nekim znamo podosta, o nekima ponešto, a o nekima ne znamo ništa, nažalost. Organizacija dobra, predavači izvrsni, temeljito se pripremili!

Srijeda, 3. decembra 2025.

Na poziv resorne Rijasetove uprave jutros sam putovao u Sarajevo na sastanak. Svakako prilika da vidim drage kolege iz drugih medresa, ali i osobe iz Rijaseta s kojima u kontinuitetu uredno sarađujemo. Razgovarano je o dvjema temama: ramazanskoj praksi učenika i projektu “AI i medijska pismenost za budućnost” – edukacijski program namijenjen učenicima medresa, a koji bi se trebao realizirati u saradnji s Evropskom unijom. Požurili smo poslije sastanka. Trebalo je na vrijeme da se vratim u Tuzlu. Uspio sam u nakani te sam prisustvovao u amfiteatru Medrese promociji knjige "Na strani čovječnosti" autorice Ajše Hafizović-Hadžimešić, koju su organizirali Behram-begova medresa i Magazin za ženu i porodicu Bosanska Sumejja.

Pored autorice, o knjizi je govorila i Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenice i Žepe”. Ovo je jedan u nizu događaja koje organiziramo ove godine, a kojima nastojimo educirati mlade o genocidu, da znaju ko je i šta je uradio, s kojim ciljem, s kojim namjerama, da znaju, da se sjećaju, da nikada ne zaborave. Nakon promocije i kratkog druženja s gostima, požurio sam kući. Ovoga petka hatib sam u medresanskoj džamiji – velika čast i još veća odgovornost.

Razmišljao sam u prethodnim danima o temi; šta bih i kako bih kazivao, večeras hoću da to i precizno artikulišem, da formulišem, da bude na vrijeme spremno. Uspio sam u najvećem dijelu u tome. Sutra ću, završiti, ako Bog da.

Četvrtak, 4. decembra 2025.

Jutros sam održao dva časa u Id; jedan redovni, jedan vanredni. Pratimo gradivo, vježbamo. Zadovoljan sam kako učenice napreduju. Nakon časova otišao sam u Muftijstvo na ranije zakazani sastanak redakcije Hikmeta. Većina članova Redakcije su bili prisutni. Razgovaralo se o 2. broju Hikmeta koji bi trebao do kraja godine ugledati svjetlo dana. Ushićeni smo. Radujemo se, jedva čekamo!

Također je bilo riječi o planovima za sljedeći broj Hikmeta: temama, potencijalnim autorima, rokovima itd. Po povratku u Medresu razgovarao sam s pomoćnicima o temama koje su tretirane na jučerašnjem sastanku u Rijasetu. Obje teme su važne. Organizovat ćemo se i adekvatno na njih odgovoriti.

Poslije posla uspio sam se malo odmoriti, odvesti Nadiju na trening, te završiti hutbu kako sam i planirao. Nadam se da ću uspjeti prenijeti džematlijama poruku, a i onima koji to budu pratili putem TV prijemnika, uputiti im savjet, ukazati na pogrešku, ali ih i ostaviti u nadi. Da nam bude kabul!

(Preporod.info)