Stidi se, Skeliću, i sram te bilo!

Piše: Nedim Hrbat

To što je otrovni diletant i moralni leš Dženan Skelić javno napisao o reisul-ulemi dr. Huseinu Kavazoviću na društvenim mrežama ne govori ništa o reisul-ulemi, a govori sve o njemu.

U svakoj zemlji koja poštuje sebe, profesor koji izgovori takvu rečenicu o vjerskom poglavaru ne bi dočekao kraj semestra. Ne zato što bi mu neko zaprijetio, nego zato što bi se sam povukao, iz stida.

Ali, bit će, haman, da i stid nestaje.

U novijoj historiji, koliko nam je poznato, nije zabilježeno da se neko tako kočijaški izrazio o jednom vjerskom velikodostojniku, svojem ili tuđem.

Skelić, naprosto, nema elementarnog odgoja. Nema tu misli, nema ništa osim mržnje i smrada iz njegove gluposti, praznine i primitivnosti.

Akademska titula ga ne čini manjim primitivcem. To što predaje studentima samo je podsjetnik koliko je ovaj sistem loš kad u njemu ima mjesta za ovakve.

Kada se akademska titula koristi kao štit za primitivizam, a javni govor pretvori u kanalizaciju, to nije sloboda izražavanja, to je raspad javnog morala.

U demokratskom društvu sloboda govora ima smisla ako počiva na odgovornosti. Izreći uvredu nije čin mišljenja, nego odricanje od njega.

Nazvati vjerskog poglavara kako je to tzv. profesor učinio, ne otvara prostor raspravi, nego zatvara prostor civilizacije.

Stidi se, Skeliću, i sram te bilo!

Mržnja prema Islamskoj zajednici, vjeri i njenim simbolima ne čini te slobodnim, modernim, liberalnim, ili šta već sebi umišljaš, nego pokvarenim.

I svaka institucija koja još drži do dostojanstva trebala bi se ograditi od tebe.

Reisul-ulema Kavazović ne mora odgovoriti, jer na smrad se ne odgovara, samo se udaljiš. Ali institucije, univerziteti i društvo moraju.

Jer, ako šutimo dok “profesor” ovako pljuje vrhovnog vjerskog poglavara, onda pristajemo da svako moralno dno postane norma.

Postoje granice koje civilizovani čovjek ne prelazi, ma koliko mislio da je pametan.

Reisul-ulema Kavazović nije samo vjerski autoritet. On je simbol kontinuiteta jedne institucije koja je preživjela carstva, ratove, ideološke lomove i uvijek bila i ostajala uz svoj narod.

Udariti na takav simbol nije samo uvreda pojedincu, to je pokušaj delegitimiranja moralnog korektiva društva i tradicije koja društvu daje, doslovno, moralnu osovinu.

Onaj ko to čini, ne ratuje protiv Kavazovića, nego protiv same ideje da postoji nešto što nadilazi njegovu vlastitu mržnju.

(Prepoorod.info)