Trideset godina od pogibije legendarnog komandanta Zaima Imamovića

Trideset godina od pogibije legendarnog komandanta Zaima Imamovića

Na današnji dan, 9. oktobra 1995. godine, prije tačno 30 godina, na planini Treskavici je, u 34. godini života, poginuo legendarni komandant Zaim Imamović, jedan od najvećih heroja odbrane Bosne i Hercegovine i simbol otpora Goražda i cijelog Podrinja.

U završnim borbama Armije Republike Bosne i Hercegovine za deblokadu i povezivanje Sarajeva i Goražda, koje su se vodile na Rogojskoj gredi, komandant Imamović je položio svoj život na braniku domovine. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je ranjen šest puta, ali se nikada nije povukao s prve linije odbrane.

Zaim Imamović rođen je 22. aprila 1961. godine u selu Poratak kod Ilovače, nadomak Goražda. Oficirsku karijeru započeo je u JNA, koju je napustio 8. aprila 1992. godine. Pridruživši se Teritorijalnoj odbrani, odmah je preuzeo ključnu ulogu u organizaciji odbrane Goražda.

Smatra se jednim od najzaslužnijih za odbranu Goražda u presudnoj bici u rejonu Preljuće i Zebine šume, gdje su agresorske snage zaustavljene i spriječene da zauzmu grad. U maju 1992. godine formirana je 1. drinska udarna brigada, čijim komandantom je postao upravo Imamović, a tu dužnost obavljao je sve do 1. aprila 1993. godine, kada preuzima komandu nad novom 14. drinskom divizijom Armije RBiH.

Njegova vizija, hrabrost i strateška promišljenost posebno dolaze do izražaja u njegovim procjenama iz 1993. godine, kada je upozoravao na opasnost po istočnu Bosnu.

– Ako se ne poduzmu odlučne mjere, agresor će pokušati Goražde dovesti u položaj u kojem se tada nalazila Srebrenica. Moramo spriječiti tu zamisao i stvoriti preokret, posebno na psihološkom planu, koji bi naše snage poveo u velike pobjede širom Bosne i Hercegovine – kazao je tada rahmetli Imamović.

Početkom 1995. godine, zajedno s komandantom Feridom Buljubašićem, Imamović je uspio izaći iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritoriju kako bi učestvovao u operacijama deblokade. Preuzeo je komandu nad 14. divizijom Prvog korpusa Armije RBiH u Tarčinu, odlučan da probije obruč oko svog rodnog kraja.

Pod njegovom komandom oslobođeni su brojni strateški položaji: Treskavica, Pašina planina, Vratlo, Krajačići, Klanac, Hum i Lupoč – čime je neprijatelj potisnut prema Foči i Kalinoviku.

Komandant Zaim Imamović poginuo je neposredno pred kraj rata, ali je njegov lik i djelo zauvijek ostalo upisano u historiju Bosne i Hercegovine. Sahranjen je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu, a posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.

U njegovu čast, kasarna Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Pazariću nosi ime „Zaim Imamović“, kao trajni podsjetnik na čovjeka koji je svoj život posvetio slobodi, vjeri i domovini.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti