Mustafa Omerhodžić: Od Medrese, preko studija u Turskoj, do uloge fitnes trenera

Razgovaramo s Mustafom Omerhodžićem, alumnistom sarajevske medrese i turskim diplomantom, koji, uz redovan posao, radi i kao fitnes trener.

Pričamo o ulozi Medrese u procesu stasavanja, susretima s drugim kulturama, korištenju društvenih mreža i zdravim životnim navikama.

Razgovarao: Nedim Gondžić

Kao fitnes trener si aktivan i na društvenim mrežama. U kojoj mjeri one mogu doprinijeti slanju poruke o tjelovježbi i zdravim životnim navikama?

Mustafa: Njih razumijevam kao sponu koja može nadomjestiti nečije potrebe ili manjak slobodnog vremena. U skladu s vlastitim obavezama, angažovan sam i kao trener u "fizičkom smislu", ali u većinskom dijelu je riječ o edukaciji kroz društvene mteže.

Imam u planu, ako Bog da, kroz neke druge projekte uključiti i veći broj ljudi. To je već nekoliko momaka sa sličnim pogledima i energijom, pa ćemo postepeno raditi. 

Kako bi opisao ulogu Medrese u tvom sazrijevanju, odrastanju i doživljaju svijeta?

Mustafa: Sve i da Medresa nije u trenutku našeg školovanja dala ono što je zamišljeno, ona je posijala klicu koja će kasnije procvjetati. U mom slučaju, imala je uticaj na sve pozitivno što će kasnije biti vezano uz moju ličnost.

Medresa je bila ta koja je pokrenula sve ono što je pratilo moje sazrijevanje u najljepšem smislu. 

Nakon Medrese si nastavio studij Međunarodnih odnosa u Turskoj. Šta je sve bio tvoj potencijalni izbor nakon srednje škole i kako si to sveo na spomenutu odluku?

Mustafa: Pokušao sam pronaći nešto što mi je u tom trenutku blisko. Također, nastojao sam sebi dati neku vrstu izazova, pa sam izabrao Tursku, gdje ne znam čak ni jezik. Tek sam znao ponešto o kulturi.

To je situacija u kojoj znam da se neću oslanjati na roditelje ili prijatelje, što rezultira mojim značajnijim trudom i angažmanom.

Još jedan razlog je zainteresovanost za osmansko nasljeđe i islam. Također, Turska je tada bila zemlja u napretku, a vidimo da su danas u geopolitičkom smislu postali neko bez kojih nijedan proces u svijetu ne može da ide dalje.

Šta ti je boravak u Turskoj ponudio u edukativnom, a šta u iskustvenom smislu?

Mustafa: Turska ima ogromne benefite za studente koji dolaze iz Bosne i Hercegovine. Imamo odriješene ruke da studiramo bez poteškoća i prepreka.

Imamo tu neku posebnu pažnju. Naprimjer, sjećam se da me zabolio zub prilikom prvog dolaska tamo i imao sam besplatno liječenje, što nisu imali mnogi strani studenti. Dakle, imali smo mnogo benefita na osnovu toga što dolazimo iz Bosne i Hercegovine.

Sjećam se i prvog dolaska na čas kod dekana, kada sam se odmah istakao samo na osnovu toga što sam iz Bosne i Hercegovine. Bilo je tu mnogo studenata iz drugih zemalja, a ovakav tretman sam doživio kao odskočnu dasku.

Da razgovor zaključimo tonom kojim smo počeli: Nerijetko čujemo formulacije: "brz način života", "zdrave životne navike", "sklonosti savremenog čovjeka... O čemu treba voditi računa s aspekta zdravlja i treninga?

Mustafa: Ustrajnost je posebno važna, kako u vjeri ili poslovnom smislu, tako i u vježbama. Bitno je ubacivati sitne navike za koje znamo da ne oduzimaju mnogo vremena, niti da su teške.

Nakon što ustrajemo u njima dva ili tri mjeseca, onda možermo podizati ljestvicu na neki veći izazov. Naprimjer, možemo početi piti litar vode dnevno, što je baš neki minimum. Postepeno ćemo ići prema dva litra dnevno. 

Sličan je princip na koji uvodimo namaz u dnevni ritam, počnemo sa sabahom zbog bereketa u danu, a nakon nekog vremena vidimo da je to postalo dio nas i nešto bez čega ne možemo i zbog čega se dobro osjećamo. 

Isto tako, možemo ubaciti 10 do 15 minuta aktivnog hodanja ili trčanja. Potom, kad vidimo da možemo ustrajati svaki dan u tome, tražimo sebi veći izazov.

Sličan je princip s izbacivanjem neke negativne stvari koju radimo. Krenemo od sitnice, pa prelazimo na krupnije stvari. Poenta je u postupnosti.

Jednostavno, moramo sebi postavljati male ciljeve koje nas vode ka većim. 

(Preporod.info)