55 godina Preporoda: budni svjedok – odgovorna vizija

Na stranicama ovog lista ispisivala se burna historija našeg naroda i Islamske zajednice: od naslijeđa socijalističkog poretka i pokušaja očuvanja vjerskog identiteta u okruženju represije, preko prelomnih godina raspada Jugoslavije, agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, do tranzicijskih turbulencija i izazova globalizacije.

U ratnim godinama, Preporod je bio istovremeno arhiv stradanja i glas otpora, bez odstupanja od temeljne vjersko-prosvjetiteljske misije. Njegova snaga bila je u ustrajnosti da se, ni u najtežim okolnostima, ne odrekne etičke dimenzije, svjedočeći da i usred destrukcije vrijedi čuvati kulturu istine, dostojanstva i nade. Tokom poratnih decenija Preporod je moderniziran – od izdanja u punom koloru do digitalnog izdanja i razvijenog prisustva na mrežama – zadržavajući i potvrđujući svoju ulogu stalnog medijskog orijentira muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i dijaspori.

Susrete s ograničenjima rata, ekonomskim izazovima, pandemijom, prodorom AI u naše živote, uz brojne druge izazove, Preporod je nosio i nosi zrelo i odgovorno. Odavno je prevazišao ulogu obične novine: postao je prostor susreta, pamćenja i analize, tradicije i savremenosti, teologije i društvene misli. Svjedočeći o prošlosti, projektuje horizont budućnosti.

No, kakva bi to budućnost bila a da je lišena iskušenja?

Živimo u vremenu preklopljenih kriza: od lokalnih u vidu stigmatizacije Bošnjaka kao nacije, fašističkih etiketiranja i drugih političko-društvenih problema, prijetnji rastakanjem države BiH, do globalnih poput porasta desničarskih pokreta u svijetu, post-pandemijskih iskustava, klimatskih nesigurnosti, ratova i polarizacija, kao i ubrzane digitalizacije i umjetne inteligencije koja mijenja jezike, norme i percepcije. Za male zajednice to znači sužen manevarski prostor i povećanu potrebu za disciplinom mišljenja, kritičkom analizom i jezikom prava umjesto etiketiranja. U takvom svijetu, Preporod mora ostati ambijent pristojnog i odmjerenog jezika, most dijaloga, arhiv pamćenja i dom mišljenja kojim se uspostavlja putokaz kroz zbrku informacija i ubrzane promjene.

Na unutrašnjem planu, pred nama stoji iskušenje fragmentacije. Ibn Haldun nas je davno upozorio da asabijja, ta vezivna energija zajednice, može biti snaga uspona kada se usmjeri prema općem dobru, ali i uzrok propasti kada se zatvori u okvir pojedinačnih i grupnih interesa te klanovske lojalnosti.

U našem vremenu takva svijest se prepoznaje u nepotizmu te etničkom ili usko-lokalnom partikularizmu koji razaraju povjerenje u institucije i podrivaju društvenu koheziju.

Mentalni, a potom i strukturalni geto.

Naš odgovor mora biti drugačiji: umjesto destruktivne, partikularne asabijje, nastaviti razvijati institucionaliziranu solidarnost zasnovanu na pravdi, bratstvu i znanju; povjerenje usmjeravati prema ustanovama, a ne ličnostima; lojalnost vezivati za vrijednosti, a ne za “plemenske” interese. Samo tako zajednica zadržava moralni kompas i sposobnost da odgovori na izazove bez skretanja u isključivost.

U toj perspektivi, uloga Preporoda u daljem djelovanju razumije se kao kontinuirani rad na četiri uporišta koja se međusobno prožimaju: normativno uporište koje čuva jezik prava, etike i razuma u vremenu destrukcija; most susreta među različitima koji omogućava razgovor iznad sumnji i predrasuda; zbir pamćenja koji čuva kontinuitet dobrih praksi i institucionalne kulture; te centar kritičke i interdisciplinarne analize koji usporava besplodne rasprave kako bi se vidjele nijanse i našla mjerljiva, odgovorna rješenja. Samo na taj način moguće je osmišljavati konkretne strategije opstanka i rasta zajednice u uslovima radikalnih neizvjesnosti, jer se tako osiguravaju uslovi za promišljeno djelovanje koje ne podliježe uskim interesima, trenutnim valovima osjećaja ili nasrtajima brzopletih sudova.

Scenariji pred nama otvaraju mogućnost raznolikih puteva. Tamo gdje se održava visoka unutrašnja kohezija uz nizak vanjski pritisak, otvara se prostor zrelog pluralizma, politike znanja i partnerstva. Ako pritisci porastu, ali kohezija ostane visoka, održivost se postiže disciplinom i preciznim jezikom. Ako kohezija oslabi, prijete propuštene prilike ili dvostruke krize, s fragmentacijom, odljevom mladih i gubitkom povjerenja u institucije.

Zbog toga upozorenja poput pada povjerenja u institucije, uvoza ekstremnih narativa i emigracije obrazovanih mladih moraju biti shvaćena ozbiljno i pravovremeno adresirana kulturom odgovornosti, jezičkom disciplinom i stalnim jačanjem povjerenja u institucije koje nose javno dobro.

Preporod se, dakle, mora nastaviti samotransformirati: nastaviti bilježiti i interpretirati, čuvati i oblikovati jezik promjene utemeljene na islamskim načelima te anticipirati i(li) pratiti procese koji mijenjaju i stabiliziraju naše društvo u najširem smislu.

Osnovni standard za doba polarizacija podrazumijeva istinu i pravdu iznad “plemenskih lojalnosti”, uvjerenje da doba preporoda jeste doba budućnosti, transparentnost i standarde koji se mogu provjeriti, partnerstva za proceduralna prava i javno dobro, brigu za mlade i njihovo znanje te očuvanje dobra i etike kao civilizacijskog kapitala.

Time se ispunjava obaveza prema zajednici: ne samo braniti njen identitet nego ga stvaralački održavati kroz odgovorne institucije, otvoren dijalog i znanje koje se može prenositi generacijama.

Naša prošlost nas je učila izdržljivosti i skromnosti; naša sadašnjost zahtijeva odgovornost i institucionalnu koheziju; naša budućnost ovisi o spremnosti da promijenimo sebe kako bismo promijenili stanje u kojem živimo. Preporod je u proteklih pedeset i pet godina bio budni svjedok ali i prostor samorefleksije i promjene. Taj zavjet nastavljamo i danas: misliti odgovorno u vremenu brzih sudova, njegovati mjeru i staloženost jezika u epohi galame, čuvati dostojanstvo i širiti prostor razuma. Male zajednice opstaju kvalitetom svojih institucija i sposobnošću da uspostave odgovornu transformaciju za novo doba; zato i Preporod, kao dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, mora ostati odgovorna vizija koja se ne iscrpljuje u opisivanju svijeta, nego ga i tumači i preusmjerava prema općem dobru.

Budućnost nije zadana: gradi se svakim brojem, svakim pažljivo odmjerenim iskazom, svakim tekstom koji povezuje pamćenje i nadu. Naša generacija urednika, autora i čitalaca zna da u vremenu rastućih polarizacija, moralne konfuzije i komunikacijskog nasilja, Preporod mora ostati prostor u kojem se, po mjerilu islamskog učenja, ne odričemo ni razuma ni odgovornosti, jer jedno bez drugog vodi u tjeskobu. Od prvog broja odlučili smo drugačije, i to nasljeđe – mišljenje za budućnost, odmjeren ton i, prije svega, istina – ostaje mjerilo dok ulazimo u pedeset šestu godinu izlaženja.

(IIN Preporod)