Granata ispaljena s položaja Vojske RS-a: Obilježena 32. godišnjica ubistva učiteljice Fatime Gunić i njenih učenika

Na Trgu ZAVNOBiH-a u Sarajevu danas je obilježena 32. godišnjica od ubistva učiteljice Fatime Gunić i njenih učenika Adisa Mujala, Vedada Mujkanovića i Feđe Salkića, koji su ubijeni 9. novembra 1993. godine granatom ispaljenom s položaja Vojske RS-a iz pravca Nedžarića.

Na mjestu masakra, gdje je život izgubila učiteljica i trojica njenih učenika, a još 23 učenika zadobilo teže i lakše povrede, okupili su se članovi porodica ubijenih, predstavnici vlasti i građani. Cvijeće su položile delegacije Kantona Sarajevo, predvođena zastupnicom Marijelom Hašimbegović, te predstavnici Grada Sarajeva, Općine Novi Grad, Mjesne zajednice Alipašino Polje B-1, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992–1995., Unije civilnih žrtava rata KS, kao i učenici i nastavnici Osnovne škole „Fatima Gunić“, koji su priredili prigodan komemorativni program.

Obraćajući se prisutnima, gradonačelnik Samir Avdić podsjetio je da je granata, ispaljena s agresorskih položaja, pala ispred betonskih ploča kojima je bio zaštićen ulaz u učionicu improviziranih prostorija OŠ „Prvi maj“. Geleri su prošli kroz šupljine na spojevima ploča, nanoseći smrt i bol koja i danas odzvanja Sarajevom. Samo nekoliko minuta kasnije, s iste lokacije ispaljena je nova granata koja je ubila tri i ranila sedam civila ispred MZ „Jedinstvo“ na Trgu nezavisnosti.

– Obilježavanjem ovog tužnog dana ne odajemo samo počast ubijenim sugrađanima, već šaljemo poruku da nećemo zaboraviti. Mjesta sjećanja, poput ovog, nisu samo podsjetnici na patnju, već i upozorenja za budućnost – poručio je Avdić.

Naglasio je da je Sarajevo preživjelo najdužu opsadu modernog doba, u kojoj je Vojska RS-a ubijala bez razlike – djecu, žene, starce, civile svih vjera i nacija.
– U toj opsadi ubijeno je više od 12.000 ljudi, među njima 1.601 dijete. Iza svake brojke stoji ime, lice, priča i neizmjerna tuga porodice. Pravda je naš dug prema njima – istakao je gradonačelnik.

Avdić je zaključio da su ovakva mjesta sjećanja istovremeno i mjesta nade – da će buduće generacije živjeti u Bosni i Hercegovini koja poštuje svoju prošlost, prihvata istinu i gradi mir na temeljima pravde i pomirenja.

(Preporod.info)