Mirha Čikarić, 112. hafiz Behram-begove medrese: Kur’an me odgajao na svakoj stranici

Mirha Čikarić je 16. oktobra ove godine proučila posljednje ajete Kur'ana napamet pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, čime je stekla časno zvanje hafize Kur’ana.

Student je Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, a kao učenica generacije 2023. godine je završila Behram-begovu medresu. Muhaffiz joj je bio hafiz Amir Hodžić, profesor u Behram-begovoj medresi. Mirha je tako postala 112. hafiz Behram-begove medrese, ali i šesti hafiz svoje, 347. generacije.

Opisujući svoj put hifza, Mirha u razgovoru za Preporod.info govori kako je početi nešto najizazovniji dio plana.

– Krenuti na put u nešto novo i nepoznato zahtjeva hrabrost. Strah od neuspjeha, pomiješane emocije, organizacija, odgovornost su samo neka od pitanja koja su se pojavljivala u mojim mislima.

Osjećala sam želju i mogućnost da krenem na taj put te se usudila na takav poduhvat. Stalno sam sebe napominjala da Onaj koji me poslao na ovaj put, On će me dovesti, inšallah, do kraja.

Kada bih se dvoumila mogu li uspjeti, govorila bih sebi ili ću završiti hifz ili ću se truditi do kraja života zapamtiti Njegov govor i živjeti po njemu – ističe Mirha.

Kaže da nije razmišljala o odustajanju, trudila se podsjetiti sebe da je bitnija destinacija od brzine i da može promijeniti put, ali nikada cilj koji je postavila.

– Mnogo je lijepih osjećaja koje sam doživljela na ovom putu, ali ću pamtiti onaj koji bih imala kada sam nakon neke teže stranice, iščitavanja prijevoda i savlađivanja iste, osjetila da me ta stranica odgojila. Trag koji naučene stranice ostave na tebi je možda i najteži korak u hifzu. Cilj mi je bio dopustiti da me Kur'an odgaja, što se i dešavalo. Kur'an mi je pomogao u sticanju i popravljanju osobina, odgovornosti, postavljanju prioriteta – govori Mirha.

Odgovarajući na pitanje koliko je podrška porodice, muhaffiza i okruženja bila važna tokom procesa učenja Kur’ana napamet, potcrtava da je podrška bitan korak.

– Lijepo je znati da imaš nekoga ko ti daje vjetar u leđa, ko vjeruje u tebe u momentima kada ti možda čak i posumnjaš u sebe. Porodica, muhaffiz i okruženje, svi su bili dio moga puta. Najveća motivacija mi je bila moja majka koja me i naučila prve harfove, preslušavala stranice onda kada bih mislila da nisu dovoljno spremne za muhaffiza, spremala mi najljepša jela i vozila me na preslušavanja čekajući i po dva sata. Nekada se ne možemo odužiti za ono što je neko uradio za nas, ali možemo dati sve od sebe – kaže Mirha.

Ističe kako se nakon završetka hifza osjeti još veća odgovornost i tek tada, zapravo, sve počinje.

– Insan mora sebe stalno podsjećati da ima dužnost da ne zaboravi ono što već zna i da mora da popravlja i usavršava naučeno.

Cilj je podsjećati svoj um da ne zaboravi Njegov Govor, ali je još bitnije popravljati svoje stanje kako bi živio ono što čuvaš u svom umu.

Mnogi, učeći hifz, žure da ga završe misleći da je tu kraj, a tada, zapravo, dobijaju još veću odgovornost i obavezu, ali onu najljepšu – govori Mirha.

Govoreći o Behram-begovoj medresi i bogatoj tradiciji hifza u ovoj školi, ističe da je to ustanova gdje je napravila prve korake na ovom putu, ali i one najvažnije.

– Tu sam upoznala ljude koji su bili motivacija u ljudskom obliku, primjer kako čovjek i vjernik treba da živi i da se ophodi. Biti dio te hafiske porodice daje mi osjećaj topline i pripadnosti. Pripadati zajednici koja te stalno podsjeća da budeš bolji, da se trudiš i radiš, neizmjerno je divan osjećaj. Jedni drugima moramo biti primjer i potpora na putevima dobra – navodi Mirha.

Govoreći o svom putu učenja Kur’ana napamet, Mirha Čikarić naglašava da hifz nije samo proces pamćenja nego duboko lično i duhovno putovanje, ispunjeno izazovima, ali i neizmjernim zadovoljstvom. Put hifza je individualan put, za svakoga različit, tvrdi hafiza, i ne doživljava ga svako isto, što je sasvim normalno.

– Bitno je sebe podsjećati da svako ima svoje vrijeme i ne brinuti previše, ukoliko daješ sve od sebe, rezultat će neminovno doći. Ako traje duže, pa šta je to ljepše od posvećivanja vremena Njegovoj Riječi?

Mladima bih poručila da, kada osjete strah i želju da odustanu, razmisle zašto su počeli. Zbog Gospodara. Sve što je u Njegovo ime, inšallah, urodit će slasnim plodovima.

Stalno sam imala na umu riječi rahmetli muftije Muamera Zukorlića, u jednom od njegovih predavanja u kojem kaže da svakome uzbrdo „zapne“ i da se i najbolji trkač umori. Tako jednostavne, a opet, riječi o kojima vrijedi razmisliti. Baš ta mjesta gdje čovjek osjeti da je teško, to su situacije u kojima moraš dati najviše truda i uložiti najviše vremena. Jer je to ono što razdvaja uspjeh od neuspjeha – kaže na kraju hafiza Čikarić.

(Alem Dedić/Preporod.info)