Zaokret u bošnjačkoj politici počinje iz Stoca

Piše: Admir Lisica
Bošnjačka politika se u prethodnim godinama zasnivala na jačanju građanske države Bosne i Hercegovine, što je destruktivnim elementima unutar Bosne i Hercegovine kreiralo mogućnost za perpetuiranjem teritorijalnih pretenzija te potenciranjem vlastite ugroženosti i majorizacije.
Upravo je riječ majorizacija devalvirana u javnom bosanskohercegovačkom prostoru, jer je zloupotrijebljena od političkih protagonista desne hrvatske politike koju predvodi Dragan Čović i njegov HDZ.
Pokušaji prodržavnih elemenata, većinom bošnjačkih, da se prevaziđu politike etničkih podjela unutar bosanskohercegovačkog društva od strane srpskih i hrvatskih politika zlonamjerno su nazivane “unitarističkim”.
Bošnjaci su u prethodnom periodu, kroz kontinuirano ulaganje napora kako bi se drugima maksimizirali njihovi politički zahtjevi te ustupila i određena prava preko političke mjere i stvarnog pripadanja, često gubili vlastita prava.
Eklatantan primjer uzurpacije prava Bošnjaka jeste upravo grad Stolac, gdje se oko 40% Bošnjaka nastoji politički marginalizirati i obespraviti. Sigurno je da je taj obrazac ponašanja pokušao biti primijenjen zbog ranijih neadekvatnih reakcija, prije svega, bošnjačkih političkih predstavnika u glavnom gradu države Bosne i Hercegovine – Sarajevu, jer, ukoliko se adekvatno ne odgovori na političke uzurpacije i diskreditaciju na većem nivou, ne čudi što se i na takozvanom "lokalu" bošnjačka prava čine ništavim i nebitnim.
Suprotna strana, ali i međunarodna zajednica, nisu računale na konačnu promjenu političke paradigme u ponašanju Bošnjaka, koji su svima očitali lekciju kako i na koju način se treba boriti za svoja prava, ako do njih nije moguće doći političkim dogovorom.
Nadamo se da je promjena započela "zadaćom" koju su stolački Bošnjaci zadali svojim sunarodnjacima širom Bosne i Hercegovine, posebno donosiocima odluka među bošnjačkim političkim faktorom.
Stolački Bošnjaci su shvatili da moraju sami o sebi brinuti te da moraju biti jaki i odlučni. Nema oslanjanja na drugoga, već isključivo na svoje kapacitete – historija nas tome uči, a upravo su Bošnjaci potonjeg grada u bliskoj prošlosti iskusili šta znači biti prepušten sebi!
Pojava EUFOR-a na mjestu ograđivanja haremskog prostora pokazala nam još jednom da međunarodne garancije nisu ono u šta se Bošnjaci mogu pouzdati, već neki drugi, što je dobro, jer je konačno došlo vrijeme da oni koji se uzdaju u vanjski faktor spale takve naivne iluzije!
Grafit srpskog ratnog zločinca Mladića nije za reakciju EUFOR-a. Dodikov separatizam i urušavanje države nisu za reakciju EUFOR-a. Napadi na bošnjačke povratnike i uzurpacija njihovih osnovnih prava nisu za reakciju EUFOR-a... Kada Bošnjaci odlučno i hrabro poruče da će se boriti za elementarna prava, onda se EUFOR pojavi!
Svi koji unutar Bosne i Hercegovine misle da će se Bošnjaci ubuduće povlačiti i odustajati od vlastitih prava su se prevarili! Dolazi i trenutak kada će se i oni koji zastupaju političke interese Bošnjaka morati manje brinuti za tuđi hatar i, kako bi naši stari rekli, "šta će neko drugi reći“, već se baviti zadovoljavanjem realnih potreba vlastitog naroda i države, jer je pogrešno posmatrati da bošnjačka i bosanskohercegovačka politika predstavljaju nešto suprotno, što dolazi u koliziju i nije međusobno komplementarno.
Takve teze nastoje kreirati neprijatelji Bošnjaka i nedobronamjerni među nama.
Glavna institucija Bošnjaka jeste država Bosna i Hercegovina i to je glavno polazište za kreiranje svih ostalih politika, što bi, konačno, trebalo biti jasno svima koji žele dobro ovoj državi, ali i onima koji će, uz odlučan stav Bošnjaka, morati u budućnosti odustati od vlastitih destruktivnih aspiracija, a na račun države Bosne i Hercegovine!
(Preporod.info)