Prof. dr. Hasani: Studenti su najveća ostavština prof. dr. Jusufa Ramića

Dženaza-namaz prof. dr. Jusufu Ramiću, koji je jučer preselio na ahiret, klanjana je danas u haremu Gazi Husrev-begove džamije.

Prof. dr. Mustafa Hasani u svom obraćanju kazao je kako su prva ostavština rahmetli profesora Ramića njegovi studenti i da upravo oni svjedoče da im je osvjetljavao puteve znanja ali i života.

 Obraćanje prenosimo u cijelosti:

Onaj ko je darovao znanje, iako umre,živi vječno kroz ono što je ostavio. (Al-Mutanabi)

Poštovana porodico prof. Ramića,

uvaženi reisul-ulema, prijatelji, poznanici i studenti prof. Jusufa Ramića!

Es-selamu alejkum,

u ovim prilikama teško je naći prave riječi kojima bi sažeto mogli kazati ko je bio prof. dr. Ramić,  šta je u/radio i šta je ostavo iza sebe. Zato bih ja posegnuo za stihovima čuvenog pjesnika El-Mutenebija kojeg je prof. dr. Ramić često znao citirati budući je jako volio arapski jezik i arapsku poeziju, u kojima je pjesnik izrekao sljedeće:

Znanje osvjetljava puteve u tami,kao zvijezde koje svijetle putniku.

Profesor Ramić je preselio, ali iza njega je ostalo njegovo veliko djelo i ovom bi prilikom ukazao na tri njegove velike ostavštine.

Prva ostavština su njegovi studenti. Mi, njegovi studenti, svjedočimo da nam je osvjetljavao puteve znanja ali i života, otvarao nove horizonte, pomagao nam da razumijemo svijet, otklanjao sumnje i strahove i pokazivao pravac kojim trebamo ići. Sinoć, dok sam pripremao ovaj govor nazvao me je Suad Mahmutović da mi prenese informaciju da će dvije hatme biti proučene pred dušu prof. Ramića,  jedna od profesora Cazinske medrese i imama s tog kraja, a drugo od učenika generacije 1983. Gazi Husrev-begove medrese. A proučene su i brojne druge od njegovih studenata koji su ga na taj način željeli ispratiti s ovoga svijeta, a da nisu mogli doći na dženazu. Ovakve geste nisu naručene, protokolarne, one su jednostavno proistekle iz srca, iz osjećaja duga ili kao iskazi zahvalnosti prema profesoru  Ramiću.

Druga njegova ostavština su njegove knjige, tekstovi koji ostaju iza njega za buduće generacije kojima je znalački popunjavao brojne praznine u našoj pisanoj riječi iz arapskog jezika, poezije, tefsira i kur'anskih nauka, teorije prevođenja Kur'ana, ali i drugih tema i oblasti za koje je smatrao da su važne, poput historije ali historije učenja Bošnjaka na čuvenom univerzitetu Al-Azharu. Njegovo djelo  Izbor Poslanikovih  hutbi  je sadržajno potpuna novina na bosanskom jeziku kojim je ukazao na jedan vrlo važan ali apsolutno zanemaren aspekt u životu Muhammeda, a. s.  Stoga ne čudi da je svojim radom, pisanom riječju ali i temama koje je aktualizirao  izazvao pažnju naučne javnosti i izvan Bosne i Hercegovine ili bivše Jugoslavije, pa je tako  u Bursi 2014. godine odbranjen magistarski rad na Institutu za društvene nauke Univerziteta u Uludagu, pod naslovom: „Bosanski alim Jusuf Ramić i njegovo mjesto u tefsiru“.

I treći zalog ili ostavštinu prof. Ramića koju bih ovom prilikom spomenuo, Fakultet islamskih nauka na kojem je prof. Ramić radio cijeli svoj život od osnivanja ITF-a pa sve do odlaska u penziju, kojeg je gradio i razvijao kao profesor ali i njegov dekan u dva mandata. Profesor Ramić je znao i shvatao koliko je važno institucionalno djelovanja, koliko je za naš narod i državu važna Islamska zajednica pa je bio i kandidat za reisul-ulemu i  svojim članstvom i učešćem dao doprinos u radu  najviših organa i tijela Islamske zajednice. Radom na Fakultetu pokazivao  je koliko je važno obrazovanje za jedan narod i koliko je važan Fakultet islamskih nauka za naš duhovni ali i svaki drugi razvoj i opstanak.

Veličina čovjeka jeste u veličini ostavštine koju je ostavio, u veličini i snazi utjecaja koji je u dobru utisnuo u životima ljudi. Upravo o toj istinskoj i veličanstvenoj ostavštini govorimo kao što bi i pjesnik Al-Mutenebi rekao:

Onaj ko je darovao znanje, iako umre,živi vječno kroz ono što je ostavio.

I da spomenemo i to,  profesor Ramić je za moto svoje knjige Bošnjaci na univerzitetu Al-Azher zapisao sljedeću misao:

„Nema života nijednom narodu koji zaboravlja svoje ugledne ljude“. Ističući ovu misao, profesor Ramić nam je poručio da je prošlost važna i da je se trebamo sjećati ali  ne da se sjećamo uglednika radi prošlosti,  radi samog znanja,  nego radi „života“, budućnosti, te da nam sjećanja na velikane budu inspiracija u našim životima i  budućnosti.

Molim Allah da profesor Ramić još dugo ostane u našem sjećanju i našim dovama, da njegova djela budu poticajna za naša pisanja i istraživanja i da nam svojim primjerom osvjetljava puteve znanja, dostojanstva i ugleda.

Molim Allaha da prof. Ramiću oprosti grijehe, uvede ga svojom milošću u Džennet među uglednike umeta Muhammeda, a. s.

Mustafa Hasani

Sarajevo, harem Begove džemije, 15. oktobar 2025.

(Preporod.info)