Trideset godina nakon završetka agresije na BiH: Sve teži uslovi za život u Žepi

Trideset godina nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu i pada Žepe, život u tom mjestu na istoku zemlje je sve teži. Od blizu 8000 stanovnika, koliko ih je u Žepi živjelo tokom rata, ostalo je njih stotinjak.

Centralni događaji u tom mjestu su oni koje organizuje Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini i to s ciljem sjećanja na heroje odbrane Žepe. Imam džamije i predsjednik Medžlisa Elvedin-ef. Selimović ističe da to Islamska zajednica radi već drugu godinu institucionalno zbog čega u Žepu stiže stotine vjernika iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.

– Mnogo je to značajno zato što povratnici, odnosno moje džematlije koje žive ovdje, se ne osjećaju zaboravljenim, već znaju da ima itekako naših prijatelja, naših braće i sestara koji su van Žepe, koji misle na nas ovdje i da smo na neki način braća i sestre – kaže Selimović.

Međutim, mještani nam pričaju da se itekako osjećaju zaboravljenim od državnih i federalnih institucija. Gotovo cjelokupno stanovništvo se bavi poljoprivredom i suočeni su s brojnim problemima.

–  Držimo stoku, ali je nemamo kome prodati. Dođe neko sa strane i ucjenjuje te cijenama. Ovdje pijace nemamo. Moj bratić drži 15 bikova i 300 komada ovaca, ali gdje i kako ih prodati? Kada ih dovezeš na pijacu Borike i pitaju odakle si, a ti kažeš da si iz Žepe, onda oni misle da moraš prodati koliko ti nudi, jer ti se ne isplati vraćati. Da ima pijaca ovdje, drugačije bi malo bilo –  kaže Esad Omanović iz Žepe.

Bolja je perspektiva bila prije 25 godina, kada se u Žepu vratio Senad Džebo.

–  Ovdje sam se vratio, oženio se ovdje i dobio djecu. Na početku je dobro bilo sve. Bile su i prodavnice, bilo je i više naroda koji se vraćao. Ali nema sada Boga mi slabo. Stariji umiru, omladina bježi. Ni država ne vodi računa o narodu ovdje Boga mi nimalo –  priča Senad.

Kažu kako, za razliku od prvih poslijeratnih godina, sada nemaju ni doktora ni prodavnicu. Do njih idu po 20 odnosno 40 kilometara u Han Pijesak ili Rogaticu. Ali dodaju kako uvijek idu uspravno i dostojanstveno, jer dolaze iz mjesta na kojem se tako živjelo i kad je bilo još teže nego danas.

(Emir Skenderagić/Preporod.info)