Hidžra, pouke i poruke

“Hvala Allahu, zahvaljujem se Njemu i od Njega pomoć tražim, i u Njega vjerujem i ne niječem Ga. Neprijatelj sam onomeko Ga niječe. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, koji nema druga, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Poslao ga je sa uputom i istinskom vjerom, sa svjetlom i poukom u vrijeme kada nije bilo poslanika, kada je znanja malo bilo,kada su ljudi bili u zabludi, u određeno vrijeme, kada je blizu Sudnji dan i kada je blizu Čas određeni. Ko je pokoran Allahu i Poslaniku, on je na pravom putu, a ko im je neposlušan, taj je zalutao, nemaran i u očitoj zabludi."

Poštovani džemate, ovako je poslanik Muhammed, a.s. počeo svoju prvu hutbu nakon što je učinio hidžru u Medinu.

U utorak, 13.10. nastupa 1. muharrem 1438.hidžretske godine. Ovih dana u dubinama svojih srca oživljavamo sjećanje na hidžru i svoju dušu i svoja srca oplemenjujemo razmišljanjem o poukama koje nam donosi ovaj izuzetni događaj.

Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi kada govori o ovome događaju kaže: „Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!", pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je silan i mudar“

1. Uzvišeni Allah jasno nam poručuje da će On čuvati vjeru ali i one koji na tom putu nailaze na poteškoće. Poteškoće na životnom putu. Velika većina današnjih vjernika svojim odnosom prema poteškoćama jasno pokazuje slabost svoga imana. Teško nam padaju teškoće. Hidžra je upravo ta koja nam jača snagu imana i uči nas da u teškoćama nismo sami da je tu uvijek uz nas Uzvišeni Gospodar. Nije li poštovana braćo hazreti Pejgamber Bogu najdraže stvorenje, stvorenje radi koga je sve stvoreno, miljenik, najodabraniji Poslanik koji je kročio u dubine nura koje bi spalile i meleka, koji je bio počašćen miradžom, kojem se dova nije odbijala? Nije li taj čovjek bio primoran da trpi uvrede u Mekki, Taifu, nije li krenuo vrelim pustinjskim pijeskom put Medine, krvavih mubarek tabana? Da li je ikada Poslanik kazao da na taj put neće, da mu je teško? Ne kaže li on Ebu Bekru: Ne boj se. Pa Allah je sa nama.

Moramo naučiti da u svakoj situaciji dajemo sve od sebe što možemo, na radnom mjestu, u zajednici, u džematu, u porodici, a onda da na kraju tog svog truda činimo dovu dragom Rabbu da to pomogne. Hidžra nas uči da je to recept za uspjeh.

2. Poslanik putuje sa prisnim svojim prijateljem Ebu Bekrom. Ebu Bekr ga svojim tijelom brani od zmije kad su bili u pećini. Ebu Bekr se brine sta će biti sa islama ako ih nađu ne zbog sebe nego brine zbog Poslanika. Prijatelja u vjeri. Prijatelj u vjeri u ime Boga. Koliko smo mi bliski jedni drugima? Koliko smo spremni braniti jedne druge? Svjedoci smo suprotnih situacija koje danas vladaju među nama: Netrpeljivost, međusobna isključivost, zavidnost, međusobno napadanje, potvora, sumnjičenje. Hidžra nas uči da priđemo jedni drugima, da se istinski u ime Boga zavolimo i stanemo jedni uz druge, to je duhovni saf. Kako u namazu stajemo jedan pored drugog, zbijeni i nedamo šejtanu prostor između nas tako nas hidžra uči da takvi i u životu jedni sa drugima trebamo biti, ne dozvoliti da između nas stoje navedene negativnosti.

3. Čineći hidžru Poslanik iskazuje čuveni hadis: “Djela se cijene prema namjerama“. Kakvi su naši nijeti koje u svom srcu kujemo? Da li mi svoje nijete kujemo vatrom imana, ljubavi prema Uzvišenom Allahu, međusobnom zbližavanju ili su nam naša djela popraćena nijetovima koje su iskovane na vatri mržnje, nesloge, zavisti?

4. Hidžra nam daje primjer muhadžira i ensarija. Nezabilježen slučaj do tada da se ljudi tako zbliže i da dijele ono što imaju. Njih je zbližila vjera i nada u Božiju milost. Jesmo li mi danas kao muhadžiri i ensarije hidžre postupili? Koliko danas pomažemo našim ljudiam koji se vraćaju na svoja ognjišta, kada prestaju biti muhadžiri, koliko pomažemo ljudima koji će prve pahulje snijega dočekati bez krova nad glavom bježeći od ratnog vihora i ratnih strahota? Niko od nas ne traži da to činimo ugrožavajući svoju egzistenciju, ali koliko smo uopće svjesni teškog stanja velikog broja naše braće muhadžira?

5. Hidžra znači napuštanje, seobu. To nije bijeg, za taj pojam koriste se druge riječi. I mi imamo svoju hidžru. To je napuštanje grijeha i seoba ka dobrim djelima, čvrstoj vjeri u Uzvišenog Stvoritelja. „ I požurite oprostu od Gospodara svoga i džennetu koji je pripremljen za one koji su Boga svoga svjesni“. Ni to nije lagan put. Valja na tom putu pobijediti šejtanske vesvese koje su postavljene gotovo na svakom našem koraku. Slasti imana i slasti Božije milosti, nemojmo očekivati da osjetimo nakon prvog pokajanja. I poslanik kad kreće na put Medine ide zaobilaznim putem. Put do duhovnog dobra nije put prečice. On je put naše istrajnosti, našeg istikameta da se svaki dan trudimo da stepen svog imana podignemo na višu razinu, i da se svaki dan trudimo da Uzvišeni Allah nam bude bliži i draži.

6. Razmišlajući o hidžri ne možemo a da ne primijetimo Suraku. Suraku koji je zaslijepljen dunjalukom, pred očima mu nagrada, stotinu deva i kao bez glave juri da sustigne i uhvati najodabranije biće. Koliko smo mi danas oličeni u liku Surake? Ne trčimo li i mi mnogi danas poput Surake da uhvatimo što više dunjaluka, a da pri tome gazimo sve duhovno što nam dolazi na tom putu? Trčeći da steknemo dunjaluka sto više, zapostavljamo svoju vjeru, nemamo vremena za nju. Suraka je potonuo do koljena u pijesak, a mi smo mnogi potonuli u dunjaluk puno više. Suraka je imao dovoljno razuma da se na vrijeme dozove pameti, to i mi trebamo uraditi ovih dana kada se prisjećamo hidžre. Islam nije protiv dunljaluka, naprotiv Poslanik nam kaže da trebamo raditi kao da nikada nećemo otići sa dunjaluka, ali isto tako kaže da je dunjaluk ahiretska njiva, što zasiješ to i požanješ i da radimo kao da ćemo sutra sve ostaviti. Dakle srednju put, put sticanja imetka ali i put duhovnog zadovoljstva.

Uzvišeni Allahu, podari nam čvrstinu imana, istrajnost u vjeri i spremnost da se u svim iskušenjima ponesemo kao pravi vjernici.

Učini nas muhadžiima od naših grijeha prema Tvojoj milosti, uputi nas i vodi pravim putem.

Amin.

Hafiz Merim-ef. Đulović